Josipa Buljevića ne poznajem osobno, nikad se nismo sreli, ali on je, kao šef operative POA-e, bio jedan od ključnih ljudi koji su procjenjivali i odlučivali da me se, kao novinarku koja je pratila rad predsjednika Republike, one 2004. godine, treba - protiv moje volje - privesti u sjedište zagrebačke POA-e i ondje izložiti petosatnoj torturi. Podsjećam, pripadnici tadašnje POA-e, a današnje SOA-e, pokušali su me prljavim metodama - prijetnjama, pokušajem ucjene i podmićivanja te psihičkim maltretiranjem - prisiliti da kao novinarka špijuniram za njih vlastite kolege, političare, strane veleposlanike, intelektualce u zemlji i inozemstvu te da u medije plasiram prljave priče prema njihovoj narudžbi.

Na sudu sam morala podići privatnu tužbu, premda ih je moralo progoniti Državno odvjetništvo, a dokazala sam da su višestruko prekršeni Ustav RH i zakonske odredbe. Dokazala sam da su mi ugrozili zdravlje, život i ugled te da su činili ono što je u demokratskoj zemlji zabranjeno, a to je prisiljavanje građana na špijunažu.

Tortura građanima, poslušnost kriminalu

Uz mnoštvo dezinformacija, agenti koji su me maltretirali raspolagali su tolikom količinom informacija o mojem životu i životu moje obitelji da sam s pravom uvjerena kako su mi u stanu u kojem sam živjela bili postavljeni prislušni uređaji, a vjerojatno i kamere za tajno snimanje. Bilo mi je posve jasno da sam jako, jako dugo pod nadzorom tajne službe. Josip Buljević, kako ću kasnije doznati, jedan je od onih koji su u tom nedjelu neposredno sudjelovali.

Baš u vrijeme kad su se tajne službe bavile mojim životom, životima moje obitelji i prijatelja započela je zločinačka operacija Fimi media, u režiji tadašnjeg premijera Ive Sanadera i HDZ-a. Tajna služba, u kojoj je Buljević imao visoku funkciju, o tome nije znala ništa. Nisu se borili protiv najgore vrste korupcije i kriminala, što bi se očekivalo od tajnih službi u demokratskoj državi, nego protiv vlastitih građana. Po naredbi onih koji su potkradali vlastiti narod i ovu državu, vrh obavještajne zajednice bavio se novinarima za potrebe prljavih političkih obračuna - i protiv tadašnjeg šefa države.

Koje su vaše namjere, predsjednice?

Predsjednice Grabar Kitarović, je li to državni sustav kakav želite Hrvatskoj? Je li i vaša namjera kontrolirati redakcije hrvatskih medija putem tajnih službi, uz prijetnje, podmićivanje te pokušaje ucjena novinara i urednika? Je li i vaša namjera koristiti tajne službe za obračun s političkim suparnicima? Želite li da hrvatski građani i dalje žive u strahu? Zar doista želite nastaviti tu strašnu tradiciju OZNA-e, UDBA-e i POA-e koja je unesrećila stotine hrvatskih obitelji? Ne želim vjerovati da je vaš odgovor na ova pitanja potvrdan.

Iako ste iznikli iz HDZ-ovog političkog stabla, a vašu se stranku veže uz brojne zloupotrebe tajnih službi - od samog osnutka države - znam da ni u toj stranci nisu svi isti te da i među vama ima istinskih demokrata. Iako poručujete da želite nastaviti put predsjednika Franje Tuđmana, želim vjerovati kako nas ne želite voditi i njegovim stranputicama.

Čak i ako je vaš odgovor na moja pitanja potvrdan, razmislite o još nečemu. Izostavimo li udar špijuna na ljudske slobode, slobodu medija, pa čak i torturu kojoj sam bila nepravedno, protuustavno i protuzakonito izložena, trebali biste razmisliti i o tome da je riječ o ljudima koji su pokušali ugroziti ustavni poredak RH. Vi ste predsjednica, pa razmislite i o tome hoće li vam biti odani ljudi koji su sudjelovali u obračunu protiv jednog od vaših prethodnika.

I još nešto - upravo se na mom slučaju pokazalo da su gospoda, među kojima je i vaš mogući savjetnik za nacionalnu sigurnost, nesposobna. Donijeli su naime posve pogrešnu procjenu kako sam ja ta koju će moći slomiti. A to, donošenje pogrešnih procjena, složit ćete se, nije baš dobra preporuka za posao savjetnika za nacionalnu sigurnost.