Hrvatski jezični portal kaže da je cinizam "odbacivanje i prezir; obično podrugljiv prema uobičajenim moralnim vrijednostima; grub postupak prema kome bez obzira na eventualnu štetu, ironična drskost".

A cinik je "a. onaj koji otvoreno, hladno, često i podrugljivo pokazuje nevjericu u ljudsku iskrenost, poštenje, u moralne vrijednosti (i) b. onaj koji je hladno bezobziran, koji se ponaša i djeluje bez moralnih skrupula, kojemu ništa nije sveto; bezočnik, drznik".

Ukucate li pak u tražilicu istoga portala riječ "satira", dobit ćete relativno šturu definiciju, upola kraću od one s portala Hrvatske enciklopedije, a ta u uvodnom dijelu kaže: "književno djelo u kojem se napada pojedinac ili zajednica, kakva mana, karakterna osobina, uvjerenje i sl. Predmet napada podvrgava se ismijavanju, ironiziranju, osudi i prijeziru, bilo da je riječ o pojedincu bilo o kolektivu."

E sad, u svjetlu tih definicija, da vidimo gdje smo i čemu nam je bliža svakodnevica. Imamo, recimo, ministra zdravlja koji je bolnicu kojom je ravnao ostavio u enormnim financijskim dubiozama, izrecivima u desecima milijuna kuna, a sad preporučuje građanima da, ako žele kvalitetniju zdravstvenu uslugu i bolji implantat - pođu u Švicarsku. Što se vama čini, je li to cinizam ili satira? Pod koju bi se od gore citiranih leksikografskih natuknica ta poruka lakše uklopila kao primjer iz stvarnog života?

Imamo ministricu rada i socijalne skrbi koja ne zna iz kojih se izvora puni državni proračun, ali kad joj se to javno spočitne, ona bez imalo nelagode uzvraća da će to gradivo sigurno usvojiti - do kraja mandata. Cinizam ili satira? Kamo biste to svrstali?

Imamo i tipa koji na pitanje je li prepisao diplomski rad (a i sud je utvrdio da je skoro tričetvrt tog rada čisti, baš doslovni plagijat!) ima za reći samo: "Koliko ja znam - nisam". I da stvar bude veselija, friško je otkriveno da je utjecajni član komisije koja je utvrdila baš taj plagijat i sam - plagijator! On, doduše, nije prepisao, nego samo preveo i kao svoj znanstveni rad potpisao istraživanje stanovitog američkog profesora, ali i to je bilo dovoljno da 2003. dobije nogu sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, o čemu - naravno - ni on niti itko od involviranih danas nema blagog pojma.

Da opet ponovim retoričko pitanje - je li to cinizam ili satira? Ili da nastavim nabrajati cinike i primjere njihova djelovanja u novoj vlasti (stara me više ne zanima, ni ona niti njene izraubane ciničke vedete)? Od nepravedno zaboravljenog asa Crnoje (i što je sad, poslije svega, s kreditom, barakom i prijavom prebivališta? Mmm?) preko pravomoćno rehabilitiranog osuđenog falsifikatora Čorića i civilnog ročnika Tepeša, do salonskih šovinistâ koji sad najednom Smojin (pa kud baš komunjarin, braćo?!) talent koriste kao smokvin listić za svoje impotentne humorističarske kapacitete, ili onoga Robina Hooda koji je uzeo stiropor od bogatih kapitalista da bi ga viteški darovao, kaže, neimenovanom djetetu neimenovanoga palog branitelja?

Nema smisla nastavljati s time, jer - shvatili ste i bez mene - našim životima, dobrim dijelom zahvaljujući i našoj slobodnoj biračkoj volji, od ovoga su siječnja većinski vlasnici članovi CK, Ciničarske koalicije, ljudi sa zimskim gumama umjesto obraza i antifrizom umjesto savjesti.

Zato, vratimo se gorespomenutoj i potom neopravdano zanemarenoj satiri. Prošlog je vikenda, otprilike u isto vrijeme kad su se ispod brončane stražnjice Jelačićevoga konja (Emir se zvao banov konj, jeste li znali za tu usputnu bizarnost?) postrojavala crnokošuljaška Škembar-divizija, u "Lisinskom" je održan performans kulturno-umjetničkog društva "Hrvatsko nacionalno etičko sudište". Od svih medija koje svakodnevno opsesivno pratim, a nije ih malo, taj je jedinstveni avangardni event popratio tek jedan. Netko će, kad pogleda ovo, neka jugo-hulja, reći da je i taj jedan bio previše, ali meni se čini da je događaj, sam po sebi, zahtijevao daleko više javne pažnje. Hrvatski mediji, uškopljeni konzumerističkom površnošću i jugožalovanjem, i inače, već predugo, posvećuju premalo pažnje hrvatskom amaterskom kulturno-umjetničkom stvaralaštvu, uključujući čak i vrhunske domete vrijednih zanesenjaka i volontera, poput ovoga.

Uz potporu profesionalnoga glumca koji maestralno imitira jednog poznatog pijanca u pokušaju da recitira Matoševo "Gnijezdo bez sokola" (šteta je što u videozapisu nije zabilježen i Gustlov stih koji neposredno slijedi prikazanima, onaj "Dijetenklasnih pokraj ovih uzah", a to je zacijelo bio vrhunac i prije vrhunca!) dramska sekcija spomenutoga KUD-a izvela je program što svojim satiričkim žalcima ubada u samu srž hrvatske sadašnjosti. Predvođeni iskusnim dvojcem - jednim od posljednjih preživjelih članova posljednjega Centralnoga komiteta SKH, te posljednjim rektorom Zagrebačkog sveučilišta u vrijeme komunističke strahovlade - ovi vatreni mladi aktivisti, deklarirani borci protiv govora mržnje i manipulacije medijima, opalili su svojom predstavom gromku pljusku svim samozvanim i tobožnjim "satiričarima". Njihova, kako su je domišljato nazvali, "štafeta gadosti", oličena u četki za zahod (što - naopako okrenuta i uvis dignuta - nosi boje jugo-zastave, ali u ispravnom položaju, dok struže po školjci, redoslijed boja sugerira hrvatski barjak, kužite poruku?) na kraju je krenula najavljenom trasom: prvo u Sabor, pa u Vladu, pa u Ured predsjednice. Ispraćena je burnim pljeskom publike, ali ipak ne i gromoglasnijim od onoga što se zaorio na prvi spomen imena Josipa Broza Tita. Premda je, po mojem ukusu, najzvonkijim aplauzom, pri svakom ponavljanju, valjalo popratiti geslo cijele priredbe, samo naizgled oksimoronsko: "Smrt satiri, sloboda medijima!".

Po svemu su opleli mladi satiričari, i po smiješnoj istriverskoj ambiciji Vesne Pusić, i po političkim pritiscima na HRT, i po "mentalnim uvredama" (sjajno smišljeno!) zbog kojih "ova vlast neće moći funkcionirati", i po srpskoj manjini koja ne njeguje ni svoje plesove niti nošnje, i po lustriranju svih i svega nakon 1990., i po... Ma, da ne prepričavam dalje, kliknite više konačno na taj link, (evo vam ga na još jednom, ovdje), dajte si nekoliko minuta, uživajte i, siguran sam, zaključit ćete isto što i ja: jest, Hrvatskom ove zime doista jesu zavladali dosad najveći cinici i njihov CK, ali zemlja koja ima ovakve satiričare ne mora misliti na svoju budućnost!