Već na početku svoje propovijedi Puljić je rekao da danas obilježavamo 'tužan dan stradanja kada je okupatorska vojska (JNA) razorila jedan grad i jedno selo: Vukovar i Škabrnju'.

'Ta dva mjesta, na dva različita kraja Lijepe Naše, utjelovljuju u sebi zvukove njezine himne: Teci Savo, Dravo teci; sinje more, svijetu reci da svoj narod Hrvat ljubi! Okupator je mislio ugasiti neutaživu čežnju ljudi za slobodom. A ta čežnja nakon pada Berlinskoga zida - toga vidljivoga sramotnoga znaka moći ateističke i komunističke ideologije - još više je rasla i bujala u srcima ovoga puka. Bila je nošena onim Gundulićevim snom 'o lijepoj, dragoj i slatkoj slobodi, koju nam višnji Bog je do'. I širila se velikom brzinom od juga do sjevera, i od istoka do zapada, pa je ništa nije moglo zaustaviti. Čak ni strašna stradanja grada Vukovara i sela Škabrnje', kazao je Puljić.

Lijepo je, nastavio je Puljić, što ljudi ovih dana hrle u Škabrnju i Vukovar kako bi ponovno 'osjetili duh zajedništva'.

'Uz zvukove zvona te duhovne i domoljubne pjesme koje smo jutros slušali, naviru sjećanja s Mitnice, Sajmišta Trpinjske ceste i Vukovarske bolnice, Borova naselja i drugih okolnih mjesta ovog dijela Lijepe Naše. A pred očima iskrsavaju heroji: Blago Zadro, Alfred Hill - Atila, Marin Vidić - Bili, Ivan Anđelić - Doktor, Juraj Njavro, Nikola Papac, Jean Michel Nicollier kao i svi branitelji i zapovjednici, ranjeni i poginuli, zatočeni i nestali čija su imena upisana u srca naša i uklesana u temelje Hrvatske države. Prisjećamo se danas i one kolone iscrpljenih građana koji, prepušteni pobješnjelim okupatorima moradoše napustiti svoj voljeni grad. A onda užas masakra u bolnici i na Ovčari te križni put kojim smo i mi jutros prošli do ovog Memorijalnog groblja', rekao je Puljić.

Sve se to, podsjeća, događalo pred očima moćnika Europe koji su šutjeli i gledali krvoproliće. 'Imali bismo, dakle, dovoljno razloga srditi se i prigovarati onima koji su razarali i uništavali, ljude i kulturu ovoga grada; kao i ljutiti se na odgovorne iz Međunarodne zajednice što su dopustili agresiju na RH te mjesecima nijemo promatrali stradanja ljudi i razaranje sela i gradova. No mi se nismo sabrali na ovu svečanost zbog njih, nego zbog onih koji su ovaj grad i zemlju Hrvatsku voljeli, čuvali i branili. S istom ljubavlju i mi smo stigli iz svih dijelova Hrvatske pokloniti se žrtvi Vukovara koja je postala zalogom naše slobode', rekao je Puljić.

U propovijedi je ispričao i vlastito iskustvo. 'Kad god razmišljam o hrabrosti stanovnika ovog grada, u ušima mi zazvone riječi mog dragog rođaka Nikole koji me uspio nazvati jedne večeri i reći kako on 'ne napušta svoj voljeni Vukovar'. Jednog dana, međutim, dok je obilazio svoju staricu majku, snajper ga je pogodio i usmrtio. A njegovu sestru Stanu s mužem četnici su odveli u nepoznato pa im se do danas ne zna ni za mjesto stradanja', rekao je Puljić.

Kolona sjećanja, dodaje, bila je označena 'smjerokazima koji nam jamče da smo na pravom putu'.

'Krenuli smo od ulice Điva Gundulića koji je sanjao o slobodi onim divnim stihovima koje rado citiramo i o njima razmišljamo: 'O lijepa, o draga, o slatka slobodo'. Hod smo nastavili dalje ulicama naših narodnih velikana koji su za tu slobodu trpjeli i ginuli, poput Frankopana, Jelačića, Radića i Stepinca. I, evo, stigli smo do Memorijalnog groblja najnovijih žrtava iz Domovinskog rata. Polaganje vijenaca i ruža u čast naših branitelja po rukama najviših nositelja vlasti Republike Hrvatske, Oružanih snaga i Ravnateljstva policije, kao i drugih uvaženih institucija ove države pokazuje odlučnost graditi budućnost naše Domovine na temeljima zajedništva koje su nam u zavjetni miraz ostavili heroji Vukovara, Škabrnje, Dubrovnika i drugih gradova i sela diljem Lijepe Naše', poručio je Puljić.