Iako im je kiša poremetila palnove, dvadesetero roditelja i još toliko djece u subotu je odlučilo akciju čišćenja parka sprovesti u djelo. O parku bi trbao brinuti Grad Zagreb, no evidentno je da su dječji parkovi ljudima zaduženima za brigu oko sigurnosti i čistoće oni na zadnjem mjestu.

'Ma kakvom zadnjem mjestu, oni za njih uopće ne postoje. Gledam parkove po drugim kvartovima koji se non stop uređuju, održavaju, dotjeruju. Jedino su ova dva (op.a. jedan je iza zgrade D. Golika 38, a drugi iza zgrade D. Golika 32) ostala ista otkad su napravljena, krajem 70-tih godina prošlog stoljeća. Čak su ih i osiromašili jer kažu mi susjedi da su prije ovdje bile i nekakve piramide te drvene igračke. Sada su djeci postavili stare, rashodovane, željezne ljuljačke i jedan tobogan, pa nek se djeca igraju. Sramota', u jednom je dahu ispričao jedan od organizatora akcije Mirko K.

Tvrdi da su već nekoliko puta pokušali objasniti institucijama kako bi se park trebao urediti, no reakcije nije bilo.

'Je, bila je jedna. Kada sam gospođi koja se kandidirala za predstavnicu Gradske četvrti najavio da bi bilo lijepo da nam urede park, odgovorila mi je: 'Glasajte za mene, pa ćemo ga urediti.' Nova sramota, pa kako da joj dam glas kada ucjenjuje', nastavio je Mirko.

A da razloga za strah roditelji imaju, jasno je čim se dođe do parka. Naime, u neposrednoj blizini je ruševni samački hotel Končara s kojeg pada žbuka, a iza kojeg je pravo carstvo glodavaca i žohara. Sâm park pun je čepova, ponekad se nađe i igla (nepotrebno je reći kakva) i pseći izmeti.

'Živimo u 21. stoljeću, a sigurnost je na razini 19. Osim što na djecu može pasti žbuka, opasnost im prijeti i iz oblližnje ulice jer zaštitna je ograda potrgana. Samim time je opasna za djecu jer se mogu ozlijediti, ali i bez funkcije da ga zaštiti od mogućeg vozila. Mi, nažalost, osim čišćenja ne možemo napraviti ništa, jer da se nas pita, taj bi park bio i sigurniji i čišći', zaključio je Renato koji se potom primio grabljanja.