DONIRANJE U BANANI

Još jedna hrvatska sramota: Imamo zakone, a hrana i dalje trune!

19.09.2016 u 13:30

Bionic
Reading

Premda je od kraja prošle godine pravilnicima uređeno da se zdravstveno ispravnu hranu može donirati bez plaćanja PDV-a, donatori, čast iznimkama, od doniranja se nisu pretrgli. Ljudi su gladni, a police pojedinih socijalnih samoposluga zjape prazne dok se ogromne količine hrane i dalje baca. Stoga smo provjerili u čemu je problem i kako ga je moguće riješiti

U zemljama Europske unije godišnje na smeću završi 89 milijuna tona neprodane zdravstveno ispravne i iskoristive hrane, a Hrvatska godišnje baci oko 400.000 tona. Kad bi se većinu te hrane usmjerilo humanitarnim organizacijama - socijalnim samoposlugama, pučkim kuhinjama ili volonterskim udrugama, koje pomažu u preživljavanju siromašnijim obiteljima - zaista ne bi bilo gladnih i to nije floskula, ističe za tportal Zoran Grozdanov, jedan od koordinatora i pokretača inicijative Oslobodimo donacije hrane PDV-a

Kako do hrane i potrepština za socijalne samoposluge?

Dok su neke zemlje, poput Francuske i Italije, prepoznale problem i počele ili im predstoji penalizirati trgovačke centre koji bacaju hranu umjesto da je doniraju, u Hrvatskoj su u prosincu prošle godine izmjenama i dopunama Pravilnika o PDV-u, kojima je prethodilo donošenje Pravilnika o uvjetima, kriterijima i načinima doniranja hrane i hrane za životinje, stvorene zakonske pretpostavke da njeno doniranje bude oslobođeno plaćanja PDV-a. No i dalje nema učinkovitog nacionalnog sustava doniranja hrane, upozorava Grozdanov.

'Danas, kada socijalna samoposluga nazove donatora i zamoli donaciju, dobit će tu donaciju puno ranije nego prije godinu dana. No stanje varira – od onih koji zadovoljavaju potrebe svojih korisnika do onih čije prazne police vrište do neba', upozorava Grozdanov. Napominje da je 'puno lakše socijalnim samoposlugama i humanitarnim organizacijama koje su u velikim gradovima, posebno ako su u Zagrebu, jer je velik dio industrije i trgovačkih centara u ili oko Zagreba. S druge strane, samoposluge u manjim gradovima moraju se itekako namučiti da bi došle do hrane, što je i jedan od razloga zbog kojeg je nužno potrebno graditi sustav doniranja – kako ne bi sva hrana išla u najbliže samoposluge, nego da se pokrije čitavu zemlju', govori temeljem činjenice da je inicijativa Oslobodimo donacije hrane PDV-a i jedna od osnivačica platforme Mreža hrane, koja okuplja i nekoliko socijalnih samoposluga, pa su jako su dobro upoznati sa zabrinjavajućom situacijom na terenu


'PDV-a nema, zašto nema ni donacija?'

Ono što volontere najviše frustrira najave su donatora koji su prošle godine, kada je pitanje PDV-a na doniranu hranu bilo jedna od top tema u medijima, neprestano govorili kako bi donirali da nema PDV-a. Sada te prepreke nema, pa u čemu je problem?

Za početak, tu je 'opsežna i bespotrebna birokratska procedura propisana neprovedivim Pravilnikom, čijom se primjenom neće spriječiti uništavanje velikih količina hrane, nego upravo suprotno', smatraju u Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK), podsjećajući za tportal da su na sve to upozoravali i u javnoj raspravi. 'Posrednici su izjednačeni sa subjektima u poslovanju hranom i moraju raspolagati objektom, što iziskuje ogromna ulaganja primjerice socijalnih samoposluga, koja one objektivno nisu u stanju ispuniti, pa prijeti opasnost od urušavanja sadašnjeg sustava. Umjesto toga, za posrednike je trebalo propisati posebne, olakšane uvjete tako da se maksimalno iskoristi sadašnji sustav i/ili osigura rok prelaska iz starog sustava u novi', napominju u HGK-u.

Također, upozoravaju da ne postoji mogućnost doniranja hrane kojoj je istekao 'nabolje upotrijebiti do' rok trajanja jer je to, tvrde, 'Pravilnikom zabranjeno, osim ako ne postoje smjernice u vodiču - koji nije izrađen. Baš kao ni odredba ili propis o oporezivanju donacija, što je ključna zapreka doniranju'.

S obzirom na to da tportal iz Ministarstva poljoprivrede ni nakon nekoliko dana nije dobio odgovor na pitanja vezana uz probleme doniranja hrane, u međuvremenu ostaje podsjetiti na njihov stav u javnoj raspravi: 'Povjerenstvo je usvojilo zaključak da se Pravilnik donosi radi postavljanja okvira kojim se omogućava oslobađanje donirane hrane PDV-a. Upravo radi izbjegavanja dodatnih troškova i maksimalnog pojednostavljenja koncipiran je na postojećem sustavu doniranja i raspodjele hrane, odnosno na postojećim infrastrukturama. Doniranje hrane kojoj je istekao rok bit će moguće tek kada se pravno regulira i stavljanje takve hrane na tržište. Građani Hrvatske koji su u potrebi ne smiju biti diskriminirani time da im se donira hranu kojoj je istekao rok valjanosti, a porezni propis koji će se odnositi na doniranu hranu donosi se paralelno s ovim pravilnikom.'

Što EU potiče, Hrvatska zabranjuje?

Francuska je zabranila bacanje hrane kojoj je istekao 'najbolje upotrijebiti do' rok trajanja dok je Hrvatska zabranila njeno doniranje, iako se i u Njemačkoj takva hrana normalno nalazi na policama, a u Danskoj se otvaraju specijalizirane trgovine. Ministarstvo poljoprivrede tvrdi da doniranje takve hrane nije pravno regulirano, a cijeli EU upravo to radi. Štoviše, Europska komisija i EU parlament propitkuju smislenost sustava označavanja 'najbolje upotrijebiti do' i promoviraju upravo korištenje takve hrane. Jer upravo takva hrana je hrana čije se velike količine uništavaju, a to treba spriječiti, kaže naš temeljni zakon', upozoravaju iz HGK.


'Donatori se izvlače, ali činjenica je da Hrvatskoj nedostaje banka hrane'

Pravilnik sigurno ne može biti smetnja, koliko god će se neki izvlačiti i na to', smatra pak Grozdanov: 'Koordinatori inicijative bili su dio povjerenstva koje je napisalo Pravilnik i znam koliko se pazilo na to da on ide na ruku donatorima (što se tiče uvjeta, papirologije...) kako bi ih se što više potaklo na doniranje. Siguran sam da će neki donatori tražiti dlaku u jajetu i to predstavljati kao velik problem zbog kojega ne doniraju, no još nisam čuo suvisao argument donatora protiv doniranja.'

No i sam je svjestan toga da je mnogo drugih problema: 'Od promjena navika, kako socijalnih samoposluga i humanitarnih organizacija koje se bave distribucijom hrane najpotrebitijima, tako i donatora koji se moraju početi navikavati na činjenicu da mogu donirati bez poreza i da trebaju biti društveno odgovorni u ovome pogledu. Također, velik je, možda i najveći problem - potpun nedostatak sustava doniranja hrane. Pod tim prije svega mislim na ono što se već i kolokvijalno naziva bankama hrane – institucijama/uredima koji će pratiti situaciju na terenu, skupljati informacije i od donatora i od socijalnih samoposluga te preusmjeravati doniranu hranu. Bez toga oslobođenje hrane PDV-a će biti prepušteno pojedinačnim akcijama donatora i/ili socijalnih samoposluga, no rješenje neće biti sustavno.'

Što (ne) rade Vlada i  Ministarstvo poljoprivrede?

Hrvatska ima jedno od najboljih poreznih rješenja po ovom pitanju u EU, naglašava Grozdanov, ali upozorava da je izostala implementacija Pravilnika i obaveza građenja sustava Ministarstva poljoprivrede: 'Ova tehnička vlada pokazala je da joj je problem doniranja hrane vrlo nisko na listi prioriteta. No koja god nova vlada dođe nakon ovih izbora, svakako će se morati pozabaviti ovom temom jer se Hrvatska obavezala da će do 2030. godine smanjiti bacanje hrane za 50 posto, a to je velik, ogroman posao. Nije nemoguć, no Ministarstvo poljoprivrede će se morati dobro namučiti da dostigne tu brojku dok ljudi u međuvremenu zaista gladuju, a ogromne količine hrane i dalje se bezočno bacaju.'