Je li jučerašnji apel predsjednice Kolinde Grabar Kitarović za zaustavljanje ideoloških podjela u društvu bio dovoljno jasan i uvjerljiv? Može li predsjedničino obraćanje postići svoj proklamirani cilj i potaknuti građane da kolektivno okrenu leđa 'zlodusima loše prošlosti' i složno krenu u svjetliju budućnost? 'Ne', izričit je politički analitičar Žarko Puhovski. Komunikologinja Smiljana Leinert Novosel uočava da je predsjednica dramatikom izgovora potencirala činjenicu da je stanje u društvu zabrinjavajuće, a sadržajno je poruka dobrodošla, iako je zakašnjela
Žarko Puhovski ocjenjuje da je obraćanje predsjednice zapravo patetičan uradak.
'Taj uradak imao bi smisla da je predsjednica s padobranom pala u Hrvatsku, a nema smisla s obzirom na to da je ona svoj dosadašnji mandat svjesno provela kao predsjednica 50 posto Hrvatske te je i sama jasno sudjelovala u onome što sada osuđuje. Naročito u svojoj predizbornoj kampanji, kao i u izboru svojih suradnika, ljudi koje je pozivala na inauguraciju itd.', podsjeća Puhovski. On smatra da predsjedničino obraćanje ne može utjecati na građane, sigurno ne pozitivno, a vjerojatno ni negativno, naprosto zato što je prepuno fraza i što je ona u svojoj poziciji neuvjerljiva.
Začuđujuće je, dodaje analitičar, da predsjednica koristi istu liberalno-marksističku besmislicu koju je u emisiji 'Nedjeljom u 2' izgovorio redatelj i glumac Miran Kurspahić - da će, naime, problemi na svjetonazorskoj razini proći čim se ekonomsko stanje popravi. Nasuprot tome, upozorava Puhovski, činjenica je da je desnica danas u Europi, žalosno, najjača u Poljskoj, koja jedina u EU nije imala ni tračak ekonomske krize.
'Predsjednica je trebala osuditi HRT'
'Osim toga, neukusno je u ovakvom kontekstu ne spomenuti Dan pobjede nad nacizmom, kao i propustiti jasnu osudu HRT-a, jer svatko tko je pozvao Prcelu da govori na televiziji morao je znati što od njega može čuti. Dakle, to nije incident, nego nastavak dugogodišnje Prceline političke aktivnosti', kazao je Puhovski, referirajući se na poruke koje su u nedjelju razmijenili svećenik Luka Prcela i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. HRT je, naime, trebao odbiti dati termin čovjeku koji je obožavatelj ustaškog režima.
Činjenicu da se komuniciranje Kolinde Grabar Kitarović s javnošću uglavnom svodi na izjave, obraćanja i poslanice, a izostaju konferencije za novinare bez sadržajno ograničenih pitanja, Puhovski ocjenjuje u kontekstu istovrsne prakse njezinih prethodnika Stjepana Mesića i Ive Josipovića. 'Ona nastavlja tradiciju ranijih predsjednika. Nakon Tuđmana, koji je imao nekoliko konferencija za novinare, i Mesić i Josipović prihvatili su varijantu da s medijima razgovaraju u trku, kad ih negdje uhvate. Mislim da je glavni problem s predsjednicom to što je nju uhvatio genius loci, odnosno duh prostora u kojem se nalazi. Počela se ponašati kao nova inkarnacija Franje Tuđmana iako nema ni njegove ovlasti, a i vrijeme je, hvala bogu, ipak nešto drukčije', slikovit je Puhovski.
U svom govoru predsjednica je, naime, poručila da zapravo želi ostati na Pantovčaku, kazavši da govori sa svetog prostora na kojem je Tuđman donosio svoje povijesne odluke, kazao je Puhovski, dodajući da se Kolinda Grabar Kitarović očigledno jako vezala za taj duh prostora.
Inače, Puhovski rezimira da je Kolinda Grabar Kitarović naprosto pokušala na valu desnice pobijediti Ivu Josipovića, što je sasvim legitimno, iako on nije bio neki veliki ljevičar. 'Ona je iskoristila to što je imala i onda se, godinu dana nakon što je izabrana, okrenula, i to zato što su joj rekli Amerikanci da to više ne smije raditi', rezimira Puhovski.
Smiljana Leinert Novosel ističe da u predsjedničinom obraćanju valja razlučiti neverbalnu poruku od sadržajne komponente.
'Neverbalna poruka bila je, otprilike, da je stanje zabrinjavajuće i da je atmosfera vrlo loša, čak mislim da je potencirala činjenice svojim načinom izvedbe – dramatikom izgovora, ozbiljnošću, strogošću u izgledu.
Drugi tip poruke je bio, recimo to tako, korektno oblikovan i dobro zamišljen. Predsjednica nije išla dalje od svojih dosadašnjih izjava, ali je ipak potencirala i ogradila se od svih ekstremnih nastupa i provokacija te ih povezala sa stvaranjem nezdrave atmosfere u kojoj se zapravo ništa ne može napraviti, u kojoj je nemoguće bilo što konstruktivno učiniti osim produbljivati jaz u društvu', konstatira Leinert Novosel.
U svakom slučaju, kaže analitičarka s Fakulteta političkih znanosti, poanta je u tome da je predsjednica ono što je i ranije govorila sada 'potencirala, povezala i dosta sažeto iznijela kao glavnu poruku – pomirimo se, prestanimo se dijeliti, hajdemo probati učiniti nešto konstruktivno da nam svima bude bolje'.
'Bolje ikad, nego nikad'
Čini li se komunikologinji da predsjednica može to postići?
'Nisam sigurna. Po mom mišljenju, trebalo je ovakvu poruku dati ranije. Mislim da predsjednica, na neki način, kasni s time i da bi puno veći efekt bio da se to dogodilo prije mjesec dana jer se od političara očekuju političke poruke koje smiruju ljude i iznose jasne stavove. Ovu poruku mogla bih staviti u kategoriju 'bolje ikad, nego nikad'', zaključila je Leinert Novosel.
Što kaže na kritike da je predsjednica došla na vlast s nacionalističkom retorikom, pa se ne može ograditi od nje?
'Zato i kažem, ništa ona nije novo rekla. Predsjednica zapravo sadržajno ostaje na izjavama koje od samog početka vežemo uz nju, temeljem te podrške je i došla na vlast, ali je dobro zaključila da bavljenje samo time i daljnje podjele u društvu ne mogu biti funkcionalne, a ona je zadužena za to da društvo i država funkcioniraju. U tom pogledu njezino obraćanje bilo je dobro, samo zakašnjelo', kaže Leinert Novosel.
