Da smo u nekoj TV-seriji, tako bi mogla glasiti najava mog sugovornika, a prije nego uz fanfare na njega usmjerimo svjetla reflektora i upustimo se u razgovor s Ivanom i doznamo kako se ničim izazvan postaje inovator, kako se s ideja prelazi na djela, koliko mu generacijska diskriminacija (20 godina vam je tek!?) odmaže u poslu, dodajmo samo jedno: Ivanu, za razliku od glavnog lika nekadašnjeg ljetnog hita klape Sveti Florijan, smiksanog u dalmatinskom podneblju, nije teško reći 'da vari, a u fušu i tokari'. Dapače, dobro i brusi. Ukratko, idealan spoj mladosti i stručnosti, trudbenika i poduzetnika.

Kako ste postali inovator? Već ste kao dijete imali ideje takvog tipa? Na vas je utjecao otac? Škola?

Sve je počelo već u osnovnoj školi. U osmom razredu napravio sam mali električni tricikl. Ideja je bila zapravo vrlo jednostavna – kotače sa starih bicikala povezati na elektromotor napajan akumulatorom koji se inače nalazi u automobilu. Mislim da je na moje zanimanje za elektroniku i mehaniku najviše utjecao otac, jer sam često bio s njime u radionici ispod kuće. Moj stari je radio ograde i tako sam s njim manje-više sve naučio. Recimo, nemam atest za zavarivača, ali nemam nikakvih problema da kažem da varim dobro, kao bilo koji atestirani varilac.

Jednako tako, dobro i brusim, kaže s osmijehom Ivan i nastavlja brzo skiciranje poslovnih pothvata dok je još bio tinejdžer, valjda jedini u Hrvatskoj koji je već tada bio – biznismen.

'U sobi imam kolekciju stvari koje sam napravio, a imam i veliki ormar pun elektronike koju sam godinama prikupljao i koristio za razne projekte. U srednjoj školi mi je jedan od najvećih projekata bio robot za razminiranje kojeg sam radio kao maturalni rad. Radi se zapravo o robotu koji je imao dugačku robotsku ruku opremljenu senzorima za prepoznavanje metala i plastike. Upravljanje se odvijalo kroz mobilnu aplikaciju koja je, preko kamere postavljene na robotu, prikazivala kuda se on kreće. Upravo te godine otvorio sam i tvrtku Include. Mislim da je malo tko tada vjerovao da zbilja imam tvrtku i da ulazim u poduzetništvo, čak bi rekao da ni sam nisam bio svjestan toga. U početku smo se bavili izradom web stranica, no to nije ostvarilo veliki uspjeh. Potom smo pokušali sa servisom računala. Konkurencija je bila dosta jaka, a mi smo bili mala tvrtka bez početnog kapitala i bez kredibiliteta'.

Koliko je mladost bila ograničavajuće? Jesu li vas potencijalni poslovni partneri gledali zbog toga s nepovjerenjem?

Nije lako uvjeriti nekoga da imaš 20 godina i ozbiljno se baviš poslom. Mislim da stariji imaju dosta drugačiji pogled na nas u smislu da smo mladi, neozbiljni i poprilično nezainteresirani za išta osim za zabavu. Možda i jest tako, ali ja sam bio zainteresiran za posao. Tek nakon ta dva propala projekta shvatio sam da je ono što me cijeli život zanima i ono što radim - inoviranje novih tehnoloških proizvoda - i tada je krenula priča s LED stolcima.

To je ono što se zove - pametna klupa. Iznenađujuće je to što ste vi u tom poslu svjetski pionir. Ako se ne varam, u Europi ste u tome prvi, jer je vaša klupa u Solinu prva u EU, a druga na svijetu, koji dan ranije slična je postavljena u Americi.

Ideja pametne klupe došla je nakon trećeg neuspješnog poduzetničkog pohvata. Nakon izrade web stranica i servisa računala, nekoliko mjeseci sam radio na razvoju LED stolaca. Njihova namjena bila je u ugostiteljskim objektima kao svjetleći inventar. Stolci su mogli svijetliti u dvadesetak boja, a mijenjale su se putem prekidača, smartphone aplikacije ili u ritmu glazbe. Ideja nije zaživjela jer je cijena jednog stolca bila jako visoka, a i ugostiteljima se nije svidjelo što ih svaka dva dana moraju puniti. Nekoliko mjeseci nakon toga nastala je prva pametna klupa. U Europi prvi takav proizvod, a u svijetu drugi. Nekoliko dana prije nas tri studentice MIT-a u SAD-u predstavile su svoju verziju klupe.

Kako stvar stoji s patentiranjem, koliko znam, niste patentirali svoju klupu. Zašto?

Pokušali smo odmah napraviti patentnu zaštitu, međutim, naišli smo na odbijenicu DZIV-a, jer, prema njihovim riječima, iako takav proizvod kao cjelina do sada nije postojao, u sebi sadrži druge komponente koje su već postojeće stanje tehnike. Iskreno, nisam se previše zamarao time, fokusirali smo se na prodaju jer je to važnije od bilo kakvog patenta. Neke stvari ipak jesmo učinili, primjerice, zaštita industrijskog dizajna i ime proizvoda - SmartBench.

U čemu je vaš novi model superiorniji vašoj prvoj varijanti. Kakav je njegov odnos s drugim klupama koje se rade u svijetu?

Prva verzija korisnicima je omogućavala punjenje mobitela, povezivanje na internet, aplikaciju za pregled kvalitete zraka, a noću je služila i kao javna rasvjeta. Zimi su određene funkcije povremeno bile ograničene zbog manje energije koju su solarne ploče proizvodile, ali punjenje mobitela je korisnicima uvijek bilo dostupno. Novi model pametne klupe duži je za tridesetak centimetara u odnosu na staru verziju, čime smo omogućili da klupu mogu koristiti četiri osobe istovremeno. Snaga solarnih ploča je udvostručena, a samostalno smo razvili i neke nove tehnologije koje su još u povojima. Nova verzija klupe korisnicima omogućuje bežično punjenje uređaja, dva pametna USB punjača, internet, vodeno hlađenje sjedala ljeti, sustav pročišćavanja zraka iz okoline, noćnu rasvjetu i informativni ekran.

Najviše bih istaknuo bežično punjenje kao tehnologiju koju se samostalno trudimo razvijati, čime želimo korisnicima omogućiti da se njihov mobitel puni dok ga drže u rukama. Ugrađeni informativni ekran od sada pokazuje stanje energije, kvalitetu zraka, UV index, a kupcima (gradovima, općinama, turističkim zajednicama) omogućit će da ga koriste i kao reklamni prostor, čime bi potencijalno mogli i zarađivati. U svijetu od nedavno postoji još nekoliko 'proizvođača' pametnih klupa. To su u principu novi start-upi koji samo kopiraju našu ideju na druge načine. Mislim da glavnu riječ na tržištu trenutno vodimo mi kao tvrtka s ukupno postavljenih 30 pametnih klupa u prošloj godini, a u ovoj smo već u prvom mjesecu zaprimili količinu narudžbi koju smo imali u cijeloj protekloj godini. Sve ostale tvrtke na tržištu skupa nisu prodale toliku količinu klupa niti nas mogu pratiti tolikom brzinom u razvoju tehnologije.

Proizvođači postoje i kod nas? Za razliku od vanjskih tržišta, vi ste imali više problema u Hrvatskoj. Spominjali ste neprolazak vaše ponude na natječajima u Zadru i Dubrovniku?

Na probleme s određenim natječajima se uopće ne obazirem. Mislim da je to nešto što se u Hrvatskoj viđa na dnevnoj bazi. U Zadru smo izgubili natječaj za postavljanje šest pametnih klupa od tvrtke koja nije zadovoljila ni jednu traženu specifikaciju i uopće se ne bavi pametnim klupama, a u Dubrovniku smo imali situaciju u kojoj zakonski nije bilo potrebe za raspisivanjem natječaja, tako da su progurali dubrovački startup koji se otvorio nekoliko dana prije odabira tvrtke koja će izraditi pametne klupe. Glavni problem je očito pogodovanje u određenim gradovima, ali mi se time ne opterećujemo. Tržište je dovoljno veliko, a mi imamo trenutno najbolji i najkvalitetniji proizvod za koji dobivamo upite iz Amerike, Kanade, Australije, Južne Koreje, Norveške, Velike Britanije…

Kako biste opisali ciljeve vaše tvrtke Include? Proizvodit će klupe ili ćete se razvijati i u drugim smjerovima?

Planiramo nastaviti razvoj pametne klupe, ali i novih inovativnih proizvoda baziranih na obnovljivim izvorima energije. Cilj nam je izbaciti po jedan novi proizvod u svakoj godini, a nove verzije klupa vjerojatno ćemo izbacivati svake dvije godine.

Koliko ste zadovoljni procesom potpore i financiranja? Kad pretpostavljate da ćete krenuti s većom proizvodnju u Solinu?

Do sada nismo ulazili u natječaje, potpore ili kreditiranja jer smo se prvo željeli uvjeriti da smo sami sposobni za ovaj posao i da imamo proizvod koji stvarno vrijedi. Ove godine ćemo aplicirati na nekoliko natječaja Ministarstva, ali i EU. Cilj nam je ostvariti određena sredstva kojima bismo povećali proizvodni kapacitet, ali i samu kvalitetu proizvoda. Objavili smo i prvi krug investicija kroz koje nam je cilj prikupiti sredstva koja će nam pomoći da razvijemo i nove inovativne proizvode, te da trenutnu verziju pametne klupe lakše lansiramo na inozemno tržište. Za početak planiramo određen dio proizvodnje outsourceati. Kupnja zemljišta i izgradnja pogona iziskuju jako puno vremena i sredstava, a mi to trenutno nemamo. Svakako od toga ne planiram odustati, ali smatram da moramo ići korak po korak. Tvrtka će se za početak baviti razvojem i prodajom s tridesetak zaposlenih, a pogon u Solinu će sigurno doći kroz koju godinu kao rezultat kvalitetnog rada koji nas tek čeka.

Kao jedan od problema spominjali ste nedostatak poduzetničkog inkubatora.

Mislim da problemi ne počinju samo kod nedostatka inkubatora. Glavni problem je što ljudi koji imaju ideju ne znaju kome bi se uopće obratili. Kroz zadnjih nekoliko mjeseci često mi se preko društvenih mreža javljaju osobe koje imaju zanimljive ideje, ali ne znaju kome bi se obratili da ih uputi na daljnje korake. Startupi koji se bave softwareom će uz manju investiciju/ulaganje doći do određenih rezultata, pogotovo ako imaju dobru ideju. Oni koji se bave fizički opipljivim proizvodima ili hardwareom imaju puno više problema i to govorim iz iskustva. Da nisam imao očevu radionicu i alat sumnjam da bi ikada nastala pametna klupa. Stvarni proizvodi zahtijevaju veći tim ljudi, ali i vrhunsku opremu s kojom će te izraditi prvih nekoliko prototipova. Naravno da se takve stvari mogu outsourceati, ali pitanje je koliko je to korisno. Ponovno ćete morati izdvojiti određena sredstva da bi uopće dobili prototipove, a da ne govorim da za određene proizvode čak ni vrhunske tvornice nemaju pripremljen alat nego se treba nanovo izraditi što zna koštati i po nekoliko desetaka tisuća kuna.

Rekli ste da biste se, kad vam posao krene, bavili pomaganjem mladih inovatora. Što je to što biste im ponudili, kako ih usmjerili?

Istina je da sam rekao da ću, kad mi posao krene, pomoći mladima koji imaju nove ideje. Ono što bih im nudio, a i što sam i do sada već nudio, dio je mog radnog prostora i alata. Zauzvrat ne tražim nikakva sredstva ili udjele u njihovim tvrtkama niti me to zanima, dakle ustupam im to potpuno besplatno. Znam kako je teško realizirati ideju, pogotovo kad stvarno vjerujete u nju, a ne možete je ostvariti. Osim toga, razmišljao sam i o pokretanju fonda putem kojeg bi mladi inovatori s dobrim projektima mogli dobiti određenu pomoć u financijskom, ali i savjetodavnom smislu. Za sada se ipak moram fokusirati na uspjeh svoje tvrtke, ali to su mi svakako želje u budućnosti.