Uglavnom, velik broj pozivatelja zatražio je od mene nekoliko preporuka koje bi onda iznijeli nadležnim osobama. S obzirom da sam u ovoj kolumni više puta pisala o tome što nije dobro i kako mislim da bi to trebalo popraviti, vjerujem i nadam se da je netko tko se spremao preuzeti vlasti to nekada i pročitao. Jednako tako, bit će mi drago iskoristiti ovaj kanal i još jednom ponoviti što je važno za sustav fondova EU-a u Hrvatskoj i koje su to goruće stvari koje treba što prije riješiti. Sve je tu, na jednom mjestu i zna se od koga je došlo.

Prva i najvažnija stvar koju treba riješiti jest akreditacija jer bez nje nema novca. Ako nema novca, nema ni financiranja projekata. Europska komisija dala je Hrvatskoj rok do kraja ove godine da izvrši sva usklađivanja i da pripremi sve dokumente koji su traženi u okviru ovog procesa. Dok se to ne riješi, živjet ćemo na predujmu koji smo dobili i novcu iz državnog proračuna, što ni blizu neće biti dovoljno za financiranje svih onih projekata koji se najavljuju.

Kao jedan od preduvjeta za dobivanje akreditacije naveden je i MIS sustav, odnosno pojednostavljeno informacijski sustav kojim će se pratiti ESI fondovi u ovoj financijskoj perspektivi. Svi oni koji su ikada radili u MIS sustavu znaju da je onaj prethodni bio katastrofa, a ništa bolji nije ni ovaj prijelazni koji se sada koristi. Pitanje koje se postavlja jest gdje je novi MIS o kojem se, od otvaranja javne nabave u 2015., ništa ne zna. Bilo bi dobro da se demistificiraju sve nedoumice oko izrade novog MIS-a, da se javnosti dade informacija o tome u kojoj je fazi izrada i kada ga možemo očekivati.

Potkapacitiranost javne uprave kada su u pitanju raspisivanje i obrada javnih poziva u ESI fondovima nije novost. Ukoliko je namjera nove Vlade udvostručiti iznos ESI fondova koji se iskoristi na godišnjoj razini, osim gore navedenih preduvjeta, potrebno je osposobiti ljude u sustavu koji rade na ovim poslovima, ali ih i reorganizirati, vidjeti tko radi, a tko ne radi i, ako je potrebno, dovesti osposobljenu pomoć. Džabe nama otvaranje novih 50-ak natječaja ako nemamo ljude koji će ih napisati, objaviti, provesti i, na kraju, administrirati provedbu. Za vašu informaciju, jedan dio korisnika čeka potvrde izvještaja, a samim time i plaćanja, po nekoliko mjeseci i nakon što su protekli svi rokovi jer državni službenici koji rade na tim poslovima nemaju vremena obaviti sve što moraju.

Ni tu priči nije kraj. Za pravilno raspisivanje javnih poziva potrebno je i imati dobre pravilnike za sve operativne programe. Tu je Hrvatska malčice zglajzala kada je u pitanju bilo tumačenje Uredbe EK koja regulira zajednička plaćanja pa će biti važno revidirati pravilnike za dva ključna operativna programa, uskladiti ih s Uredbom i konačno korisnicima, ali i tijelima u sustavu, jasno rastumačiti što se može financirati iz ESI fondova, a što ne. Dosad smo čitali nemušta obrazloženja i gledali u citate različitih pravila, ovisno o tome s kojim smo dijelom sustava zaglavili. Bilo bi dobro da Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije (MRRFEU) konačno odredi što se može, a što ne i da to jasno komunicira ostalim tijelima što čine institucionalni okvir. Ujednačavanjem tumačenja stvorila bi se pravna sigurnost na svim razinama pa nam se ne bi događale situacije da jedan službenik kaže jedno, a drugi posve drugo za jednu te istu stvar.

I kad smo već kod službenika - bilo bi dobro da nova Vlada ne posmiče sve ljude iz sustava. Postoji tamo grupa ljudi koja nešto zna i koja je i ovako loš sustav iznijela na svojim leđima. Bilo bi suludo pustiti ih da odu i onda tražiti zamjene, zbog čega možemo izgubiti barem pola godine. Također, oni državni službenici koji dobro rade svoj posao trebali bi biti nagrađeni dok bi oni koji to ne rade trebali biti penalizirani. To je jedini način da se spriječi velik odljev stručnog kadra koji radi na projektima EU-a u privatni sektor, od čega bolujemo već godinama.

I na kraju procedure. Zamislite da vam netko govori da vam želi dati novac i da ste vi budućnost Hrvatske, a onda vas ubije s 20 obrazaca koje morate ispuniti i izbaci iz procedure jer vam je neko javno tijelo izdalo dokument s krivom rečenicom, iako to uopće nije vaša odgovornost. Ne kažem da je procedure potrebno potpuno pojednostaviti i novac dodjeljivati bez ikakvih kriterija, ali potrebno je, posebice kod poduzetnika, sve potpise svesti na jedan dokument. Također, sve one dokumente koje tijela mogu dobiti unutar samoga sustava neka traže sama i neka se time ne opterećuje korisnike. Bit će potrebno i usporediti potpore i sustav davanja potpora Ministarstva poduzetništva i obrta (MINPO) i iz Programa ruralnog razvoja jer su potpuno različiti i time se poduzetnicima šalje loša poruka. Točno je da se spomenuti javni pozivi raspisuju temeljem dvaju različitih javnih politika, ali moguće je provesti određena usklađenja.

I za kraj, MRRFEU mora zauzeti ulogu policajca u cijelom sustavu i mora biti tijelo koje će diktirati pravila igre, nadzirati posrednička tijela i način na koji dijele sredstva, posebice u segmentu prvih poziva i kreiranja bazi projekata. Novi ministar trebao bi se izboriti za to da zauzme takvu ulogu unutar sustava i da postoji jedno mjesto koje je glavno za ova pitanja kako nam se ne bi ponavljale situacije u kojima neki sektor šteka, a ministar fondova Europske unije kaže da se to njega ne tiče jer se radi o drugom resoru.

I za kraj, pošteni igrači javnosti bi objasnili koliko smo sredstava dosad stvarno iskoristili i iz kojih instrumenata te kako stojimo s akreditacijom i novčanim tijekom, kao i što to sve znači. Ako se to ne dogodi, onda znamo da možemo očekivati još jedan mandat petljancije i zamazivanja očiju, a to nam ne treba jer vrijeme ide, a novac koji sad stoji na grani uskoro će se vratiti u Europsku komisiju.