'Žlijezde s unutarnjim izlučivanjem luče svoje hormone u krv koji krvnim žilama putuju do raznih tkiva i organa, ali djeluju samo na ciljno tkivo, tj. ono koje ima prihvatne molekule – receptore za taj hormon. Endokrini disruptori (okolišni hormoni odnosno štetne kemikalije), međutim, ometaju proces normalnog vezivanja hormona za ciljno mjesto i njegovo očekivano djelovanje različitim mehanizmima. Tako mogu imitirati djelovanje 'pravog' hormona (agonisti), a mogu i blokirati vezivanje 'pravog' hormona na njegov receptor pa izostane željeni učinak hormona (antagonisti). Isto tako, mogu prouzročiti promjene samog receptora, odnosno utjecati na procese sinteze, transporta ili metabolizma 'pravog' hormona i tako dovode do pretjerane ili preslabe hormonalne stimulacije', objašnjava dr. Irena Stipišević Rakamarić, specijalistica javnog zdravstva i zamjenica ravnatelja Zavoda za javno zdravstvo, ZZJZ-a Varaždinske županije.

Danas se zna, kako dodaje, da su nastanak i razvoj određenih bolesti u ljudi povezani ili s hormonalnom stimulacijom ili s hormonalnom inhibicijom, kao što je slučaj kod hormonski ovisnih oblika raka - dojke, prostate, jajnika, endometrija i dr. - zatim sindroma policističnih jajnika, muške i ženske neplodnosti, kriptorhizma (nespušteni testis), hipospadije (poremećaj razvoja muškog spolno-mokraćnog sustava), preuranjenog puberteta, endometrioze (vrlo bolan poremećaj u kojemu tkiva koja normalno oblažu unutrašnjost maternice počinju rasti izvan maternice), poremećaja imuniteta i poremećaja funkcije štitnjače.

Curice sve ranije ulaze u pubertet, a sve više parova ima problema s neplodnošću

'Stoga se s pravom u znanstvenoj javnosti sve više pojavljuju hipoteze o uzročno-posljedičnoj vezi između izloženosti endokrinim disruptorima i povećanoj pojavnosti tih bolesti. Primjerice, razmatra se mogući učinak estrogena iz hrane animalnog podrijetla (mliječni proizvodi, meso) na sve raniju pojavu puberteta kod djevojčica te na mušku i žensku plodnost.Postoje opservacijske studije koje pokazuju da djevojčice koje su bile najviše izložene animalnim proteinima, u odnosu na grupu onih koje su to bile najmanje, stupaju sedam mjeseci ranije u pubertet. Sekularna promjena u vremenu ulaska u pubertet i dob prve menstruacije se pomaknula nekoliko godina naniže tijekom 20. stoljeća. Zna se da ranija pojava prve menstruacije predstavlja i rizik za neke kronične bolesti u odrasloj dobi, kao npr. rak dojke i druge hormonski ovisne karcinome', upozorava Stipišević Rakamarić, napominjući da izloženost fitoestrogenima (genistein iz soje) i izoflavonoidima - kojima obiluje prehrana na bazi voća, povrća, orašastih plodova, žitarica i mahunarki - može neutralizirati prekomjernu estrogensku stimulaciju antagonističkom blokadom estrogenskih receptora.

Studije koje istražuju povezanost izloženosti nekoj tvari i kasnije pojave bolesti, kako ukazuje, uglavnom su epidemiološke retrospektivne i imaju veću znanstvenu težinu od eksperimentalnih istraživanja na animalnim modelima kojima se pokušavalo dokazati da je upravo 'endokrino ometanje' mehanizam djelovanja tih tvari.

'Sa sigurnošću se zna da je učinak endokrinih disruptora najveći i najdalekosežniji u određenim osjetljivim razdobljima života kao što su prenatalni razvoj, djetinjstvo i adolescencija pa postoji sumnja da je u tim periodima i pri nižim dozama moguća toksičnost, a promjene koje nastaju u toj dobi teže se kompenziraju ili su ireverzibilne. Kao endokrini disruptori se često spominju i pesticidi poput DDT-a, poliklorirani bifenili, ftalati (plastifikatori), polifluorirani spojevi u premazima za tave, posudama za hranu, parabeni u kozmetici i farmaceutici te mnogi drugi prirodni i umjetni kemijski spojevi', navodi Stipišević Rakamarić.

Kontroverzni bisfenol A

Kao jednu od tvari uz koju je vezano dosta kontroverzi u posljednje vrijeme navodi se bisfenol A, kojem smo izloženi kroz plastičnu ambalažu prehrambenih proizvoda, plastičnim bocama te svojevremeno i bočicama za hranjenje dojenčadi. Takve su bočice kasnije bile povučene iz upotrebe, i to više iz mjera predostrožnosti, nego čvrstih znanstvenih dokaza jer toksičnost bisfenola A pri dnevnoj dozi kojoj je čovjek izložen nije dokazana, unatoč tome što ga se može redovno naći u urinu izloženih odraslih ili djece.

'Ukratko, čovjek je izložen vrlo niskim dozama poznatih egzogenih disruptora iz okoliša. No veza između tih doza i učinka na zdravlje do danas nije znanstveno čvrsto utvrđena pa ostaje predmetom istraživanja i znanstvenih prijepora. U Hrvatskoj se primjenjuju sve europske regulative o sigurnosti kako prehrambenih tako i drugih proizvoda iz čovjekovog okoliša pa razloga za paniku sigurno nema, ali je razumno da ovo pitanje ostane u žarištu znanstvenih istraživanja i interesa javnosti', veli Stipišević Rakamarić.

Europska komisija na strani agrokemijske industrije

Da je liječnica itekako u pravu, govori i ovotjedni skup u Bruxellesu, u kojem su se sastali stručnjaci i predstavnici država članica EU-a da bi razmotrili novi prijedlog EK o postavljanju znanstvenih kriterija potrebnih za identifikaciju i smanjenje izloženosti endokrinim disruptorima, a nakon što je Europski parlament u lipnju osudio kašnjenje Europske komisije po tom pitanju. Na to je pozornost domaćoj javnosti skrenuo Davor Škrlec (Zeleni/ESS), zastupnik u Europskom parlamentu i član Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, koji smatra kako je sramotno to da Europska komisija novim prijedlogom nastavlja braniti interese agrokemijske industrije umjesto zauzimanja za javno zdravlje.

'Sastanak Stalnog odbora za pesticide važan je trenutak za izmjenu prijedloga Komisije o endokrinim disruptorima u smjeru zaštite javnog zdravlja i okoliša. Trenutnim nacrtom predviđaju se vrlo visoki kriteriji u dokazivanju štetnosti određenih kemikalija, za što je potrebno i nekoliko godina da bi se znanstveno dokazao njihov utjecaj na zdravlje, a sporni proizvod koji ih sadrži povukao s tržišta', upozorio je Škrlec, dodajući da se očekuje kako će protiv novog prijedloga biti Francuska, Danska i Švedska.

439011 ,433038 ,431182 ,430678
Hrvatske vlasti uvijek idu uz dlaku Europskoj komisiji umjesto branjenja interesa svojih građana

S obzirom na zdravstvene posljedice koje uzrokuju endokrini disruptori, naglasio je da bi bilo dobro znati kakav je stav po tom pitanju tehničke, odnosno buduće Vlade RH, ali odgovor se nije čuo, niti smo ga mi uspjeli dobiti od nadležnih ministarstava poljoprivrede i zdravlja.

'Hrvatska ima krajnje samozatajnu politiku o tome. Javnosti je nepoznat kakav je njen stav koji se formira u zadnji trenutak i uglavnom je sukladan odluci većine zemalja. Hrvatska se gotovo nikada ne svrstava među manju skupinu zemalja koja od Europske komisije traži drugačiji odnos kada je u pitanju zdrava hrana i zdravlje ljudi, već uvijek idemo uz dlaku EK. To, međutim, nije svjesno ili namjerno, već posljedica inercije administrativnog sustava u kojem nema dovoljno samopouzdanja i znanja, a nedostaje i političke volje', kaže dr. Darko Znaor, neovisni konzultant i gostujući predavač na sveučilištu Wageningen, prestižnoj visokoškolskoj ustanovi u Nizozemskoj specijaliziranoj za zdravu hranu i okoliš.

Znaor pozdravlja inicijativu europarlamentarca Škrleca, naglašavajući da je njegova zabrinutost više nego opravdana.

'Znamo iz ranijih situacija da EK odugovlači odnosno maksimalno je oprezan kako ne bi ugrozio interese agrokemijske industrije, a nauštrb potencijalne ugroze zdravlja. Uostalom, u europskoj agenciji koja registrira pesticide i prati ih uglavnom su ljudi koji su prije radili u velikim industrijama i izravno su povezani s agrokemijskom industrijom, a neovisnih znanstvenika ili onih kojih bi zagovarali drukčiji pristup, koliko znam, nema', ukazuje Znaor.

Dok skandinavske zemlje imaju veću svijest o potrebi zaštite okoliša i građana te argumentirano ističu da postoji problem, Hrvatska slijedi ostale zemlje, odnosno EU, što je ipak iskorak u odnosu na ranije. 'Svojedobno su naše tvrtke proizvodile Atrazin, koji je činio oko 30 posto sredstava za suzbijanje korova jer je bio učinkovit i jako jeftin za proizvodnju. Masovno je korišten u nas. No u EU je bio zabranjen davno prije ulaska Hrvatske u EU, a nama je trebalo vremena dok se to nije dogodilo. Zapravo, na to su nas natjerali kroz pretpristupne pregovore. On se i danas nalazi u vodi, što u većim, što u manjim količinama, i još ćemo ga nalaziti', upozorava Znaor.

Brlošić: Nisu problem hrvatski, već uvozni proizvodi

Da je ulazak Hrvatske u EU pridonio sigurnosti hrane, kaže Mato Brlošić iz Hrvatske poljoprivredne komore.

'Unatrag dva desetljeća koristimo sve manje štetnih tvari u poljoprivredi. Imamo pozitivne propise EU-a o primjeni zaštitnih sredstava koji su daleko rigorozniji od nekih u zemljama u okruženju, u kojima je i dalje dopušteno još puno toga pa su konkurentniji jer koriste jeftinija i djelotvornija zaštitna sredstva. Uz to, svake godine u nas se zabranjuje još neko sredstvo. Iz godine u godinu se koriste manje količine sredstava i s manje aktivnih tvari, ali to utječe na djelotvornost i poskupljuje proizvodnju. Zbog toga je više korova i insekata s kojima jedva izlazite na kraj, a za proizvođače je problem to što dolaze nova sredstva koja su skuplja', veli Brlošić, dodajući da se to dijelom nadoknađuje potporama koje dobivaju.

Sve to, kako naglašava, ne bi bio problem da se u Hrvatskoj prodaju samo hrvatski prehrambeni proizvodi ili oni koji se proizvode u istim uvjetima, odnosno da se zna odakle i što dolazi.

'Na hrvatskom tržištu imamo prosječno između 50 i 60 posto domaćih proizvoda za koje možemo biti najsigurniji da su kontrolirani. Dakle, dosta je uvoza. Kao Komora se zalažemo da se prehrambeni proizvodi označavaju, da kupac zna što kupuje, odnosno gdje i kada je nešto proizvedeno te što sadrži, koliko je staro i čime je sve tretirano. I to krupnim slovima, da se vidi gdje je proizvedeno, a ne samo pakirano. Ali to je očigledno problem trgovcima koji još imaju utjecaj na institucije koje ne omogućavaju potrošačima da znaju ne samo čije proizvode kupuju i koga time pomažu, nego i da budu svjesni rizika za svoje zdravlje. Dakle, potrošač, koji sada misli da je sve iste kvalitete, treba imati mogućnost odlučiti hoće li kupiti meso staro osam dana ili osam mjeseci, i to po sličnoj cijeni', upozorava Brlošić, pitajući se ima li Hrvatska uopće dovoljno ljudi na selu za ekološku i biopoljoprivredu koja nesumnjivo manje utječe na zdravlje.

Hrvatsko otkriće: Propolis umjesto fungicida

Dok svi priznaju prednosti ekološke proizvodnje za zdravlje, dosta njih dvoji u potražnju s obzirom na cijenu bioproizvoda i domaću kupovnu moć. Znaor ukazuje da je to tako samo na prvi pogled. 'Ekološka poljoprivreda skuplja je ukoliko kod klasične ne uključimo skrivene troškove. Naime, računa se da prosječno u Europi svaki kilogram aktivne tvari, odnosno pesticida, nosi još sa sobom 10 eura skrivenih troškova. Riječ je prije svega o zdravstvenim troškovima. Poljoprivrednik kad kupi pesticid plati njegovu cijenu, ali skrivene troškove plaćaju porezni obveznici uglavnom kroz izdvajanje za zdravlje. Naime, od pesticida, koji ulaze u tlo i vodu, dio nas obolijeva i liječenje košta, ali to nije sadržano u cijeni pesticida', upozorava.

Međutim, i u nas se sve više shvaća da se klasična poljoprivreda mora mijenjati.

'Pohvalio bih istraživanja na osječkom Agronomskom fakultetu, na kojem je zadnjih godina nekoliko diplomskih i magistarskih radova pokazalo kako postoje učinkovite zamjene za pesticide. Primjerice, propolis se pokazao dobrim protiv nekih bolesti, kao što je plamenjača. On pokazuje istu učinkovitost kao sintetički fungicidi. Naravno, to je pitanje cijene, ali kada bi se masovno počeo proizvoditi propolis za tu svrhu, vjerujem da bi i cijena bila drugačija. To je za pohvalu jer takvih istraživanja do prije nekoliko godina nije bilo', naglašava Znaor.

SaveSaveSave