‘Htjeli smo pobjeći od grada i gradske gužve. Zatekli smo se dvadesetak minuta vožnje od Zagreba, Luka je zadnje mjesto koje još spada u Zagrebačku županiju. Malo pitoreskno selo svidjelo nam se od prve, ima sve što trebate: trgovinu, lokalni kafić, poštu, nogometni teren, fontanu i crkvu. Kućica tada ni izbliza nije bila u reprezentativnom stanju; zbog nemogućnosti vlasnika da se o njoj brinu zatekli smo je staru, trošnu, zapuštenog okoliša, ostavljenu vremenskim (ne)prilikama. Takav bi prizor mnoge vjerojatno odvratio od kupnje, ali mi smo se odmah zaljubili u nju. Ambijent koji ju je okruživao možemo zahvaliti bivšim vlasnicima. Oni su nam ostavili prekrasna stabla oraha, puno zelenila, okruženje sa šumom, voćnjakom i vinogradom. Mi smo uredili okoliš, zasadili voćke i cvijeće te krenuli s opremanjem unutrašnjosti. O nekim autorskim izletima u turizam s bajkovitim likom tada nismo razmišljali', priča Ivana Boras, koja sebe i svog partnera Vanju Blumenšajna u vikend izdanju definira kako ‘kulinarske i vrtlarske entuzijaste'. Radnim danima u kojim vrt mijenjaju za ured Ivana vodi agenciju, a Vanja je copywriter i kreativni direktor reklamne agencije. Osnivači su i udruge 'Druga pomoć' koja potiče građanske inicijative i pomaže nevladinim udrugama na Dobrom buvljaku.

‘Kućica nije zaštićena kao tradicijski objekt, ali smo je mi nastavili uređivati u skladu s tradicijom. Krenuli od prizemlja, riješili smo se viška stvari koje su zatrpale prostor i zadržali neke koje su se odlično uklopile poput starih kreveta i ormara. Zatim je na red došla okućnica, uredili smo terasu i prostor za roštiljanje, posadili začinsko bilje…' priča Ivana objašnjavajući kako su u pedesetak četvornih metara smjestili hodnik, kuhinju, kupaonicu i dnevni boravak, a tavan pretvorili u Sanjaonicu – mjesto gdje sanjaju gosti i prijatelji.

Uz boje je veselije

‘Trudili smo se što manje mijenjati zatečeno stanje i maksimalno sačuvati njegovu autohtonost. U Kućici nema ni jednog modernog komada namještaja. Sve što smo zatekli, sačuvali smo i restaurirali. Odlučili smo se za vedre nijanse … Ostali namještaj pronalazili smo u selu, na Britancu ili su nam ih donosili prijatelji', riše Ivana priču o počecima koji su bili u benetonovskom stilu.

‘Žuti ormar smo zatekli na Kućici, on nas je potaknuo da nastavimo s bojama u interijeru pa tako imamo i zeleni ormarić, crvene okvire od prozora i plavo-bijeli stari kuhinjski kredenac koji su nam poklonili susjedi iz Luke', pokazuje Ivana. Dobra se priča daleko čuje, pa nije trebalo čekati dugo da Kućicu iz Luke otkriju i drugi. U početku su to bili prijatelji, svidjelo im se to mjesto Zagrebu iza leđa, a opet blizu, neki su pitali mogu li u Kućici proslaviti dječji rođendan, drugi su se samo poželjeli odmoriti i nadisati svježeg zraka. Sad je Kućica hit među domaćim i stranim bjeguncima iz gradova.

‘Gosti su različiti, jedan dio je iz Zagreba i sviđa im se ideja da za samo posla sata mogu doći do nas. Često su to neke prigode poput (dječjih) rođendana, malih piknik vjenčanja, neformalnih poslovnih team-buildinga, ali imamo sve više i goste koji nam dođu preko tjedna u paru ili s obitelji uživati u miru, izležavati se u ležaljkama, bez posebnog povoda. Ostanu samo preko dana ili prespavaju – čini mi se da Kućicu ljudi doživljavaju kao vlastiti komadić prirode, vikendicu koju sami nemaju, a koja im treba da se odmore ili kvalitetno umore na svježem zraku', objašnjava Ivana. Nove okolnosti nalagale su i osmišljavanje kućnog reda, čija se duhovita prezentacija izvrsno uklopila u ozračje.

Kućni red Kućice

‘Parkirajte aute uz rub imanja. Nemoj impresionirati društvo okretanjem auta na bregu. Rupe u travi možda tjeraju krtice, ali i suze na naše oči.'
‘Svjež zrak zna iznenaditi pluća navikla na gradski zrak. Ako baš moraš pušiti, nemoj bacati opuške u travu. Isto vrijedi i za vruću peku i čepove od pive – nitko se ne želi izležavati kao fakir.'
‘Kućica voli i umjetnost i klince, ali molimo te ne šaraj po zidovima. Papiri su u ladici. Veselimo se što znaš nacrtati na njima.'
‘Kućici nije ništa draže od dobrog društva, smijeha i pjesme, ali nakon 23 sata pjevaj sotto voce. Gemišt podmazuje grlo, a razumijevanje dobrosusjedske odnose', neka su od pravila društvene igre.

‘Loših iskustava nismo imali. Auto parkiran u grm ili opušak u travi najveći je prijestup, ali čini nam se da gosti koji vole ovaj tip odmora cijene prirodu i uživaju u njoj pa samim time i brinu da sve i ostane na svome mjestu', kaže Ivana dodajući da je Kućica brzo dobila i međunarodne pohvale.

Dobar glas i do Novog Zelanda se čuje

‘Stranci nam dolaze nešto češće u ljetnom periodu i ostaju nešto duže nego naši domaći gosti. Većina njih nas nađe preko Lonely Planet vodiča u kojem smo spomenuti, ali i preko Tripadvisora i Airbnb-a gdje gosti ostavljaju preporuke nakon boravka. Kad se gosti super provedu, to je najbolja preporuka.

Imali smo goste sa svih strana svijeta - iz Amerike, Novog Zelanda, Koreje, nešto češće nam se javljaju gosti iz Nizozemske, Belgije – čini se da im se sviđa ova vrsta boravka u prirodi uz mogućnost da posjete Zagreb i okolicu, a onda po povratku vrijeme provode bosi oko Kućice, gdje se klinci penju po drveću i uživaju. Oduševljavaju nas pitanjima tipa: gdje možemo reciklirati, da li drva koja potrošimo za roštilj trebamo skupiti u šumi i sl. Svi gosti su pozvani da se osjećaju kao kod svoje Kućice pa nerijetko zalijevaju travu i začinski vrt i to doživljavaju vrlo ozbiljno. Psi su, naravno, dobrodošli, za njih je livada oko Kućice idealna opcija', objašnjava, dodajući kako se strancima posebno sviđa spoj tradicije i modernosti. Iako Kućica nema internet (ali ima mrežu - za ležanje!) ima svoju web stranicu, blog o avanturama u vrtu i ažuriran profil na Facebooku. Da je uistinu riječ o ozbiljnom malom turističkom poduzetništvu i marketinškom iskoraku, svjedoči i priznanje koje je web stranica dobila u konkurenciji drugih turističkih stranica s daleko dubljim budžetima.

‘Naša stara web stranica bila je uvrštena u top 10 stranica, od prošle godine imamo novu koja je još bolja. Za zemlju koja toliko nade polaže u turizam očekivala bih da su procedure jednostavnije i da sustav ima malo više sluha za specifične oblike turizma koji se ne mogu samo tako 'ugurati' u neki od stupaca tablice za kategorizaciju objekta. Posebice na početku kada pokrećete posao, procedura kategorizacije za malu drvenu klet u Zagorju i hotel s 4 zvjezdice izgledala mi je ista. Pozdravljam E-vizitor sustav, vjerujem da će on uvelike olakšati situaciju - donedavno smo imali nevjerojatne situacije, npr. da stranca koji vam dođe na jedan dan trebate (fizički) odvesti u policijsku postaju, što je zaista teško izvedivo', okreće Ivana na trenutak ozračje iz bajkovitog na zbiljsko.

Izlazak u dvorište i opet smo u zelenom: čekaju nas izlošci prošlogodišnje akcije Christmas Tree After Life Party. Livada oko Kućice nakon Nove godine udomila je nekoliko borova koji su život u tegli u stanu zamijenili trajnim boravkom na Kućici. Sad su već domaći.

‘Uvijek imamo neke akcije u koje se uključuju naši prijatelji i pomažu da bi Kućica bila ovako lijepa i ugodna. Svake godine bude nešto novo što bi se trebali urediti', kaže, pa se okrene i doda: 'Sada, recimo, želimo zelenu ogradu. Ako vam se farba na svježem zraku - eto prigode!

Još zanimljivih priča iz našeg serijala Hrvatska a la carte pročitajte ovdje.SaveSaveSave