'Građani iznose ogorčenje stanjem u pravosuđu i navode kako su presude donesene nakon površno provedenog postupka i temeljem površne ocjene dokaza, na način i pod okolnostima koje ne odražavaju ni poštovanje zakonitosti, niti jamstva pravičnog suđenja. Upozoravaju na voluntarizam i arbitrarnost u suđenju ističući da sve više presuda nema potrebno obrazloženje u pogledu izvedenih dokaza, pa tako ni odredbi materijalnog prava koje su primijenjene prilikom odlučivanja o zahtjevima stranaka', stoji između ostalog u vrlo oštroj analizi pučke pravobraniteljice.

'Zabrinjava da se takvi prigovori ne odnose samo na sudove nižeg ranga već i na Vrhovni sud', naglasila je Lora Vidović i iznijela konkretan primjer. Vrhovni sud, naime, nije dopustio reviziju u radnom sporu u kojemu je treći put odlučivao u istoj pravnoj stvari, nezakonitom otkazu i povratku radnika na posao. Zaključili su da se ne radi o sporu u kojemu bi revizija bila dopuštena.

'Postupak u tom radnom sporu (koji je hitne naravi) vodio se 16 godina, tijekom kojih je o pravnim lijekovima tri puta odlučivao županijski sud, tri puta Vrhovni sud i dva puta Ustavni sud. Županijski sudovi u tom su predmetu tri puta donijeli potpuno različite odluke, kao i Vrhovni sud. Ovakvo postupanje sudova unosi pravnu nesigurnost, a kod pritužitelja izaziva revolt, osjećaj izigranosti i nepovjerenja u pravosuđe', eksplicitno navodi pučka pravobraniteljica.

Od 2.594 primjedbe koje je zaprimila u protekloj godini, najviše njih odnosi se upravo na područje pravosuđa te radnih i službeničkih odnosa; broj je ipak u laganom padu u odnosu na prethodne dvije godine, vjerojatno jer su više koristili pravo na podnošenje zahtjeva za suđenje u razumnom roku pred nadležnim sudovima. Po svemu sudeći veliki problemi s pravosuđem postoje i u Slavoniji, jer je novootvoreni ured pučke pravobraniteljice u Osijeku ondje zaprimio relativno najveći broj ovakvih pritužbi građana.

Među ukupno 339 pritužaba građana u 2014. više od polovice odnosilo se na nezadovoljstvo sudskim odlukama, ali u četrdesetak njih navodili su se razlozi 'koji ukazuju na sve učestalije i ozbiljnije zloupotrebe položaja te korupciju u pravosuđu'.

Građani su se žalili i na zemljišnoknjižne odjele u kojima su prepoznavali nepravilnosti, korupciju te sukob interesa službenika ili sudaca.

'Budući da je Državno odvjetništvo samostalno i neovisno pravosudno tijelo, njegov rad ne podliježe nikakvom preispitivanju, a pritužbe su proslijeđene na ispitivanje Glavnom državnom odvjetništvu ili Ministarstvu pravosuđa', eksplicitno stoji u izvještaju pučke pravobraniteljice.

Problem predstavljaju i visoki parnični troškovi budući da Državno odvjetništvo u slučajevima kada zastupa državu ima pravo na nagradu po punoj tarifi Hrvatske odvjetničke komore, pa pravobraniteljica poziva Vladu da odmah donese posebnu tarifu budući da se DORH ionako financira iz proračuna. Primjedbe na račun odvjetnika pak ona je prosljeđivala Odvjetničkoj komori, no imala je i pritužbe na njezin rad jer su se odugovlačili disciplinski postupci protiv neprofesionalnih odvjetnika.

Na koncu, poseban je problem institut besplatne pravne pomoći koji nije dovoljno raširen i građani o njemu nemaju dovoljno informacija; ured pučke pravobraniteljice zaprimio je preko četiri stotine poziva i primjedaba na ovu temu, a primijetio je i da natječaj za financiranje projekata primarne pravne pomoći kasni punih pet mjeseci. U tom slučaju uskaču strani donatori pa je u nekim sredinama preko 90 posto takvih usluga plaćeno upravo stranim donacijama.

Za besplatnu pravnu pomoć, smatra Lora Vidović, unatoč nedavnom povećanju, i dalje treba izdvojiti veća sredstva - za razliku od europskog prosjeka po kojemu država na tu namjenu potroši 0,76 eura po stanovniku, hrvatski prosjek dosta je bijedan i iznosi tek 0,13 eura.