Između Orbana koji žicom opasava granicu i Angele Merkel koja je izbjeglicama poželjela dobrodošlicu valja se mnogo različitih interpretacija može li se i kako EU nositi s izbjegličkom krizom. Nakon hrvatske otvorenosti i političke podijeljenosti tko je za otvaranje, a tko za zatvaranje, sada i oni koji su bili za otvaranje – počinju govoriti o scenariju zatvaranja. A gdje su tu europske vrijednosti? I kako ih primijeniti, i ako su neprimjenjive – što je onda ostalo od EU-a? Naš komentator odlučio je podsjetiti na temeljne europske vrijednosti, a to je onda prilika da se svatko od nas preispita, ali i da procijeni - jesu li izbjegličke politike naših političara bliske tim vrijednostima ili im zapravo okreću leđa
'Unija se temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući i prava pripadnika manjina. Te su vrijednosti zajedničke državama članicama u društvu u kojem prevladavaju pluralizam, nediskriminacija, tolerancija, pravda, solidarnost i jednakost žena i muškaraca.', piše u Članku 2. Glave I. Ugovora o Europskoj uniji koji s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije čini Lisabonski ugovor - svojevrsni ustav Europske unije - potpisan u prosincu 2007., a koji je stupio na snagu dvije godine kasnije. Ako ima jedan dokument koji bi svaki građanin EU-a trebao pročitati i razumjeti, onda je to Lisabonski ugovor, jer objašnjava što je Unija i prema kojim ciljevima stremi.
Kao što se vidi po preciznom navođenju izvora citata, EU je, između ostaloga, iznimno birokratizirana tvorevina s puno ugovora, pravila, procedura i rezolucija, ali koja posve jasno ima utemeljenje na setu vrijednosti što nude odličan osnove za jedno uspješno i tolerantno društvo. Te vrijednosti nisu samo izraz određenih ideala nego također praktično prokušani i dokazani koncepti za napredak i mir u Europi koji u suglasju nude najbolji mogući život za najveći mogući broj građana Europske unije. Ulaskom u EU svaka je država izjavila da prihvaća sve te vrijednosti i kao najdublje vlastite, jer to su zapravo naše zajedničke europske vrijednosti koje se garantiraju i za 500 milijuna građana EU-a, ali i nude svim ljudima na svijetu kada su na europskom tlu.
Kada se nalazite u EU-u - nevažno jeste li stanovnik ili turist - možete očekivati kako ste u političkom prostoru u kojemu nisu uopće mogući događaji poput toga da netko otme stotine djevojčica jer smatra da žene ne smiju ići u školu ili ubojstvo 43 studentskih aktivista od strane narko-kartela, a ta sigurnost rezultat je i temeljnih vrijednosti Unije. Još je važnija od sigurnosti sloboda koju ljudi imaju u EU-u, gdje mogu govoriti javno protiv vlade a ne završiti automatski nakon toga u zatvoru s isljednicima koji se ne ustručavaju koristiti mučenje, gdje postoje kritični mediji, javni intelektualci, redoviti izbori, mirne smjene vlasti, javni prosvjedi itd. EU je mjesto u kojemu, piše u Članku 2., 'prevladavaju pluralizam, nediskriminacija, tolerancija, pravda, solidarnost i jednakost žena i muškaraca'. Zvuči odlično, tako i treba biti! Pa naravno da ljudi žele živjeti u EU-u, tko ne bi.
Izbjeglička je kriza ujedno i prilika za vidjeti u kakvom su stanju vrijednosti Europske unije, koje su sve članice dobrovoljno prihvatile i koje ne funkcioniraju po principu prisile nego baš sustavnog građanskog i političkog angažmana kako bi ih se reflektiralo i ostvarivalo u stvarnosti. I prilika za zapitati se tko se od različitih političkih aktera u ovoj humanitarnoj krizi pokazao kao osoba koja zastupa europske vrijednosti, a tko zagovara i provodi nešto drugo. Pritom ne treba nikome oduzeti pravo da na sebi svojstven način tumači ovu postmodernu mini seobu naroda, no treba biti jasno kakav odnos prema izbjeglicama je u skladu s europskim vrijednostima, za koje i Angela Merkel i Viktor Orban tvrde da ih brane.
Također, svi Europljani sada se u izbjegličkoj krizi imaju priliku zapitati jesu li europske vrijednosti i njihove vrijednosti, jer baš se iz tog odgovora može najbolje predvidjeti kakva budućnost čeka EU.
Naime, stavovi koje zastupa mađarski premijer Orban svode se na to da Europska unija treba u ovoj izbjegličkoj krizi iznevjeriti svoje vrijednosti kako bi sačuvala svoje vrijednosti. On proriče poraz i neuspjeh, pritom u vlastitoj državi dobivajući ogromnu popularnost i obožavatelje od Poljske do Hrvatske, dok njemačka kancelarka Merkel tvrdoglavo inzistira baš na temeljnim vrijednostima EU-a, zagovara angažman i stav 'mi to možemo', zbog čega u Njemačkoj gubi popularnost, ali i privrženost mnogih kojih su je do jučer zaklinjali u nju. Primjerice, trebalo je manje od pola godina da se hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović hvali svojom posjetom Merkel u Berlinu i frendovskim odnosima do toga da joj preko medija poručuje da je stvorila kaos, a u takvim napadima hrvatska predsjednica nije usamljena.
Proroci straha i propasti, što je uvijek lakša opcija u svemu u životu, dobivaju na potpori, a samouvjereni zagovaratelji europskih vrijednosti bivaju proglašen naivčinama i štetočinama. Najluđa je konzekvenca te inverzije logike to što se kao antieuropljani pozicioniraju kao konzervativci, iako je konzervativan stav braniti tradiciju, a vrijednosti EU-a su i to, naša zajednička europska društveno-politička baština, utemeljena na – u nekim stvarima suprotstavljenim - idealima prosvjetiteljstva, Francuske revolucije, slobodnog tržišta, demokracije i socijalizma. Antemurale Christianitatis u Lisabonskom se ugovoru ne spominje, niti se križarski ratovi ubrajaju među temeljne vrijednosti Europske unije, bez obzira na stavove slovačkog premijera Roberta Fica o muslimanima te općeg ponašanja Višegradske skupine u izbjegličkoj krizi. Politika hrvatskog premijera Zorana Milanovića prema izbjeglicama je, uz neke praktične nezgrapnosti, nesumnjivo bila u duhu europskih vrijednosti te bi bio katastrofalan preokret da se i Hrvatska dohvati bodljikave žice što sada odjednom ministar obrane Ante Kotromanovića najavljuje kao jedna od mogućnosti. Lekcije koje je Milanović držao Orbanu onda bi trebao pričati pred ogledalom sam sebi.
Stoga je kriza Europske unije koju je izbjeglički val razotkrio ne to što svakodnevno na Stari kontinent stižu očajni i gladni ljudi (kojima bogata i moćna Europa sigurno može pomoći bez mnogo muke!) nego što postoji sve više Europljana kojima europske vrijednosti nisu po volji. Politika Merkel prema izbjeglicama vodi se baš europskim vrijednostima i čini se da je mnogima u EU-u baš to problem! Retorikom paranoje domaće ekstremne desnice reklo bi se da je u pitanju veleizdaja europskih vrijednosti od strane nemalog broja europskih vodećih političara, koji su, nastavimo u istom registru, peta kolona EU-a.
Svi oni se prije ili kasnije pozovu na primjer Rimskog Carstva koje se po takvoj interpretaciji povijesti koju nude raspalo zbog najezde barbara, kao da je do njihova dolaska živjelo u stalnom miru i blagostanju. No Rim je propao zbog svoje unutarnje truleži te je jedino čega se u izbjegličkoj krizi doista treba plašiti sve više europskih građana koji su se spremni vrlo lako odreći europskih vrijednosti, a na njihovo mjesto staviti uske i retrogradne nacionalističke. Europi prijete mnogo više unutarnji, a ne vanjski neprijatelji.
Proizvodnja poraza Europske unije u izbjegličkoj krizi, na kojem, gazeći europske vrijednosti, marljivo radi Orban sa sljedbenicima jedina je egzistencijalna opasnost za Uniju u ovom trenutku, jer u takvoj politici i takvoj Europi svi možemo zaboraviti na 'poštovanje ljudskog dostojanstva, slobodu, demokraciju, jednakost, vladavinu prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući i prava pripadnika manjina'. Bez tih vrijednosti nema Europske unije, a moć da ih se uništi zasigurno nema milijun-dva izbjeglica, nego više od 500 milijuna Europljana.
Jer čemu uopće Europska unija ako su njezine vrijednosti postale posve neprihvatljive Europljanima dok je bodljikava žica prerasla u spasonosno rješenje?
