Popularnost Kolinde Grabar Kitarović nastavlja kopnjeti. Prema istraživanju CRO Demoskop, predsjednica je na trećem mjestu po popularnosti u državi i podržava je 11,7 posto birača. Još prošli mjesec podržavalo ju je 14,3 posto potencijalnih glasača, a u kolovozu 2015. godine je uživala potporu od gotovo 30 posto birača
Predsjedničin pad popularnosti iznenađuje jer su do sada predsjednici redom bili najpopularniji političari u državi, a mnogi su takvu simpatiju prema njima objašnjavali malim ovlastima, tj. niskom mogućnosti da zabrljaju nešto. Naravno, nakon prvog predsjednika Franje Tuđmana. Pa zašto je onda Grabar Kitarović tako nepopularna?
Politolog sa Sveučilišta u Dubrovniku Pero Maldini smatra da je nekoliko razloga uvjetovalo nisku podršku predsjednici u istraživanjima popularnosti političara.
'Najprije, funkcija predsjednika Republike u političkom sustavu prilično je ograničena u smislu mogućnosti izravnog utjecaja, osobito u području izvršne vlasti, što upućuje predsjednika/icu da to kompenzira svojim autoritetom, političkim inicijativama i djelovanjem u smjeru stvaranja stabilnosti i uravnoteženog odnosa među stupovima vlasti i političkim akterima. Međutim, predsjednica Grabar Kitarović tu se nije uspjela nametnuti. Štoviše, posredujući u dnevnopolitičkim prijeporima i nespretnim miješanjem u ovlasti izvršne vlasti, osobito tijekom mandata Milanovićeve vlade, nije iskoristila inherentno neutralnu poziciju predsjednika i nerijetko se doimala pristranom i neuvjerljivom', smatra Maldini.
Politolog objašnjava da je više komunikacijskih gafova u tom razdoblju dodatno pojačalo dojam nesnalaženja i želje da se po svaku cijenu bude u fokusu javnosti.
'Istodobno, političke inicijative u kojima je više sudjelovala, a manje ih pokretala, javnost je doživjela kao paradu, deklarativno sudjelovanje na međunarodnim forumima i medijsku promociju bez bitnog značenja za hrvatsku državu i politiku, čak i kada one nisu bile beznačajne', ocjenjuje Maldini. Također, nastavlja, nedostatak pravih unutarnjopolitičkih inicijativa i njihova supstitucija onim populističkim – poput izravnih medijskih obraćanja, privremenih seljenja Ureda predsjednika u druge gradove, prigodnog druženja i čestog slikanja s građanima – nisu pomogli predsjednici u učvršćenju njezina autoriteta, naprotiv.
Uz to, dodaje politolog, jedan od razloga svakako je odlazak prilično nepopularnog Tomislava Karamarka, uz kojega je predsjednici lako bilo biti popularnom, a jednako tako odlazak Zorana Milanovića s premijerskog mjesta. 'Naime, oponiranje inherentno bahatom i često nepristojnom Zoranu Milanoviću moglo je pridonijeti rastu popularnosti predsjednice u znatnom dijelu javnosti. Njegovim odlaskom nestao je i taj razlog. Štoviše, dolazak novog političara, umjerenog, pristojnog i iznimno popularnog Andreja Plenkovića na to mjesto, k tome još predvodnika političke opcije kojoj pripada i predsjednica, bitno je umanjio njezin utjecaj jer premijera ne može kritizirati, barem ne još, jer je do sada vrlo uspješan, na početku je vladanja, a ne bi to bilo ni oportuno u odnosu na stranku kojoj i sama pripada', zaključuje Maldini.
Kronologija pada popularnosti predsjednice prema CRO Demoskopu
- kolovoz 2015. 28,2 posto
- rujan 2015. 29,2 posto
- studeni 2015. 21,6 posto
- prosinac 2015. 21,5 posto
- veljača 2016. 24,6 posto
- svibanj 2016. 20,7 posto
- srpanj 2016. 17,1 posto
- kolovoz 2016. 16,2 posto
- rujan 2016. 15,9 posto
- listopad 2016. 14,3 posto
- studeni 2016. 11,7 posto
