'Nekad su naši piloti bježali iz JNA, a danas su prisiljeni bježati iz HRZ-a. Odlazak naših pilota slobodno mogu nazvati jednim od posljednjih čavala koji se zabijaju u lijes našeg ratnog zrakoplovstva', misli Danijel Borović, umirovljeni pukovnik HRZ-a koji je svojim preletom 4. veljače 1992. godine iz JNA Hrvatskoj stavio na raspolaganje prvi nadzvučni borbeni zrakoplov MiG-21. Umirovljeni pilot i jedan od osnivača te zapovjednika 1. lovačke eskadrile, koji je svojim pothvatom zaslužio još uvijek neustanovljeni status heroja Domovinskog rata, i sam je tijekom svoje karijere u HRZ-u imao neugodna iskustva vezana uz napredovanje. Unatoč tome što je tijekom karijere u HRZ-u nastavio obrazovanje jer je želio ostati stranački neopredjeljen profesionalac u vojsci, tijekom svih 11 godina u HRZ-u napreduje samo jedan čin, od čina bojnika, koji mu je preveden s kapetana 1. klase iz JNA u čin pukovnika 1995. godine. Nekoliko prijedloga za promaknuće u čin brigadira redom su odbijeni. Uvidjevši da više nema što čekati u Hrvatskoj vojsci, u siječnju 2003. godine, čim su se stvorili potrebni uvjeti za to, podnosi zahtjev za umirovljenjem. Danas radi kao direktor varaždinskog aerodroma, no iako je u mirovini već 12 godina, njegovo ogorčenje spram stava nadležnih u Ministarstvu obrane prema školovanim kadrovima, ne jenjava.

'Odlazak pilota u Katar samo je nastavak loše politike MORH-a koja se provodi već godinama, a koja je započela reformama unutar vojske 2000. godine. Odnos struktura prema perspektivnim i školovanim kadrovima je nezamisliv, osobito stoga što uglavnom prosperiraju ljudi prema političkom ključu. Drugi su, pak, poput članova Krila oluje, prisiljeni odraditi svoj dug državi i potom poći trbuhom za kruhom. Shvaćam da je trenutna materijalna situacija u državi nezavidna, no moramo znati da je pilotski poziv specifičan te nosi određene rizike koje treba sukladno tome i vrednovati. Sustavnim zanemarivanjem izgubili smo čitave generacije pilota školovanih na nadzvučnim borbenim avionima koji su zbog lošeg stava nadležnog ministarstva bili prisiljeni prijeći u civilno zrakoplovstvo, gdje su statusi i plaće neusporedivo bolji', misli Borović. O tome koliko je status naših vojnih pilota na niskim granama, govori i podatak da su većina njih podstanari, podsjeća nas Borović, dodajući da se rijetko koji pilot nakon desetogodišnjeg obaveznog ostanka u Oružanim snagama odluči nastaviti svoju službu u redovima HRZ-a.

'Ne možemo govoriti o izdaji domoljublja naših pilota, pogotovo ne ako imamo uvid u stav nadređenih i nadležnih prema njima i njihovom specifičnom poslu', zaključio je Borović kojem MORH, unatoč činjenici da već godinama ima pripremljenu knjigu 'Prelet za Hrvatsku' u kojoj je opisao dramatične događaje osnutka našeg HRZ-a, nije ni u kojem slučaju pomogao u izdanju monografije koja bi bila na ponos oružanih snaga, pa je ona ostala neizdana.

Nešto pomirljiviji prema odlasku naših pilota je Anton Tus, umirovljeni stožerni general, prvi načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH, posljednji zapovjednik jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane te svojedobno naš veleposlanik pri NATO-u u Bruxellesu. Tus, koji je tijekom svoje dugogodišnje pilotske karijere letio na tridesetak tipova zrakoplova, a jedno vrijeme je bio i član akrogrupe ratnog zrakoplovstva bivše države, smatra da napuštanje pilota i gašenje akrogrupe Krila Oluje nije dobra poruka, kako prema MORH-u, tako i prema javnosti, ali nije i presudna za budućnost ratnog zrakoplovstva.

'Iako je naše ratno zrakoplovstvo osnovano u ratu, moramo ga nastaviti graditi i u miru, budući da je ratno zrakoplovstvo čak i bitnije u mirnodopskim uvjetima, a posebice zbog sve veće terorističke prijetnje. Imamo modernu vojsku, izuzetno kvalitetno školovane kadrove i opremu u skladu s mogućnostima i potrebama. Ulaskom u NATO odabrali smo pravi put na kojem trebamo dodatno raditi. Hrvatska se opredijelila za malu, ali kompletnu vojsku, a kako s jedne strane imamo zajamčenu sigurnost te tri puta manje troškove, ipak moramo sami nadzirati svoj zračni prostor i more. Iako je naša vojska organizacijski odlično reformirana, uz djelomičan manjak kvalitetne vojne opreme i postrojenja, svakako bismo morali poraditi na zadržavanju kvalitetnih kadrova i to kroz porast obrambenog proračuna. Stoga ne bismo trebali olako prihvatiti odlazak pilota, iako oni na to imaju pravo budući da su časno ispunili sve uvjete za napuštanje službe. Odlazak šestorice pilota ni u kojem slučaju se neće negativno odraziti na naše ratno zrakoplovstvo, jer imamo dovoljno školovanog letačkog kadra koji će instruirati buduće pilote, ali i iskusne pilote koji bi mogli nastaviti tradiciju Krila Oluje', optimističan je Tus.

Unatoč odlasku pilota, MORH ima razloga za optimizam, budući da je samo dva dana prije izbijanja afere s Krilima Oluje u Središtu za temeljnu obuku kopnene vojske u Požegi primljen 491 novi ročnik, od čega 442 ročnika i 49 ročnica, čime je potvrđen višegodišnji trend dragovoljnog služenja vojnog roka. Služenje vojnog roka je ujedno i uvjet za prijam u djelatnu vojnu službu, no uspješno završena obuka automatski ne znači i posao u MORH-u. Kojom dinamikom i koji je broj ročnika koji nakon temeljne obuke potpisuju profesionalni ugovor s MORH-om, ostaje vojna tajna.