Tonino Picula rođen je 1961. u Malom Lošinju, odrastao je i školovao se u Šibeniku, na zagrebačkom Filozofskom fakultetu završio je studij sociologije. Bio je hrvatski branitelj dobrovoljac (borbeni sektor), oženjen je i ima kćer.
Do snažnog uzleta njegove političke karijere došlo je nakon siječanjskih izbora 2000. godine, kad s dužnosti međunarodnog tajnika SDP-a postaje hrvatski ministar vanjskih poslova. Po padu Račanove vlade biva zastupnik u Hrvatskom saboru, a 2013. izabran je u Europski parlament s najvećim preferencijalnim brojem glasova od svih hrvatskih europarlamentaraca. Mnogi su očekivali da će se kandidirati na travanjskim predsjedničkim izborima u SDP-u, ali umjesto da se osobno suprotstavi Zoranu Milanoviću, Picula je podržao kandidaturu Zlatka Komadine. No u Milanovićevu postizbornom odlasku Picula je prepoznao šansu da preuzme stranku i povede je u drugom smjeru.

'Kandidirat ću se za predsjednika SDP-a, u fazi sam razgovora s ljudima koji poznaju stanje na terenu. Kako će moja kandidatura završiti, ovisi o puno faktora, a najviše o članstvu koje će se odazvati i glasati. Raduje me to što već imam protukandidate.'

Kako ocjenjujete stranački predsjednički mandat Zorana Milanovića?

Njegovo desetljeće izraz je vremena u kojem je stranci trebao netko svjež i nov, netko tko je bio posve drukčiji od ljudi koji su vodili stranku 90-ih, u koje spadam i ja, pogotovo te 2007. Ljudi su se opredijelili za novo lice, novu energiju. Zoran Milanović imao je 10 godina priliku da pokaže kako SDP u hrvatskom društvu treba funkcionirati, a to je u nedjelju završilo na način koji nikome nije ni drag ni simpatičan. Ako on ostane na izlaznim vratima politike i ode, stranka treba ići dalje. Hrvatska treba demokratsku ljevicu, socijaldemokratsku stranku. SDP se mora trgnuti i odlučiti kamo dalje. Smatram kako je dobro da postoji više vizija razvoja naše stranke, vrijeme je da izaberemo novo vodstvo stranke, a članstvo će izabrati predsjednika.

Koja je vaša vizija novog SDP-a?

SDP je, kao ljevica, u Hrvatskoj prisutan 120 godina i u tih 120 godina imali smo raznolika iskustva, ali uvijek smo bili na strani onih koji su u društvu, zbog određenih okolnosti, bili ili marginalizirani ili nedovoljno vrednovani ili su se osjećali na neki način pod pritiskom. SDP mora biti neka vrsta promotora interesa tih skupina i njihov zaštitnik. Njih se može lako identificirati - to više nije proletarijat, ne živimo više u industrijskom društvu, postindustrijsko društvo donijelo nam je prekarijat, ali imamo situaciju i da nam zaposleni u IT-u osjećaju pritisak i osjećaju se potisnuto, kao i ljudi zaposleni u trgovačkim lancima.

Prvo, mi moramo zastupati interese i štititi ljude koji su na bilo koji način zapostavljeni, ljude koji na bilo koji način otpadaju i nema dovoljno socijalnih mreža da ih se prihvati. SDP mora prvo identificirati te skupine, ostvariti s njima politički dijalog i politički ih predstavljati. Ako to ne radi SDP, onda će to raditi netko drugi – Most ili Živi zid jer oni danas odgovaraju potrebi trenutka da se neke određene ranjive skupine u društvu štite. Mislim da upravo tu SDP, bez obzira na dobre stvari koje je stranka radila, mora biti daleko prisutniji i glasniji. SDP mora štititi

Drugo, mi moramo vidjeti od čega će Hrvatska živjeti, ali ne na način da bude privjesak svijeta kapitala – bankarskog i financijskog sektora koji se udobno osjeća u Hrvatskoj. Moramo vidjeti i definirati koje su komparativne prednosti Hrvatske iz kojih ćemo generirati naš razvoj u idućih 10, 15 i 20 godina tako da on bude puno demokratskije i bolje distribuiran u hrvatskom društvu

Treće, da bismo ostvarili bilo kakav gospodarski napredak, moramo se odmah okrenuti žestokoj reformi obrazovanja jer samo obrazovani u današnjem svijetu pobjeđuju. Ako tu zaostanemo, gubit ćemo i ljude i korak s vremenom. Sve ostalo derivat je ove tri postavke.

Jedna od ljudi koji su izrazili želju za preuzimanjem SDP-a je i Aleksandra Kolarić, koja je izbačena iz stranke u mandatu Zorana Milanovića. Biste li joj dozvolili da se vrati u stranku?

Želim da Aleksandra Kolarić svoje ideje, koje već dugo prezentira izvan SDP-a, predstavi stranci jer bolje je da se te ideje rasprave u stranci i da vidimo jesu li nam prihvatljive. U svakom slučaju, ja sam uvijek bio za inkluzivnost, a ne ekskluzivnost. Njezine ideje trebaju proći verifikaciju stranke, moramo o njima raspraviti. Naravno, postoje tijela na kojima se o tome odlučuje, ali nedopustivo mi je i strano da je netko osuđen zbog verbalnog delikta i izbačen samo zato što ima drukčije mišljenje od vodstva.

Neki analitičari smatraju da se nakon ovog izbornog potopa, zahvaljujući aktualnom vodstvu SDP-a, ljevica neće vratiti na vlast idućih 10 godina u Hrvatskoj. Kako to komentirate?

Mislim da su to neopravdano pesimistične ocjene. Dakle, takvo što bilo je moguće prije 20-30 godina, ali svijet se prebrzo mijenja i ako se neka politička opcija danas ne dokaže pred biračima, ona može naprosto nestati. To se dogodilo tzv. trećem putu Tonyja Blaira. U posljednjih deset godina SDP se pretvorio u strukturu koja je ostvarila poraz na izborima, ali to se da promijeniti u pola godine. Nije problem to što će SDP sad biti opozicija, problem će biti ako SDP bude loša opozicija. Prava opasnost u tome se krije. No ako SDP dobro reagira i u idućih pola godine odredi svoj novi smjer, onda nema razloga za veliki pesimizam. Mi smo ukorijenjeni u matici hrvatskog društva, ljudi čekaju nekog tko će ih štititi, nekog tko će ih svojim radom i emocionalno vezati uz stranku, a onda će se to valorizirati i na izborima, možda već na lokalnim izborima sljedeće godine.

Ako vas izaberu za predsjednika SDP-a, hoćete li nastaviti svoj mandat u Europskom parlamentu u Bruxellesu i Strasbourgu ili ćete se vratiti u Zagreb?

U Europski parlament ja nisam ušao na stražnja vrata – izabran sam dva puta na izborima s najviše glasova u Hrvatskoj. Nema nikakvog razloga da ja ne završim svoj mandat u Europskom parlamentu, štoviše to je trenutačno moj jedini medij i on može biti jako dobar za prijenos vizije tog europskog SDP-a kakav ja nudim. SDP posljednjih nekoliko godina nema nikakvu međunarodnu aktivnost, nema veze i kontakte koje bi morao imati i mislim da itekako mogu pomoći na suradnji sa srodnim europskim strankama.

Ostali biste gore i u slučaju da postanete predsjednik SDP-a, a u Hrvatskoj se raspišu novi prijevremeni parlamentarni izbori?

Naravno da ne bih. Ja sad nisam član Hrvatskog sabora, Europski parlament je moj medij. Kad bih postao predsjednik SDP-a i ušao u Hrvatski sabor, borio se za dužnost premijera, naravno da bih se vratio u Zagreb. Do tada, moje dužnosti u Europskom parlamentu ne isključuju dobro obavljanje dužnosti predsjednika SDP-a, štoviše daju novu dimenziju radu stranke.