Prema popisu stanovništva iz 2011., u Hrvatskoj živi 758.425 građana starijih od 65 godina što je, u odnosu na ukupan broj od 4.284.889 stanovnika, udio od 17,2 posto. Osim što po prihodima spadaju u najsiromašniju skupinu, oni su i najviše izloženi opasnosti od socijalne isključenosti – stoji u Nacrtu prijedloga Strategije borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u RH iz siječnja ove godine, objavljenom na web-stranici nadležnog ministarstva. Sociodemografski pokazatelji ukazuju na to da je Hrvatska 'staro društvo'.

Prema istoj strategiji prosječna mirovina za rujan, 2013. iznosila je 2.400 kuna, međutim, 90 tisuća umirovljenika primalo je iznos od 500 kuna, što je daleko ispod navedenog prosjeka. Drugih 93 tisuće umirovljenih građana Hrvatske primilo je nešto veći iznos – 1.000 kuna – još uvijek premalo za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba. Socijalna pomoć u takvim je situacijama nužna, dok je značajnom broju ostarjelih ona ujedno i jedini prihod kojemu se mogu nadati.

'Žena, dijete i ja živimo od 950 kuna socijalne skrbi. Drugi nam je sin u Samoboru. Dok platimo režije, nama ostane vrlo malo, a sami nismo sposobni privređivati. Prije sedam godina, ostao sam bez obje noge, ali ne dam se. Još znam srpom pokositi i dvorište', kaže 77-godišnji Josip Timer iz Slatine. Njemu je, kao i za još šezdesetak drugih na ovom području, u sklopu EU projekta 'Za bolje sutra i život kakav zaslužuju' slatinski Crveni križ osigurao dnevni topli obrok, ali i redovitu pomoć u kući tijekom godine. 'Hranom sam više nego zadovoljan. Dobijem juhu, prilog, meso pa čak i kolače – što mi više treba? Hrana je danas skupa, režije su visoke pa mirovina ne traje dugo. Živim sam, godinama sam razveden i taj me obrok spasio’, kaže drugi 77-godišnjak, umirovljeni krojač.

Usamljenost je najveći problem ostarjelih ljudi, kažu sami. Osamdesetsedmogodišnja starica iz Novaka živi od 850 kuna socijalne pomoći. Nakon smrti muža, prije 30 godina živi – sama. Jedan joj je sin umro, s drugim, tvrdi, nije pričala više od tri desetljeća, a kćerku nije vidjela 10 godina. O njoj se brine mlada susjeda, a u posjet joj dođe i unuka koju je othranila. Druga starica (78) živi od 800 kuna pomoći. Od toga dio odvaja za svoju odraslu djecu koja, bez primanja, žive u susjednom selu.

Uvjeti stanovanja uglavnom su krajnje skromni, u nekim slučajevima i opasni po život. Izrazito napukli, a katkad i dijelom urušeni zidovi njihova su svakodnevica koju nemaju čime promijeniti. Sreća u nesreći je, tvrde, to što na selu barem mogu zasaditi nešto povrća, a zimi im  djelatnici Crvenoga križa pripremaju ogrjev.

Topli obroci svakim radnim danom pripremaju se u gradskom restoranu te se na području grada i dodatne četiri općine podijele do 14 sati. Subotom se dostavlja i sendvič-paket za nedjelju.

'Ljudi su ostali sami, napušteni, isključeni iz društva. Unatoč tome, još materijalno pomažu i svojoj djeci koja su zbog teške gospodarske krize ostala bez ikakvih primanja i također nemaju od čega živjeti. Kad ostanu na svom ognjištu, puno su jači, emocionalno stabilniji te dobivaju želju za životom. Čim ih se smješta u domove, brzo kopne i umiru. Zato im pomažemo na njihovu kućnom pragu i tako im pokušavamo olakšati životnu situaciju u kojoj su se našli’, kaže Vlatko Jelenčić, ravnatelj slatinskog Crvenog križa. Premda o drugima voli govoriti dobro, kaže da su, kad je u pitanju pomoć ostarjelima i usamljenima, 'ljudi u Hrvatskoj spremniji dati novac, nego svoje vrijeme pa je usamljenost čest problem'. Kroz spomenuti šesnaestomjesečni projekt, u vrijednosti od oko 200 tisuća eura, 15 je žena prošlo obuku za njegovateljicu, šest ih je dobilo posao na deset mjeseci, a na toliko su zaposlena i trojica muškaraca koji brinu za rezanje i cijepanje drva te obavljanje sitnih popravaka u kući, odlazak u trgovinu, ljekarnu po lijekove i slično.

Premda analize pokazuju da većina starijih u Hrvatskoj živi u zajedničkim domaćinstvima, još uvijek značajan broj njih živi sam. Naročito je to slučaj na selima koja, zbog potrage mladih za poslom, ostaju gotovo pusta.

Kroz različite programe država planira nastaviti pojačano brinuti o svojim socijalnim kategorijama te, putem centara za socijalnu skrb, pronalazi smještajne kapacitete i organizira različite oblike pomoći starijima u njihovoj kući. U 2012., takav je oblik pomoći koristilo njih nešto više od 15 tisuća što je 2,1 posto ukupne navedene populacije u Hrvatskoj. Otprilike isto toliko ih je još zbrinuto u domovima za starije ili nekim drugim centrima, a oko 2.300 smješteno je u udomiteljskim obiteljima.