Zdenko Ivanković, poduzetnik koji je zbog udaranja Stipe Šuvara i njegove supruge 1998. godine u zagrebačkom restoranu Purger, tri godine kasnije osuđen na deset mjeseci uvjetno, postao je odnedavno vlasnik atraktivnog građevinskog zemljišta (4309 m2) u samom centru Zagreba, u Strojarskoj ulici, pored Autobusnog kolodvora
Osim po udaranju Šuvara, kojem je tom prigodom puknuo bubnjić, Ivanković je široj javnosti poznat i kao osoba koja se na početku ovog stoljeća na suđenju 'dečkima s Knežije' te na suđenju zbog likvidacije pripadnika zagrebačkog podzemlja Željka Šobota, spominjala kao osoba bliska tom miljeu.
Njegovo ime posljednji put se u javnosti pojavilo prije nekoliko godina, kada je Županijski sud u Zagrebu izdao nalog za povratak u pritvor Franje Drlje i Igora Benete zbog ratnog zločina u Gruborima.
Ivanković je u periodu dok su se Drljo i Beneta skrivali od pravosuđa, nazivao Benetinu suprugu, predstavljajući se kao Leo, tvrdeći da joj suprug nije otet i da će se vratiti. Nakon 40 dana skrivanja Drljo se sam predao policiji, a Beneta je pronađen mrtav kod Otrića. Službeno obrazloženje je glasilo da se ubio.
Grad, Tempo, Pižole
Do atraktivnog, nekad gradskog a zatim zemljišta u vlasništvu državne, danas propale, tvrtke Tempo, o kojem je tportal pisao u travnju 2013. godine, pri čemu smo utvrdili niz sumnjivih radnji u kojima su sudjelovali Grad Zagreb i Tempo, Ivanković je došao kao najveći vjerovnik u predstečajnoj nagodbi tvrtke Letvica.
Letvica je, podsjetimo, 2010. godine od Tempa za 13,5 milijuna kuna kupila kč 343/3, odnosno, 4309 m2 zemljišta, iako ga je Tempo mogao prodati za minimalno duplo, ali kako nam je tada rekao direktor Tempa Zvonimir Pogačić, oni 'nisu bili obveznici zakona o javnoj nabavi' pa nisu s njim morali ići na natječaj. Tempo je, pak, do tog zemljišta došao nakon nagodbe s Gradom 2008. godine kada je gradsko zemljište procijenjeno na 37,4 milijuna kuna. Tempo im je u zamjenu dao komad livade i slijepe ulice koju je dobio u trgovini iste godine s tvrtkom Pižole, koju ćemo spomenuti kasnije.
Kako Letvica nije platila porez na promet nekretninama, u priču se upleće Porezna Uprava Ministarstva financija koja upisuje založno pravo na predmetnu nekretninu.
Javnost za priču (koja korijene vuče još iz devedesetih godina, kada je Tempo na lokaciji oko navedene parcele gradio bez čistih papira, pa do početka ovog stoljeća kada je na istoj lokaciji propala građevinska firma s tvrtkom Boomex Developments planirala gradnju projekta 'Saborska', stanove za saborske zastupnike) vjerojatno nikad ne bi ni znala da Letvica, unatoč tome što nije imala podmirene obveze prema državi, od Grada Zagreba prije dvije godine nije zatražila da joj proda 190 m susjedne parcele kako bi svoju mogla zaokružiti i graditi.
Na toj lokaciji predviđena je gradnja poslovne zgrade od 25 katova na sjevernoj strani i 16 katova na južnoj, s hotelom ukupne bruto građevinske površine od 36 tisuća četvornih metara.
Njihov prijedlog gradonačelnik Milan Bandić uredno je uputio prema Skupštini, koja je prijedlog odbila unatoč uvjerenjima Bore Kisjelice, pomoćnika gradske pročelnice za imovinsko pravne poslove, da se Grad može naplatiti i da će Letvica sve podmiriti, iako nije znao objasniti kako i od kojih sredstava, kao što nije znao objasniti ni kako su došli do parcele od 4309 m.
Kisjelica se sa svojom šeficom Ninoslavom Zeković našao u središtu USKOK-ove istrage zamjene zemljišta u Sesvetskom Kraljevcu.
Kao direktorica Letvice navedena je odvjetnica Andrea Kožar, koja radi i za odvjetnički ured Galetović, a na adresi na kojoj je Galetovićev ured, registrirana je i Letvica. Malo eksponiranoj odvjetnici prošlog ljeta netko je u stanu podmetnuo požar u kojem je ona zadobila teže opekline. Tko i zašto je to učinio, policija nije otkrila.
Među poznatim klijentima Galetovićeva ureda nalaze se, između ostalih, klijenti dobro poznati pravosuđu i policiji, a sam Davor Galetović našao se kao petoosumnjičeni u aferi Krašograd. Galetović je zastupao i tvrtku Pižole, koju je osnovao Branislav Pejović, beogradski partner Petra Pripuza, vlasnik CIOS-a i jedan od privedenih u aferi Agram, u postupku oko jedne druge parcele, također u Strojarskoj ulici, koja je u konačnici povezana s pričom oko parcele 343/3, a i vodio je poslove za Boomex oko uknjižbe, ostavinske rasprave i svega što uz to ide za poslove na istoj lokaciji.
Pižole su, pak, nastale spajanjem nekoliko tvrtki - Agroprigorje, Gajnice Nekretnine i Boomexa - čiji vlasnik je u trenutku pripajanja bio Ivanković.
Predstečajna nagodba Letvice
Kada kupovina 190 m gradskog zemljišta nije prošla, Letvica je otišla u predstečajnu nagodbu u kojoj se kao najveći vjerovnik s pozajmicom pojavio Ivanković.
Njegova potraživanja od Letvice iznosila su 10,1 milijun kuna (glavnica i kamata). Prema pravomoćno sklopljenoj nagodbi, Ivanković je pristao otpisati 20 posto duga, a Letvica se obvezala da će 8,09 milijuna kuna platiti u roku od četiri godine uz kamatu od 4,5 posto.
Odvjetnica Kožar otpisala je svoja potraživanja od 452 tisuće kuna u sto postotnom iznosu. Ministarstvo financija pristalo je otpisati kamatu od 276 tisuća kuna i pedeset posto glavnice od 248 tisuća kuna, dok bi ostatak u iznosu od 247 tisuća kuna Letvica trebala isplatiti u 60 jednakih rata u narednih pet godina. Kroz pet godina Letvica bi trebala vratiti i dug i Hrvatskim šumama, koje su otpisale 20 posto potraživanja, u iznosu nešto manjem od 16 tisuća kuna. Odvjetnik Galetović također je otpisao dio duga, ali njemu će deset tisuća kuna biti vraćeno kroz četiri godine.
Ispunjava li Letvica svoje obveze prema državi, nismo uspjeli doznati jer u Poreznoj upravi to smatraju poreznom tajnom.
Prodaja zemljišta Ivankoviću
No zato smo doznali da je nakon završene predstečajne nagodbe, krajem 2014. godine, Letvica s Ivankovićem sklopila ugovor o prodaji nekretnine u Strojarskoj za 11 milijuna kuna.
Prva rata iznosila je u lipu koliko i potraživanje iz predstečajne nagodbe, 8,09 milijuna kuna na koje se poreze na nekretnine obvezao platiti Ivanković, dok je aneksom ugovora sklopljenim u proljeće ove godine najprije isplaćeno 1,1 milijun kuna, a mjesec dana nakon toga i 1,8 milijuna kuna na koje je porez na promet nekretninama platila Letvica.
Aneksom ugovora Ivanković je stekao sva prava koja proizlaze iz lokacijske dozvole izdane 2012. godine i tako postao vlasnik iznimno vrijedne i atraktivne parcele u središtu Zagreba, a ako bude uredno ispunio sve obveze prema državi, prepreke da zatraži 190 m2 od Grada, ako mu bude trebalo, ne bi trebalo biti.
O tome zašto je parcelu odlučila prodati najvećem vjerovniku, a ne nekom drugom, možda i za više novca, Kožar kaže da je to bila poslovna odluka. Upitana čini li joj se danas, s vremenskim odmakom, da je kupovina zemljišta bila dobra poslovna odluka, s obzirom na to da ga je platila 13,5 milijuna kuna a prodala za 11, navodi da je to nakon proteka vremena teško reći, ali i dodaje da ipak misli da je odluka bila dobra.
Kakvi su Ivankovićevi planovi sa zemljištem, Kožar kaže da ne zna i da je to pitanje za njega, ali njegov broj telefona nije nam željela dati. Unatoč pokušajima da preko različitih kontakata dođemo do njegova broja, u tome nismo uspjeli.
