Danima razmišljam kako bi mediji trebali u potpunosti bojkotirati zastupnika Domoljubne koalicije Ladislava Ilčića zbog njegovih posljednjih rasističkih istupa, u kojima za pripadnike islamske religije tvrdi da su lijeni, da su njihov mentalitet i kultura prijeteći, da ugrožavaju Hrvate i Europu svojom 'biološkom superiornošću', u svom eugeničkom bunilu uspio je čak i djecu podijeliti prema vjerskim uvjerenjima roditelja. Kad prenosimo Ilčićev govor mržnje, njegova uvjerenja kojima grubo na više razina krši Ustav RH, a mogu se podvesti i pod kaznena djela širenja lažnih i uznemirujućih glasina, širenje panike te poticanje na nasilje, dajemo li i njemu i tim stavovima legitimitet, pomažemo li širenju tog govora mržnje i postajemo li mi sudionici u toj nečasnoj raboti?
Jedino zbog čega bi ubuduće imalo smisla u masovnim medijima prenijeti ijednu riječ Ladislava Ilčića bilo bi da se te riječi iskoriste kao primjer onoga što je u javnom prostoru nedopustivo, hrvatskom društvu nije poželjno i što kao zajednica nismo spremni tolerirati.
Sve bi, naravno, bilo jednostavnije kad bi Hrvatska bila uređena zemlja i kad bi institucije radile svoj posao pa bi istražni organi istoga dana potražili Ilčića i pitali ga za junačko zdravlje, a Domoljubna koalicija bi ga osramoćenog, po kratkom postupku, izbacila iz svojih redova. No ovo je Hrvatska 2015., u kojoj je sve što nije normalno postalo normalno i u kojoj Ustav RH i međunarodne konvencije/povelje o ljudskim pravima vrijede manje od role toaletnog papira.
Ladislav Ilčić grijeh je Tomislava Karamarka i njegove Domoljubne koalicije. Da nije bilo Tomislava Karamarka, Ladislav Ilčić i danas bi bio tek politički marginalac, poznat po tome da slijepo vjeruje u superiornost bijele rase, kršćana fundamentalista i heteroseksualnih muškaraca. Intelektualno lijen marginalac koji je uvjeren kako su svi stanovnici Sirije, Iraka, Pakistana ili Afganistana vjernici. Zahvaljujući Tomislavu Karamarku, Ladislav Ilčić iz nebitnog političkog ekstremista izrastao je u jednog od glavnih aktera hrvatske visoke politike. On je desna ruka šefa HDZ-a i Domoljubne koalicije na pregovorima o stvaranju nove vlade, on docira mostašima kako se trebaju ponašati. On s Karamarkom ide na konzultacije kod predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Ladislav Ilčić osvojio je na ovim izborima samo 2.930 glasova.
Nakon što je prošloga tjedna kod Tihomira Ladišića na televiziji N1 Ilčić poput perja prosuo svoju mržnju prema muslimanima, Tomislav Karamarko se kratko ogradio izjavivši da Ilčićevi stavovi nisu stavovi Domoljubne koalicije i dodao nemušto kako 'to sad u ovom momentu, razmišljanja na tu temu i varijacije na temu oko tog problema nisu naš problem broj jedan'. No Ladislav Ilčić trebao bi i morao bi biti problem broj jedan za Tomislava Karamarka i Domoljubnu koaliciju.
Izreći tek kako se ne dijeli Ilčićev stav u ovom slučaju nije dovoljno – nije Ilčić govorio o vremenskoj prognozi nego o pripadnicima čitave jedne religije, rase, dijelu svijeta, o živim ljudima, o pripadnicima manjinske vjeroispovijesti koji obogaćuju našu kulturu, kojoj RH Ustavom i Ustavnim zakonom jamči zaštitu prava, o stanovništvu susjedne države, čija je stabilnost od životne važnosti za Hrvatsku, a korektni međuetnički odnosi u njoj uvjet opstanka konstitutivnog hrvatskog naroda u BiH.
Tomislav Karamarko morao je odmah u petak izbaciti Ladislava Ilčića iz Domoljubne koalicije i s njim raskinuti koalicijski sporazum. Umjesto toga on ga je već u ponedjeljak poveo sa sobom na konzultacije kod predsjednice Republike i time poslao poruku da, ne samo da dijeli Ilčićeve stavove, nego ih i zdušno podržava. Grozno je gledati i kako predsjednik HSS-a Branko Hrg šuti o cijelom ovom slučaju i ne prijeti izlaskom iz Domoljubne koalicije ako u njoj Ilčić ostaje. Je li to privrženost nauku i politici Stjepana Radića koji je smatrao kako su muslimani jamac opstanka hrvatstva?
Grozno je slušati i zaglušujuću, kukavičku i kalkulantsku tišinu Zorana Milanovića i Bože Petrova na Ilčićeve protuustavne, protuzakonite, protucivilizacijske i antidemokratske ispade. Tužno je gledati novoizabranu zastupnicu bošnjačke i albanske manjine u Hrvatskom saboru Erminu Lekaj Prljaskaj kako joj Ilčić nije vrijedan barem prijetnje da će uskratiti obećanu potporu Domoljubnoj koaliciji ako on nakon svega bude dio nje. Ipak, najstrašnije su podrška i pozicija koju Ilčić uživa u HDZ-u i Domoljubnoj koaliciji Tomislava Karamarka, koji namjeravaju preuzeti vlast nad ovom državom.
Svi su oni izopćenjem Ladislava Ilčića morali stati u obranu Ustava i zakona, u obranu ljudskih prava i civilizacijskih vrednota, a morali bi, ako ništa drugo, brinuti i o zaštiti nacionalnih interesa i nacionalne sigurnosti RH. Muslimani su manjinska vjerska zajednica u Hrvatskoj, Bošnjaci i Albanci su hrvatske nacionalne manjine (nisu svi i vjernici muslimani, ali islam je važan dio njihove kulture), BiH nema bez Federacije koju čine Hrvati i Bošnjaci - Ilčićeve izjave o muslimanima sigurno ne pomažu daljnjoj normalizaciji stanja u cijeloj BiH i održavanju ionako krhkog federalnog savezništva. Osiromašena BiH – meki trbuh naše obrane - plodno je tlo za razvoj svih vrsta ekstremizama, bez izvoza u BiH hrvatsko bi se gospodarstvo urušilo, hrvatskim tvrtkama trebala su desetljeća da se vrate na tržišta islamskih zemalja – kako će one ondje sutra poslovati ako u ovoj zemlji bude vladala opcija u kojoj je Ladislav Ilčić jedna od glavnih poluga?
Hrvatska prije Ilčićevih antiislamskih eskapada nije bila u fokusu džihadističkih tvorevina, ali zahvaljujući Ilčiću i onima koji ga štite, podržavaju i s njime formiraju vladu, Hrvatska upravo ulazi u zonu visokog sigurnosnog rizika.
