Ministarstvo kulture održalo je ovih dana sjednicu Arhivskog vijeća. Ovaj događaj krajnje neuzbudljivog imena prošao je ispod radara hrvatske javnosti, iako zaslužuje njenu punu pažnju.

Naime, na toj je sjednici započelo donošenje dokumenta pod nazivom 'Nacrt pravilnika o izmjeni i dopuni Pravilnika o zaštiti i čuvanju arhivskog i registraturnog gradiva izvan arhiva', kojim će, tvrdi za tportal ravnateljica Hrvatskog državnog arhiva (HDA) Vlatka Lemić, Vlada nastaviti neopravdano razbacivati državni novac i legalizirati praksu da se osjetljivu državnu arhivsku građu uz dobru zaradu predaje tvrtkama s političkim zaleđem.

Od 2009, kada se praksa davanja na čuvanje arhivske građe privatnicima počela primjenjivati, država je nepotrebno dala 50 milijuna kuna, kaže Vlatka Lemić. Ona je tu praksu prekinula prošle godine, nakon što je Ministarstvo kulture službeno potvrdilo njezine sumnje da je cijela stvar protuzakonita.

PRITISAK TVRTKE BIVŠEG 'DRUGOG ŠPIJUNA' HRVATSKE

Od deset privatnih tvrtki koje su ubirale državni novac, najveći je pritisak na ravnateljicu Hrvatskog državnog arhiva vršila Pismohrana servis u vlasništvu bivšeg zamjenika ravnatelja obavještajne agencije HIS (današnje POA-e) Ante Bakovića, povezanog s premijerovim bratom Krešimirom Milanovićem.

Čim je osnovana Pismohrana servis, 2010, ljudi iz ove tvrtke zaredali su s posjetima Hrvatskom državnom arhivu. Osim tadašnjeg suvlasnika tvrtke Hrvoja Čabrajića, u društvu Ante Bakovića, o kojem je Nacional pisao da je bio 'mentor Vjeki Slišku i Vinku Žuljeviću', bio je brat hrvatskog premijera Zorana Milanovića, Krešimir Milanović. Milanović je došao na četiri sastanka u HDA, prisjeća se Vlatka Lemić, a predstavljao se kao suradnik Pismohrane, što je Baković kasnije poricao.

Krešimir Milanović je u medijima već više puta prokazan zbog nekoliko sličnih slučajeva u kojima je navodno autoritetom svoga brata htio 'pogurati' poslove, o čemu je za tportal govorila i nekadašnja ministrica Mirela Holy.

Večernji list otkrio je da su na listi klijenata Pismohrane redom bile državne tvrtke, Autocesta Rijeka-Zagreb, Hrvatske ceste, Hrvatske željeznice, Porezna uprava, Ministarstvo zaštite okoliša, HZZO i drugi.

Svi privatnici su arhivsku građu državnih tvrtki i institucija počeli preuzimati od 2009. na temelju 'dopusnica', a njih je, ispostavilo se nakon inicijative Vlatke Lemić, ilegalno izdavao Hrvatski državni arhiv. Naime, ova je institucija pod izlikom da mnoga državna poduzeća nemaju dovoljno mjesta za vlastitu arhivsku građu donijela odluku da će izdavati dopusnice komercijalnim tvrtkama kako bi one mogle preuzeti arhivsku građu i čuvati je po komercijalnim uvjetima. Postojao je samo jedan malen problem - cijela ta rabota nije predviđena zakonom.

UKIDANJE PRAKSE KOJA NIJE PREDVIĐENA ZAKONOM

Posao je cvjetao i svi su, čini se, bili zadovoljni dok na čelo HDA nije u siječnju 2013. došla Vlatka Lemić. Ona je otkrila čudne poslovne prakse ove institucije, pa je zatražila potpunu reviziju dotadašnjeg poslovanja i mišljenje Ministarstva kulture o tome je li HDA uopće ovlašten dijeliti dopusnice privatnicima. Naime, nije joj bilo jasno po kojim su pravilima i zakonima dijeljene dopusnice tvrtkama što su čuvale dokumentaciju, iako one nisu bile 'ustanove', kako propisuje zakon.

Uskoro joj je stigao odgovor tadašnje ministrice kulture Andree Zlatar Violić. U dopisu 24. ožujka 2014. pojašnjeno joj je da HDA nema pravo davati dopusnice, već ih može dati samo Ministarstvo. Jedina uloga HDA je, stoji u tom dopisu, da odredi uvjete po kojima se može obavljati čuvanje građe, odnosno skladištenje.

Zbog toga je Vlatka Lemić odmah poslala dopis svim tvrtkama koje su skladištile dokumentaciju o tome da su dopusnice koje su im izdane ništetne (odnosno bezvrijedne) te da ih moraju zatražiti od Ministarstva kulture.

Proveden je i nadzor i utvrđeno je da niti jedna od tih tvrtki ne zadovoljava uvjete skladištenja građe kategoriziranih stvaratelja.

'Nemam ništa protiv toga da se privatnici bave čuvanjem arhiva drugim privatnicima pod uvjetima koji su im svima prihvatljivi. Ali prema našoj stručnoj procjeni, niti jedan od njih ne ispunjava uvjete da bi se bavili čuvanjem gradiva od državnog interesa. Stvari koje su im povjerene su nestajale, bile oštećene ili se radilo o povjerljivim dokumentima koje nije sigurno skladištiti u takvim uvjetima', rekla je za tportal Vlatka Lemić.

'MINISTARSTVO JE TRAŽILO DA IM OMOGUĆIM POSAO IAKO TO NIJE PO ZAKONU'

'Iz Ministarstva kulture su počeli vršiti pritisak da izdamo mišljenja o udovoljavanju uvjeta jer će nas te tvrtke navodno zasuti tužbama. Tražili su da im omogućimo da rade i dalje, sve dok oni ne promijene regulativu. O tome nemam pisani trag jer su me to tražili usmeno. To smo pitanje razmatrali na Stručnom vijeću HDA, Hrvatskom arhivskom vijeću te na Kolegiju ravnatelja državnih arhiva. Svi smo se složili kao struka da to naprosto nije dobro rješenje. Zato smo Ministarstvu rekli da je nemoguće povjeriti tu građu privatnicima pod ovim uvjetima i poslali smo im svoj prijedlog. U njemu stoji da javno arhivsko gradivo ne može biti izvan sustava državnih arhiva, kaže Vlatka Lemić. Također smo predlagali da se arhivima omogući više prostora i da će se javna arhivska služba brinuti o toj dokumentaciji.

A onda su počeli problemi.

U ured mi je došao Ante Baković, vlasnik Pismohrane. Razgovor je počeo prijateljski, ali kada je vidio da neću pristati kršiti zakon, rekao mi je da će me medijski uništiti. Rekao mi je da će mediji objaviti da sam do posla došla preko kreveta, da sam kupila diplomu i doktorat i da će me policija istraživati. Rekao je da on može učiniti da se to zaustavi. Odbila sam. Sve što mi je tada rekao sada mi se i događa', kaže za tportal Vlatka Lemić, dodajući da 'političke prijetnje' nisu bile samo po 'vezama' u aktualnoj vlasti, nego i putem navodnih veza u oporbi. Baković joj je, kaže, prijetio HDZ-om.

'Baković mi je prijetio dva puta u prostorijama HDA, a kasnije nije dolazio, niti je dovodio Krešimira Milanovića, koji je bio s njim i bivšim suvlasnikom tvrtke Hrvojem Čabrajićem četiri puta kod nas na razgovorima. Poručio mi je da će se u Ministarstvu zaštititi od moje samovolje i da će me srediti. Najgore je što ja te ljude znam i od ranije - u Arhivu radim 17 godina, a oni zadnjih sedam godina posluju s HDA. Nisam se ni u snu nadala da je pozadina priče ovakva', govori Vlatka Lemić.

Kaže da je njegove prijetnje prijavila policiji, ali ništa se nije dogodilo. 'Jedino što se dogodilo je da mene i mog zamjenika istražuju jer smo išli na službeni put, po anonimnoj prijavi', kaže Lemić.

POLICIJA ISTRAŽUJE MENE, ALI NE I ONE ČIJE SAM PRIJETNJE PRIJAVILA

Ministarstvo kulture sada vrši nadzor Vlatke Lemić, a istražuje je i policija. 'Situacija je nadrealna. Istražuju nam poslovanje, iako je već proveden nadzor na moj zahtjev. Istražuju, iako smo od državne revizije dobili pozitivnu ocjenu. Policija me istražuje na temelju anonimnih prijava, a događa se točno ono što mi je Baković i najavio. Nazivaju me novinari i pitaju – jeste li išli na službeni put i koristili službene kartice? Odgovaram da jesam išla na putovanja, da je to dio mog posla. Odgovaram da Arhiv ima 120 službenih putovanja, a sve do jednog ih je provjerila i amenovala državna revizija. Pozivam ih da dođu i da pogledaju sve papire. Ali ne zanima ih ništa', govori Vlatka Lemić i dodaje da neće odustati od svojeg stručnog mišljenja da Pismohrana i ostale tvrtke ne udovoljavaju uvjetima za spremanje osjetljivih dokumenata.

'Pretprošli petak došao mi je poziv iz Ministarstva kulture na Arhivsko vijeće kojim sada predsjeda dugogodišnji djelatnik Državnog arhiva u Zagrebu Darko Rubčić, a on isto tako godinama usko surađuje i sklapa ugovore s navedenim privatnim tvrtkama. Umjesto da prihvate stručno mišljenje koje smo dali kolege i ja, glasanjem je stavljen prijedlog novog pravilnika u kojemu stoji – svatko tko se bavi skladištenjem može preuzeti tu građu.

ZMAJLOVIĆ DAO POSAO PISMOHRANI NAKON ŠTO JOJ JE UKINUTA DOPUSNICA

Vlatka Lemić kaže da je Ministarstvo zaštite okoliša, kojem je na čelu Mihael Zmajlović, potpisalo ugovor s Pismohranom nakon što je HDA dao negativno mišljenje toj tvrtki, tj. dao joj do znanja da se ne može baviti tim poslom. 'To je čak pohvaljeno kao dobra praksa i istaknuto kao jedan od argumenata da bi se novim pravilnikom trebalo omogućiti rad tim tvrtkama', čudi se ona.

'Govore nam da to traži Europska unija - da se uvedu privatni biznisi u to poslovanje. Pravilnik koji su protiv naših stručnih savjeta u Ministarstvu kulture sami pripremili dali su mi na potpis, iako ga mi kao savjetodavno tijelo zapravo moramo predložiti - Ministarstvu. Odbila sam to potpisati jer mi smo predložili nešto sasvim drugo.

Po novim pravilima, na kojima inzistira Ministarstvo kulture Berislava Šipuša, ukinule bi se dopusnice, pa bi sve osim građe koja se trajno čuva državne institucije mogle povjeriti bilo kome registriranom za skladištenje. 

'Ponašaju se kao da se na čuvanje daju banane i kruške. Sve te informacije, povijesti bolesti, osiguranja, medicinska dokumentacija... sve bi to mogla preuzeti tvrtka koja je registrirana, neka se nitko ne uvrijedi, za skladištenje banana. Zar primjerice Vukovar nema jednu garažu da spremi svoju dokumentaciju, pa je mora transportirati u Zagreb da je skladišti u privatnoj tvrtki? Na sastanku Arhivskog vijeća pred svima sam to odbila potpisati', odlučna je Vlatka Lemić.