DOBROTA NE POZNAJE GRANICE

Kako je virovitičkim namještajem opremljeno tanzanijsko sirotište

27.03.2016 u 08:07

  • +5

Lijepa hrvatska priča iz Tanzanije

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Udruga Kolajna ljubavi

Bionic
Reading

Tanzanija je zemlja u istočnoj Africi uz Indijski ocean u kojoj živi 36 milijuna stanovnika i jedna od najmanje urbaniziranih zemalja tog kontinenta, a zbog siromaštva iznimno je teško graditi vrtiće i škole pa taj posao često preuzimaju humanitarne organizacije iz cijelog svijeta. Jedna od njih je i hrvatska humanitarna udruga Kolajna ljubavi koja brine o sirotištu Svetog Ante u mjestu Songe u kojemu živi približno 700 mališana, pretežito bez oba roditelja

'Budući da u Songei nema dovoljno odgojnih ustanova za djecu predškolske dobi, odlučili smo se na gradnju vrtića kako bi oni najmanji stekli adekvatnu predškolsku naobrazbu koja bi im olakšala prijelaz u školske klupe. Budući da se pohađanje vrtića i škola u Tanzaniji plaća, zamišljeno je da vrtić bude otvoren i za ostalu djecu iz grada. Tako bi se jednim dijelom potpomogao rad sirotišta. U cilju prikupljanja sredstava za gradnju i opremanje vrtića organizirane su brojne humanitarne akcije, izložbe i predavanja', ističu u Kolajni ljubavi.

Vrtić ja sagrađen, ali nedostajao je školski namještaj. U pomoć su priskočili sedam drvoprerađivačkih tvrtki Virovitičko-podravske županije, Razvojna agencija VIDRA i Drvni klaster Viridis. Donirano je ukupno 132 komada novog, za tu prigodu posebno rađenog namještaja za 120 djece u tri učionice.

Proizvesti 60 stolova i klupa i 12 ormara za tanzanijski vrtić u sirotištu, za virovitički klaster je bio veliki izazov jer ih je trebalo uklopiti u samo 120 četvornih metara. Morali su odabrati materijal prilagođen afričkim vremenskim uvjetima. Osim toga, trebalo ga je izraditi u paletama, što sitnijim dijelovima, kako bi se lakše složio u kontejnere i zauzeo što manje prostora u brodu, što snižava cijenu transporta. Sve su te zadaće ispunjene zahvaljujući iskustvu koje tvrtke iz drvne industrije već godinama stječu na domaćem i stranom tržištu.

'Uspjeli smo udružiti snage, osmisliti proizvod, osigurati za njega visokokvalitetan materijal i jeftino ga izraditi', kaže direktor jedne od tvrtki koji je, poput svih aktera ove priče, želio ostati anoniman.

Stole, klupe i ormare je osmislio virovitički dizajner i arhitekt čija obitelj već godinama skrbi o jednoj djevojčici iz Songe kojoj plaća školovanje.


Namještaj je utovaren u brodski kontejner u Luci Rijeka 12. ožujka 2013. godine, a iskrcan u Dar es Salaamu. Pod vojnom i policijskom pratnjom stigao je kamionom u tisuću kilometara udaljen Songei nakon ukupno osam mjeseci putovanja. Namještaj je stigao neoštećen i na broju. Iz hrvatske je doputovao volonter iz Koprivnice koji ga je montirao.

Bilo je potrebno dvije i pol godine da volonteri velikom upornošću završe i pribave sve dozvole i suglasnosti tanzanijskih vlasti pa je vrtić svečano otvoren 15. veljače ove godine. Prvog dana u vrtiću bilo je trinaestoro djece u uniformama ljubičaste i zelene boje.

'Ponosni smo što smo konačno otvorili vrtić i razveselili djecu. Nakon borbe s administracijom i tanzanijskim zakonima, radnicima čija je navika ne pojaviti se na poslu i drugih prepreka završili smo još jedan humanitaran projekt. Slike vesele i nasmijane dječice iz Songee najbolja je nagrada i zahvala donatorima', kažu u Kolajni ljubavi.