Županijski centri za socijalnu skrb trebali bi osigurati dovoljan broj educiranih obiteljskih medijatora, odnosno dva do tri u svakoj županiji te omogućiti besplatno pružanje usluge medijacije u Centrima za socijalnu skrb, no medijacija će moći provoditi i privatnici.

U svrhu edukacije stručnjaka, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić i Zagreb Pride organizirali su radionicu 'Obiteljska medijacija za istospolne zajednice' na kojoj je sudjelovalo 25 stručnjaka, a među predavačima je bila i britanska stručnjakinja dr. Maria Federica Moscati

'Radionica je bila namijenjena prvenstveno stručnim osobama koje će obiteljskim zajednicama istospolnih parova pružati stručnu uslugu mirenja mogućih razmirica između samih partnera ili razmirica s ostalim članovima njihovih obitelji odnosno uslugu mirenja u svrhu podrške što je više moguće prijateljskog raskida životnog partnerstva.

U tom smislu, svrha je radionice bila upoznati sudionike i sudionice sa zakonskim okvirom kojim je uređen status istospolnih obitelji u Republici Hrvatskoj, a koji je znatno unaprijeđen izglasavanjem Zakona o životnom partnerstvu odnosno Obiteljskog zakona. Tijekom radionice upoznali smo ih s mogućim situacijama unutar istospolnih obitelji u kojima bi usluga mirenja bila od koristi za članove tih obitelji te pravnim propisima koje bi pri mirenju trebalo imati na umu.

Također su imali priliku iz prve ruke saznati praktična iskustva od britanske stručnjakinje Marije Federice Moscati, s Londonskog sveučilišta koja profesionalno pruža uslugu mirenja obiteljskim zajednicama istospolnih parova', napominje pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić

'Kako se radi o prvoj radionici ove vrste u Hrvatskoj, kao suorganizatori smo zadovoljni činjenicom da su stručnjaci i stručnjakinje koje će pružati uslugu mirenja - bilo kao privatnu uslugu ili kao uslugu u okviru centara za socijalnu skrb - imali priliku upoznati pravne i stručne specifičnosti vezane uz mirenje u kontekstu istospolnih obiteljskih zajednica. S obzirom na to da se obiteljske zajednice istospolnih partnera u svakodnevnom životu u najvećem dijelu suočavaju s vrlo sličnim izazovima i problemima kao i obiteljske zajednice heteroseksualnih parova, smatram kako će se stručnjaci i stručnjakinje koji su u centrima za socijalnu skrb zaduženi za pitanje obiteljskog savjetovanja i medijacije suočavati s vrlo sličnim situacijama koje su do sada susretali i kod heteroseksualnih obiteljskih zajednica.

U tom smislu njihova stručna osposobljenost ne bi trebala biti upitna. Zadatak je nadležnih tijela, uključujući i pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova, da osiguraju da sva nadležna tijela socijalne skrbi uslugu obiteljskog savjetovanja ili medijacije pružaju profesionalnu i bez ikakvih predrasuda prema bilo kojem obliku obiteljske zajednice kojoj je ta vrsta usluge potrebna ili korisna', poručuje pravobraniteljica Ljubičić.

Podsjetimo, kako je Hrvatska postala članica Europske unije 1. srpnja 2013., dane su joj i smjernice o pravima LGBT osoba u vezi diskriminatornih odredbi te se svako kršenje prava bilježi i šalje kao izvještaj europskim institucijama. 'Unatoč pokušaju prevencije, bilo je očigledno da postojeći pravni okvir Hrvatske, posebice Zakon o istospolnim zajednicama, nije usklađen sa sustavom zaštite Europske unije, što je potvrdilo i niz odluka koje je donio Europski sud. Potvrdu nalazimo i u zapisima slučajeva kršenja prava osoba manjinske spolne orijentacije u Hrvatskoj koji se trenutno vode pred Europskim sudom u Strasbourgu, i to o zločinu iz mržnje i njegovom pogrešnom kvalifikacijom pred hrvatskim sudovima, te o diskriminaciji istospolnih partnerica u slučaju strankinje kojoj je odbijeno pravo na boravak s osnova spajanja obitelji', navodi se na stranicama Pravne klinike zagrebačkog Pravnog fakulteta.

Ističu da je godina 2013. zabilježena u hrvatskoj povijesti 'kao jedna od važnijih prekretnica u borbi za ljudska prava LGBT osoba zahvaljujući ulasku u Europsku uniju koja se zalaže za jednakost te štiti osobe od diskriminatornih počinitelja, izradi novog zakonskog okvira o životnom partnerstvu, kao i održanom referendumu o ustavnoj definiciji braka'.

Godine 2014., donesen je Zakon o životnom partnerstvu i korak je prema uređenju obiteljske zajednice istospolnih osoba na puno kvalitetniji i sveobuhvatniji način, smatraju u Pravnoj poliklinici, jer omogućuje istospolnim partnerima sklapanje životnog partnerstva pred državnim tijelom i upis pred matičnim uredima, uređuje njihova prava i obaveze poput uzdržavanja, nasljeđivanja, imovinskih i radnih odnosa, statusa što se tiče poreza, mirovinskog osiguranja, sustava socijalne skrbi, zdravstvene zaštite koja proizlaze iz registriranih i neformalnih životnih partnerstva.

'Ukratko, pravni učinci životnog partnerstva gotovo su identični pravnim učincima braka s ponekim iznimkama, a koje se prvenstveno odnose na pravni položaj djece. Iako odredbe o nemogućnosti posvajanja izazivaju mnoge polemike u javnosti, kao i one kojima se reguliraju dvije mogućnosti skrbi o djetetu, roditeljska skrb (time bi se životni partner koji nije roditelj djeteta stavio u položaj usporediv položaju koji u bračnim zajednicama imaju očuh i maćeha) i partnerska skrb (oblik skrbi za maloljetno dijete koju može pružiti životni partner nakon smrti životnog partnera roditelja djeteta, a iznimno i za života), stavovi obrane kao razlog navode prioritetni interes djeteta, radi čega bi zakon uređivao samo postojeća stanja', navode na internetskoj stranici Pravne poliklinike