Slovenci nam stoga s pravom predbacuju nezainteresiranost i pitaju se što će napraviti s tisućama posmrtnih ostataka Hrvata koji su likvidirani od partizanskih vlasti od svibnja 1945. na području njihove države: hoćemo li ih vratiti u Hrvatsku ili će biti pokopani s ostalim žrtvama, poput onih nađenih u rudniku Barbarin rov kod Hude Jame koji će danas biti pokopani u Mariboru

Nakon otkrića tisuće kostura nađenih u kopovima napuštenog rudnika Barbarin rov kod slovenskog sela Huda Jama, u blizini Laškog 2009., sve se glasnije počinje govoriti o svirepim i sustavnim ubojstvima ratnih zarobljenika i civila tik po završetku Drugog svjetskog rata koje su počinile partizanske jedinice.

Takva je situacija u Sloveniji u kojoj je, isto kao u Hrvatskoj, i danas prisutan društveni jaz s obzirom na to da je dio Slovenaca pripadao domobranskoj vojsci, a dio partizanima. No Slovenci su našli snage taj jaz prevladati traganjem za istinom. Grobišta se sustavno otkapaju, a žrtve, poput ovih iz Hude Jame, dostojno zakapaju.

Osigurana sredstva nisu potrošena?!

A za sve to potrebna su financijska sredstva. Koliko je Hrvatskoj stalo do toga, zorno pokazuje podatak da je od 2013. s 2016. godinom za istraživanje i uređenje masovnih stratišta namijenjeno ukupno oko sedam milijuna kuna. No iako su ta sredstva bila osigurana, nisu potrošena. U 2014. potrošene su tek 744 tisuće kuna iako je u proračunu osigurano gotovo dvostruko više.

Neiskorištenost i ovih minimalnih sredstava dokazuje jednu stvar, a to je da u Hrvatskoj ne postoji politička volja da se istraže mjesta masovnih likvidacija neprijatelja naroda i da se Drugi svjetski rat konačno stavi izvan upotrebe za dnevnopolitička prepucavanja.

Leljak: Trebate svoje žrtve pokopati u Hrvatskoj

Roman Leljak, slovenski publicist kojem je istraživanje poratnih zločina posljednjih 27 godina životni projekt, objašnjava za tportal kako bi Hrvatska trebala preuzeti posmrtne ostatke iz onih grobnica u kojima su sigurno isključivo Hrvati. 'To je rudnik Pečovnik u kojem je prema procjenama 12 tisuća tijela i dolina Svetog Janeza gdje je deset tisuća ubijenih Hrvata. Tu se pouzdano zna da se radi o hrvatskim žrtvama. Njih bi trebalo prenijeti u Hrvatsku i to bi bio simboličan čin i čin pomirenja', poručuje Leljak.

Njemačka se pak odlučila za drugačiji pristup kada su u pitanju posmrtni ostaci njemačkih vojnika. U Sloveniji su kupili tri grobnice, osnovali tvrtku koja za njih brine i gdje god da se iskopa njemački vojnik, zakapa se u jednu od tih grobnica.

'Ja ipak mislim, pošto je to bolna rana, da gdje ima mogućnosti da se identificiraju i individualno pokopaju žrtve, posebno za ona stratišta koja su hrvatska. Mnogo je stratišta gdje su vršene likvidacije miješanog naroda, mnogo ih je i gdje su pokrivena smetlištima, jezerima, školama… To ćemo teško riješiti, no ono što se može je to da obje vlade trebaju imati snage da se na kulturan i miran način suoče s tim. Dok to ne riješimo, uvijek će se pojedinci i stranke ponovno podići i svađati oko toga', poručuje Leljak.

Nada se kako će nakon današnjeg pokopa žrtava iz Barbarina rova, kojem će simbolično prisustvovati i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i slovenski predsjednik Borut Pahor, stvari krenuti nabolje.

Zašto grobišta iz Drugog svjetskog rata istražuje Ministarstvo branitelja?

Nakon 45 godina tišine i zabrane spominjanja postratnih likvidacija te mjesta na kojima su se ona događala ni nakon osamostaljenja u Hrvatskoj se nije našlo adekvatno rješenje za 600-tinjak skrivenih grobišta.

Godine 1992. uspostavljena je saborska Komisija za istinu o žrtvama rata i poraća, no brzo je, kaže Andrija Hebrang za tportal, utihnula. Početkom devedesetih iskopane su tek 1.163 žrtve u Maclju, a prema nekim procjenama samo na tom lokalitetu još ih je 15 tisuća.

Komisiju je potpuno ukinuo 2002. tadašnji SDP-ov premijer Ivica Račan. 'Ništa se godinama nije događalo i onda sam ja kao saborski zastupnik inicirao daljnju uspostavu nekog sustava. U dogovoru s čelništvom europskih pučana, usuglasili smo da treba osnovati tijelo koje bi bilo izdvojeno iz Vlade i koje bi moglo aplicirati za sredstva iz europskih fondova', prisjeća se Hebrang.

Tako je i osnovan Ured za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkih zločina u čijem je upravnom vijeću sjedio Hebrang te je nakon mukotrpne procedure usvojen i pripadajući Zakon. 'Radili smo svega deset mjeseci, 30 lokaliteta smo provjerili, obavili probna bušenja i prva tri ekshumirali. Riječ je o tri jame u zagrebačkim Gračanima u kojima su nađeni posthumni ostaci maloljetnih osoba i pacijenata iz obližnje bolnice Brestovac', kaže nam.

Dolaskom na vlast Zorana Milanovića, ured se gasi i istraživanje je prebačeno u Ministarstvo branitelja. 'To je provjereno Ivanu Grujiću koji je bio visoki dužnosnik Udbe. Time je jasno bilo rečeno da se hoće eutanazirati iskopavanje', smatra Hebrang.

'Iznad svega je politička odluka je li naše društvo spremno suočiti se s prošlošću i krenuti prema miru na temelju istine ili dominiraju snage koje tu istinu koče političkim smicalicama', poručuje. Smatra da duboki jaz koji postoji u Hrvatskoj koči ukupan razvoj države te da se nova Vlada treba pozabaviti i ovim problemom.

A hoće li ponovno oformiti poseban ured koji bi se bavio pronalaskom i otkopavanjem grobišta po Hrvatskoj, iz Vlade nam do zaključenja ovog teksta nisu odgovorili.

Iako postoje svjedočenja o nizu počinitelja postratnih zločina, većina ih više nije među živima. Hebrang smatra da bi bilo nehumano ove koji jesu izvoditi pred sud.

'Sada je za to prekasno iako zločin ne zastarijeva. Ali obilježavanje grobova prvi je korak da uopće uspijemo razviti konsenzus i to je preduvjet za istinu, a istina je preduvjet za pomirbu', zaključuje Hebrang.