Splićanin Marko Srdarević godinama se odbijao prijaviti na interne natječaje unutar policijskog sustava, premda se to od njega neslužbeno očekivalo. Radio je i čekao. Jedini natječaj na koji se u posljednje četiri godine prijavio bio je onaj za sam vrh ovog sustava, na kojemu je i pobijedio: Vlada ga je na zatvorenoj sjednici u četvrtak imenovala za glavnog ravnatelja policije na mandat od pet godina
Iz Splita se u Zagreb preselio prije točno pola godine, nakon iznenađujuće odluke ministra Vlahe Orepića da ga postavi za šefa kriminalističke policije. Iznenađujuće, jer je upravo kriminalistika bila najtanji segment Srdarevićevog životopisa - u karijeri se, naime, direktno bavio gotovo svim ostalim segmentima policijskog posla, prije svega radom temeljne policije na terenu, onim što građani najčešće fizički primjećuju.
U neposredan dodir s velikim kriminalističkim istragama dolazio je tek kao vršitelj dužnosti šefa splitske policije od listopada 2013. do početka ove godine, pa se pretpostavlja da je - nakon što je očito zadobio Orepićevo povjerenje - šest mjeseci provedenih na mjestu šefa krim-policije prije svega poslužilo za pripremu i stjecanje iskustva za poziciju na kojoj se nalazi od ovog tjedna.
Taj mogući manjak realnog iskustva je glavni i ujedno jedini prigovor koji se eventualno može staviti na odluku o imenovanju Marka Srdarevića, za kojega će čak i poslovično neutralne novinske agencije u svojim izvještajima navesti da je 'profesionalac od glave do pete'. Politički neutralan i stranački naglašeno neopredijeljen, u policijskoj karijeri uspinjao se stepenicu po stepenicu, mirno i pravocrtno, bez ikakvih skandala i većih zastoja. Zapelo je, međutim, upravo u tom listopadu 2013. godine.
Za v.d.-a šefa splitske policije postavio ga Ostojić
Tada je, naime, bivši ministar Ranko Ostojić smijenio dotadašnjeg šefa splitske policije Zorana Petričevića u akciji koja nikada nije razjašnjena. Formalno, na teret mu se stavljalo da je šefu krim-policije u Splitu dao na raspolaganje službeni automobil na 24 sata dnevno, bez prethodnog potpisa ministra, što se doima kao vrlo neobičan prijestup i povod za smjenu. Petričević je pokrenuo nekoliko sporova koji još uvijek traju.
Njegovom tadašnjem zamjeniku Marku Srdareviću dodijeljene su ovlasti načelnika Policijske uprave splitsko-dalmatinske do trenutka kada će se ovaj izabrati na javnom natječaju. No to se nikada nije dogodilo: zabilježena su dva natječaja koja su poništena, navodno zato što se nije pojavio odgovarajući kandidat. Sam Srdarević se, dosta neuobičajeno, nije ni prijavio.
U međuvremenu je vodio splitsku policiju relativno mirno, a statistika će pokazati i dosta uspješno: u 2014. godini zabilježen je minimalan broj teških kaznenih djela i rekordno malo poginulih u prometu. Ipak, jedan eksponirani slučaj nikada nije riješio: famozno iscrtavanje svastike na travnjaku poljudskog stadiona.
Obračun interesnih skupina, a ne fašista
Policija jest prekršajno prijavila Hrvatski nogometni savez kao organizatora utakmice i onoga tko je imao nadzor nad Poljudom, no široka istraga nije rezultirala pronalaskom onih koji su fizički odradili diverziju. Srdarević se nalazio na sto muka, pogotovo zato što je slučaj dobio politički kontekst: javno je objavio da 'poduzima sve što je razumno moguće', raspisivao nagrade i objavljivao svaki korak u istrazi. Uzalud.
Od ljeta prošle godine splitska policija doista jest bila kompletna na nogama: jedan njen dio bavio se samim kriminalističkim istraživanjem, drugi je temeljito vještačio i pregledavao snimke nadzornih kamera sa stadiona, a treći se fokusirao na rad s navijačkim skupinama.
Kad su predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i vrh HDZ-a nedavno prigovorili zbog slučaja svastika i ustvrdili da se 'nije željelo pronaći počinitelje', friški ministar Vlaho Orepić kazao je da će i on nastojati staviti točku na tu sramotu, dijagnosticiravši da je moguće da se radi o 'obračunu interesnih skupina unutar HNS-a, a ne fašista'. Ipak, u kontekstu najnovijeg imenovanja zanimljivija je reakcija Ranka Ostojića: kao dokaz da je policija učinila sve što može naveo je upravo primjer napredovanja Marka Srdarevića i pod novom vlašću.
Drugim riječima - ako on nije uspio, onda je taj slučaj zbilja nerješiv...