Je li Hrvatska ispravno postupila kad je odlučila otvoriti granične prijelaze za izbjeglice?

Pristup izbjeglica zaštiti i pomoć drugih država jedan je od temeljnih standarda međunarodnopravnog izbjegličkog sustava. Pristup teritoriju na kojem bi izbjeglice trebale biti zaštićene od proganjanja očito je ograničen pravom država na kontrolu ulaska, boravka i protjerivanja stranih državljana na svojem teritoriju, no ne u apsolutnom smislu budući da postoje brojne međunarodne i europske pravne obveze u pogledu zaštite temeljnih ljudskih prava. Također, potrebno je voditi računa o posljedicama onemogućavanja pristupa teritoriju izbjeglicama – to može voditi kršenju načela zabrane vraćanja (non-refoulement). To je načelo dio međunarodnog običajnog prava te jedno od najvažnijih načela UN Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine.

Prema tom načelu nijedna država ugovornica ne smije protjerati ili vratiti izbjeglicu na granicu teritorija gdje bi njegov život ili sloboda bili ugroženi zbog rasnih, vjerskih, nacionalnih razloga, pripadnosti određenoj društvenoj grupi ili zbog političkog mišljenja. Iznimka je predviđena samo za izbjeglicu kojeg se opravdano smatra opasnim po sigurnost zemlje ili koji, nakon što je pravomoćno osuđen za posebno težak zločin, predstavlja opasnost po društvo te zemlje.

Osim međunarodnim pravom, načelo zabrane vraćanja zaštićeno je i pravom EU-a. I Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava zabranjuje u čl. 3 mučenje i nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje što se odnosi i na izručivanje i protjerivanje osoba kojima prijeti takvo postupanje. Odbijanje prihvata izbjeglica u tom smislu protivno je međunarodnim i europskim standardima.

Kako komentirate odluku da se izbjeglice pristigli u izbjegličkom valu u Hrvatsku ne registriraju premda to predviđa Dublinska uredba? Kako komentirate ranije odluke Grčke i Mađarske da to također ne čine?

Sustav za uspoređivanje otisaka prstiju tražitelja azila i neregularnih migranata – Eurodac – uspostavljen je u svrhu određivanja države članice koje je odgovorna za razmatranje zahtjeva za azil podnesenog u jednoj državi članici. Baza Eurodac omogućuju državama da ustanove je li osoba ranije zatražila azil u drugoj državi članici. To u praksi znači da će država članica u kojoj osoba podnese zahtjev za azilom uzeti otiske prstiju i unijeti ih u Eurodac kako bi se utvrdilo je li ta osoba već podnijela zahtjev za azilom u nekoj državi članici. Ako je osoba u neregularnom boravku u zemlji, i u tom slučaju se njezini otisci prstiju mogu poslati u Eurodac kako bi se vidjelo je li možda već negdje zatražila azil.

Tzv. dublinski sustav odnosi se na određivanje države članice koja će biti odgovorna za ispitivanje zahtjeva za azilom po određenoj hijerarhiji kriterija postojanje članova obitelji, rođaka ili članova drugih rodbinskih odnosa tražitelja azila u nekoj članici, postojanje novije dozvole boravka ili vize te zakonit ili nezakonit ulazak na teritorij jedne od država članica. Ako se radi o tražitelju azila koji je neregularno ušao na teritorij EU-a, za razmatranje zahtjeva bit će odgovorna ona država članica u koju je na taj način ušao, no samo u razdoblju od 12 mjeseci od neregularnog prijelaza granice. Budući da na područje EU-a sada izbjeglice dolaze masovno, upitno je možemo li govoriti o funkcioniranju dublinskog sustava u praksi. Sada se izbjeglice koji pristižu u Hrvatsku registriraju, ali ne znam uzimaju li im se otisci prstiju.

Treba li vojsku slati na granice kako bismo se zaštitili od izbjegličkog vala, u što je uvjerena predsjednica Republike?

Ne vjerujem da bi vojska mogla spriječiti migracijska kretanja, osobito ako su masovnija, a bez uporabe sile. Granica Hrvatske sa Srbijom, Bosnom i Hercegovinom i Crnom Gorom duga je gotovo 1.400 kilometara pa ne vjerujem da je moguće i logistički vojskom zaštititi granicu. S druge strane, odbijanje ulaska izbjeglicama, kao što sam već rekla nije u skladu s međunarodnim i europskim standardima budući da je omogućavanje pristupa teritoriju jedan od preduvjeta za funkcioniranje izbjegličkog sustava u praksi. Naravno, temeljno je pitanje želimo li biti država koja oružjem brani ulazak ljudima koji traže zaštitu i tko će snositi odgovornost ako dođe do incidenata sa smrtnim posljedicama.

Je li u skladu s europskim propisima slati vojsku na granice kako bi se spriječilo potencijalne tražitelje azila (izbjeglice) da uđu u zemlju odnosno na teritorij Europske unije?

Iako države imaju pravo kontrole svojih vanjskih granica i upravljanja migracijskim kretanjima, to je pravo ograničeno međunarodnim i europskim standardima i obvezama u pogledu zaštite ljudskih prava. To uključuje i omogućavanje pristupa sustavu azila, što uključuje i pristup teritoriju, i dio je prava na azil kako je ono definirano temeljnim pravnim dokumentima EU-a.

Kako komentirate ponašanje Mađarske i gradnju zidova prema Srbiji i Hrvatskoj te postavljanje čeličnih vrata na granične prijelaze? Je li to u skladu s pravnim standardima?

Kao što sam već rekla, države imaju pravo države imaju pravo nadzora svojih vanjskih granica, no to pravo nije apsolutno budući da države imaju pravne obveze, uključujući i osiguravanje pristupa izbjegličkoj zaštiti. Ne može se preuzetim međunarodnim i europskim obavezama pristupati selektivno odnosno pridržavati ih se kada to zemlji odgovara, a od njih odustati kada joj to ne odgovara. Naravno, postoje i neki civilizacijski standardi koji zasigurno ne uključuju korištenje fizičkih barijera i gole prinude protiv ljudi kojima je potrebno pružiti utočište.

Je li Mađarska prekršila Europsku konvenciju o ljudskim pravima? Krši li tu konvenciju Slovenija kad zatvara svoju granicu za izbjeglice, potencijalne tražitelje azila?

Europskom konvencijom zabranjeno je mučenje i nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje, a uključuje i izručivanje i protjerivanje osoba kojima prijeti takvo postupanje. Također je (Protokolom br. 4) zabranjeno grupno protjerivanje stranaca, a prema sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava protjerivanje se može smatrati kolektivnim ako svaki pojedinačni slučaj nije individualno i objektivno ispitan i razmotren. Mađarska, kako pokazuju i pravne analize mađarskih nevladinih organizacija, u svojem novom azilnom zakonodavstvu i praksi krši brojne međunarodne i europske pravne obveze: načelo zabrane vraćanja, obvezu da svim izbjeglicama omogući pristup teritoriju i postupku utvrđivanja izbjegličkog statusa, obvezu provedbe pravičnog postupka utvrđivanja izbjegličkog statusa, i drugo. U slučaju da se Slovenija odluči za 'mađarski pristup', slična kršenja međunarodnih i europskih obveza doći će u obzir i za tu zemlju.

Postoji li uopće europska politika prema emigrantima odnosno izbjeglicama? Kako komentirate ponašanje administracije u Bruxellesu u donosu na problem koji Južna i Srednja Europa imaju sada kad je riječ o izbjeglicama?

EU posljednjih godina zauzima jasan stav u pogledu migracija, s posebnim naglaskom na sprečavanje neregularnih migracija i vraćanje neregularnih emigranata. Brojne mjere koriste se za odvraćanje emigranata i tražitelja azila od dolaska na teritorij EU-a – od vizne politike, zabrane ulaska, readimisijskih sporazuma, sankcioniranja prijevoznika i kažnjavanja pomagača itd. Sve te mjere utječu i na ostvarivanje prava na azil. Teret za zbrinjavanje izbjeglica prebacuje se na države na vanjskoj granici EU-a koje vrlo često nemaju kapaciteta za djelotvoran i pravičan pristup ovom problemu.
U slučajevima ovakvog masovnog dolaska izbjeglica, EU bi trebao osigurati barem minimalne standarde prihvata do stvaranja uvjeta za dugotrajno rješenje statusa takvih osoba, na načelima solidarnosti među državama i podjele tereta.

Treba li se otvoriti koridor za izbjeglice u Europi?

Svim izbjeglicama nužno je pružiti pristup zaštiti. Otvaranje eventualnih koridora stvar je političke volje država članica EU-a.

Kako tumačite odredbe prema kojima se azil ne može zatražiti u veleposlanstvima država EU-a nego izbjegli moraju doći na granicu odnosno teritorij države u kojoj žele tražiti azil?

U pravilu, osoba se mora nalaziti izvan države svog državljanstva da bi mogla zatražiti međunarodnu zaštitu. Iako naizgled očit, uvjet da se osoba nalazi izvan države svojeg državljanstva često nije ispunjen: većina izbjeglica ostaje unutar granica svoje države podrijetla, pa se radi o raseljenim osobama. Većina izbjeglica će utočište pronaći u susjednim zemljama, no Konvencija o statusu izbjeglica ne zahtijeva da osoba zatraži azil u susjednoj državi, niti u prvoj državi u kojoj se zatekne nakon napuštanja države državljanstva. Što se tiče mogućnosti traženja zaštite u veleposlanstvima, države u pravilu to ne omogućavaju, iako bi takav pristup zapravo omogućio legalan ulazak u zemlju.

Očekujete li da će i ubuduće migracijska ruta prema zapadnim zemljama Unije ići preko Hrvatske ili će ipak izbjeglice i dalje pokušavati ulaziti u Schengenski prostor preko Mađarske?

Migracijske rute često se mijenjaju, ovisno o situaciji na terenu. Moje je mišljenje da će rute preko Mađarske i Hrvatske i nadalje predstavljati važne točke ulaska u EU.

Koji je najizgledniji scenarij raspleta ove izbjegličke krize?

Teško je predvidjeti rasplet s obzirom na stanje u Siriji i drugim ratom zahvaćenim dijelovima svijeta. Pristup EU-u će vjerojatno ići prema raspodjeli tereta i novim kvotama za zbrinjavanje izbjeglica.