Pompozno najavljivani projekt Hrvatska 365, koji je u organizaciji Ministarstva turizma i Hrvatske turističke zajednice trebao produljiti sezonu i na Jadran privući goste i izvan ljetne špice, po službenim brojkama uspio je jer se brojka dolazaka i noćenja solidno povećava. Godinu i pol nakon njegova službenog predstavljanja on je i dalje predmet samohvale vrha hrvatskog turizma, ali većine od ukupno 22 primorske i kontinentalne destinacije koje su u njega uključene. U prvih šest mjeseci uloženo je pet milijuna kuna, a točan iznos za prošlu godinu nije objavljen - no najavljivano je da će iznos biti višestruko veći
Kako to obično biva, stvari su nešto drugačije kad ih se gleda iz neutralne perspektive; vrlo konkretnu analizu HTZ-ovog projekta objavio je Paul Bradbury, Englez koji se već godinama živi na otoku Hvaru i na svom portalu Total Croatia News piše o Hrvatskoj. Vjerojatno najutjecajniji bloger na engleskom jeziku o Hrvatskoj ideji Hrvatske 365 pristupio je iz logične pozicije zainteresiranog turista i došao do nevjerojatnih i gotovo komičnih podataka. Ukratko: gosti koji se izvan sezone nađu na jednoj od 22 reklamirane destinacije u pravilu će ostati gladni i žedni, bit će im dosadno, a postoji i vjerojatnost da će zalutati. Od predstavljenih izvansezonskih sadržaja - od avanturističkog turizma i biciklizma, preko kulture, wellnessa i poslovnog turizma do gastronomske ponude - gotovo nigdje neće pronaći ništa. A cijeli projekt reklamiran je kao da će u odabranim turističkim zonama najmanje 50 posto sadržaja biti dostupno tijekom cijele godine.
'Za početak sam otišao na stranicu www.croatia365.com, za koju sam pretpostavio da će biti prava adresa, no ispostavilo se da je ta internetska domena na prodaji. Uz ponešto truda ipak sam pronašao pravo mjesto i onda sam kao strastveni biciklist pokušao provjeriti kako su po tom pitanju napredovale 22 destinacije', piše Bradbury. Iznenadio se kada je shvatio da je ponuda smanjena na samo njih osam, ali se ipak skoncentrirao na jednu nazvanu 'Aurea Pannonia' jer je obećavala 'uzbudljivu rutu na dva kotača'. Čudima potom nije bilo kraja.
Iz službenih informacija, naime, nije se moglo doznati apsolutno ništa: tu je samo nekoliko razigranih rečenica kojima se opisuju žubor vode i cvrkut ptica koji prate bicikliste u potrazi za skrivenim dvorcima, na putu do kojih bi se mogli izgubiti - ali, eto, od toga ne trebaju strahovati. Sve skupa, kaže, čovjek se osjeća kao statist u filmu 'Moje pjesme, moji snovi'.
Spomenuta je nekakva mobilna aplikacija do koje ne vodi nijedan link, ali su za pomoć ponuđene web-stranice triju slavonskih gradova. Nevolja je u tome da stranica Pakraca uopće ne funkcionira, stranica Velike nema verziju na engleskom jeziku, dok strica Požege ipak ima - ali odjeljak o biciklizmu je ponovno napisan jedino na hrvatskom. 'Tu je završilo moje zanimanje za Aurea Pannoniju; čak nisam uspio ni doznati gdje se ona uopće nalazi', primjećuje Bradbury.
Vrlo je slična situacija u ostalim promoviranim kategorijama: pod 'biznis i poticaji' reklamiraju se tek dvije od 22 destinacije, a i za njih bi vjerojatno bilo bolje da to ne čine. Dubrovnik, recimo, navodi da je ondje moguće organizirati konferencije u prekrasnom ambijentu jer ima dobre kapacitete i pogled na more. 'To je to! Nakon osamnaest mjeseci i 22 uključene destinacije nudi se tih nekoliko rečenica i pet linkova na lokalne turističke zajednice, od kojih neke uopće ne nude mogućnosti poslovnog turizma', piše Total Croatia News.
Snažno promovirani wellness turizam nudi se u samo sedam od 22 destinacije'. Ukupno je navedeno 22 različitih avanturističkih i 23 kulturnih sadržaja, ali i tek 17 s polja gastronomije - što znači da u najmanje pet destinacija gosti ostaju bez mogućnosti za normalan ručak. To nije pretjerivanje, dapače: kada je bivši ministar turizma Darko Lorencin prošle godine u Hvaru predstavljao projekt Hrvatska 365, u tom gradu nije bio otvoren doslovno nijedan hotel ili restoran. Ove godine situacija je ponešto poboljšana, pa od ukupno sedamdesetak restorana u tom gradu radi - jedan jedini. Od obećanih pedeset posto.
'Ovo naprosto vapi za povlačenjem pitanja odgovornosti, nije li bitno koliko se novca uložilo u nešto sa šokantnim, zbilja šokantnim rezultatima? Vjerojatno nije jer se radi o Hrvatskoj, koju vode 'Kraljevi Slučajnog Turizma', opisuje Paul Bradbury. Za tportal on je dodatno objasnio svoj stav i dojmove: smatra da Hrvatska definitivno ima što ponuditi u svih dvanaest mjeseci, ali da bi se to moglo raditi puno inteligentnije. 'Prvo na pamet padaju vino, kultura i avanturistički turizam. Problem je u avionskim letovima, ali pretpostavljam da se o tome vodilo računa u grandioznom HTZ-ovom projektu', kaže Bradbury.
'Piše se o pedeset posto dostupnih sadržaja izvan sezone, a u Hvaru radi samo jedan restoran u jednom hotelu. Kao da ne postoji nikakva veza između vodstva turističke zajednice i njenih lokalnih ogranaka. Teško je uprskati turizam na čarobnom mjestu poput Hvara, ali izgleda da se to pokušava napraviti', smatra on.
Dr. Saša Poljanec Borić, viša znanstvena suradnica Instituta Ivo Pilar na polju ekonomije i sociologije turizma, drži da 'marketinški optimizam trajno obilježava rad Hrvatske turističke zajednice, u kojem pozicioniranje uvijek preuveličava kapacitet same ponude'.
'U Hrvatskoj produljenje sezone zasad prvenstveno ovisi o vremenskim prilikama, a onda o svemu ostalom. Prošlo ljeto je bilo dugo i lijepo, a ono prije toga kišovito, pa je jasno da su brojke porasle. Marketinške kampanje poput ove s time nemaju direktne veze jer je njihov cilj konkurentsko pozicioniranje na međunarodnom tržištu i izgradnja unutrašnje kohezije ponude, odnosno dogovora svih aktera oko toga što će se dogoditi na unutrašnjem planu. Moje mišljenje je da su kampanje poput ove preoptimistične i više odražavaju političku želju, nego samu stvarnost i elastičnost naše turističke ponude', smatra dr. Poljanec Borić.
Iz Hrvatske turističke zajednice do zaključenja teksta nismo dobili komentar na Bradburyjevu analizu njihova rada.
