Što i kako učiniti s okretištem kod Savskog mosta, kao uostalom i promisliti što i kako da Zagreb radi sa Savom, zaslužuje poseban prostor i pristup temi, koja je u međuvremenu u široj javnosti oživjela nakon objave u Jutarnjem listu od prije tjedan dana prema kojoj arhitekt Branko Silađin priprema čak tri projekta obnove tog dijela grada: uređenje Savskog trga uz okretište i obnovu pješačkog mosta preko Save te uređenje, kako ga je on nazvao, Turopoljskog trga koji bi bio uz južnu obalu rijeke, na Kajzerici.

Osim što u oči odmah upada ime autora, kojeg se ne bez razloga naziva i omiljenim arhitektom Milana Bandića, jer je odradio brojne gradske projekte od kojih mnoge bez javnog natječaja, pažnju dodatno privlači i činjenica da je Grad usred provedbe projekta 'Zagreb za mene' u kojemu se Savski terminal – Kajzerica: zagrebačko tromostovlje, navodi kao jedna od 33 potencijalne lokacije za provedbu 17 urbanističko-arhitektonskih natječaja, koji tek trebaju uslijediti.

Otkud onda Silađin – pitaju se mnogi, a on tvrdi da nije jasno ni njemu samom. Naime, u kratkom razgovoru nam je potvrdio da 'javnog natječaja, kao što znamo, nije bilo'. 'Riječ je o projektu starom 'sto godina', ja sam još 2011. završio dio troškovnika i to otad stoji, a što će biti od ovoga, ne znam. Radim i čitav život pripremam projekte koji bi mogli koristiti građanima i gradu jer čekati da nešto bude, tko zna kad bi došlo do pomaka u gradu', kazao je Silađin za tportal, dok odgovore iz Grada o tome hoće li i kada će biti raspisan natječaj, još čekamo.

Prošle godine mediji su pisali da je za obnovu starog pješačkog Savskog mosta, tvrtka Viadukt odlučila darovati materijal i osigurati radnike, u vrijednosti od tri milijuna kuna, dok je Gradu Zagrebu preostalo financirati projektnu dokumentaciju i provođenje stručnog nadzora nad izvođenjem radova.

'Svatko može crtati što hoće i nuditi svoje prijedloge. No raditi bilo što na Savskom mostu bez javnog natječaja, neprihvatljivo je i apsolutno treba raspisati javni natječaj za takav prostor koji je od iznimnog značaja za grad i s obzirom na novac poreznih obveznika', jasan je Teo Budanko, član Upravnog odbora Društva arhitekata Zagreb (DAZ), dodajući da mu uopće nije jasno otkud 'informacije' u tekstu o Silađinovim projektima vezano uz Savski most. Tim više jer DAZ radi upravo na tome da za tu lokaciju, kao i slične primjere, svakako bude proveden natječaj.

Naime, u suradnji s Gradom Zagrebom i Katedrom za urbanizam zagrebačkog Arhitektonskog fakulteta DAZ tijekom ove i sljedeće godine radi na projektu urbane revitalizacije javnih prostora u gradu Zagrebu. I to kroz provedbu 17 zahvata i intervencija manjeg do srednjeg obuhvata u javnim prostorima na području cijeloga grada investicijske vrijednosti od 10 do 20 milijuna kuna.

Za svaku od pojedinih lokacija bit će proveden arhitektonsko-urbanistički natječaj, a cijela priča ima dodatnu težinu upravo kroz uključivanje građana jer su oni aktivno sudjelovali u odabiru lokacija, a njihovo će mišljenje biti važno i pri odabiru programa.

U sklopu projekta DAZ je pokrenuo web stranicu s interaktivnom kartom lokacija, opširnim opisima i fotografijama proizašlim iz rada Akupunkture grada, na kojoj možete pronaći informacije o projektu, lokacijama te daljnjoj dinamici projekta, kao i komentirati te izravno sudjelovati u javnoj raspravi.

U tom kontekstu bit će zanimljivo vidjeti i skorašnju inicijativu Ars Publicae, projekta Udruge za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja, koji se u ovoj godini fokusirao upravo na prostor zagrebačkog tromostovlja putem umjetničkih intervencija i urbane teorijske produkcije s ciljem zagovaranja formiranja Savskog trga na mjestu povijesnog izlaska Zagreba na Savu.

Kome i zašto javni natječaji trebaju?

U međuvremenu, dok i sami arhitekti povremeno 'raspravljaju' o svrsi i kvaliteti javnih natječaja (onda kada ih uopće bude), što se Silađinova angažmana tiče, malo je reći da je radom po pitanju Zagreba bogat, u smislu kvantitete (u smislu kvalitete riječ prepuštamo struci, koja je, kao i javnost, često iznosila kritike). Uostalom, i sam je Silađin u jednom prijašnjem razgovoru za tportal ustvrdio: 'Ne postoji ulica ili vugel u Zagrebu na kojem nisam barem pokušao raditi. Moj život je Zagreb.'

Dok se možda pitate na koga vas te riječi podsjećaju, podsjećamo da se u niski Silađinovih radova nalazi veliko preuređenje glavnog zagrebačkog trga krajem 80-ih godina prošlog stoljeća, autor je rješenja za novi Trg Europe i okolne ulice, kao i za spomenik na tom trgu. Radio je i na Omladinskom centru između Tesline i Gajeve, koji je u međuvremenu doživio transformaciju, slično kao i atrij Arheološkog muzeja u Zagrebu.

Kada je, pak, zagrebački Cvjetni trg 1995. doživio dramatičnu transformaciju, u arhitektonsko je rješenje ušla i transformacija Bogovićeve i Gajeve u pješačke zone, što je bila Silađinova ideja iako mu projekt za Cvjetni trg nije prihvaćen, a nezadovoljan je ostao i kao autor rekonstrukcije Mesničke jer je Grad odustao od originalnog projekta.

Silađina se spominjalo i kao autora rekonstrukcije dijela Trga kralja Tomislava oko spomenika ovom hrvatskom kralju, a nedaleko od ove lokacije, za Grad je osmislio i Adrenalinski park na mjestu nekadašnjih baraka u kojima je bilo prenoćište za beskućnike Hrvatskog crvenog križa.

I do tog je parka, kao i kod Trga Europe, došlo bez javnog natječaja, baš kao i u slučaju spajanja Botaničkog vrta s Adrenalinskim parkom mostom iznad Miramarske ulice, što je još jedan Silađinov projekt koji je prije nekoliko tjedana u javnosti i među strukom ponovno izazvao podosta nezadovoljstva i brojne upitnike, kako po načinu realizacije, tako i arhitektonske vrijednosti.