Gotovo da nema dana da Darinko Kosor ili Milan Bandić ne uvjeravaju javnost kako su baš oni odlučujući čimbenici stabilnosti i opstanka vlade Tihomira Oreškovića. Obojica imaju tek po dva zastupnika u Hrvatskom saboru i još po dva člana klubova njihovih stranaka, s tim da treba imati u vidu to da su HSLS-ovci ušli u Sabor s HDZ-ove koalicijske liste. Riječ je o dva, na nacionalnoj razini, posve marginalna političara i dvije posve marginalne političke stranke koji su uletjeli u prostor političke trgovine upražnjen Mostovim ubrzanim gubitkom zastupnika, a podržavaju Vladu sklopljenu s HDZ-om
Treći mušketir 'o kojemu bi sve moglo ovisiti' u toj slagalici političke nestabilnosti je Ivan Vrdoljak, šef HNS-a, još jedne nadasve 'relevantne' političke snage koja relativno velik broj zastupnika može zahvaliti samo činjenici da se biraju sa SDP-ovih koalicijskih listi (čast iznimkama). Četvrti relevantan faktor bez biračke baze je Krešo Beljak, čiji HSS ima dva zastupnika i još jednog člana kluba. Svu četvoricu spomenutih krasi niska podrška birača na nacionalnoj razini i odlika da suspremni za malo vlasti, dosta novca i moćnih pozicija za njihove stranačke prijatelje surađivati s istim žarom s obje najveće političke stranke, HDZ-om i SDP-om.
Nisu oni jedini politički marginalci koje je prijeizborno miješanje i postizborno dijeljenje karata učinilo važnima premda uopće nemaju spomena vrijednu podršku glasača. Nezaobilazan je i krajnji desničar Ivan Tepeš (HSP AS), koji je čak izabran za potpredsjednika Sabora, a osvojio je samo 1557 glasova na izborima, pa njegov stranački kolega Pero Ćorić s 1358 glasova, a ne zaboravimo ni Ladislava Ilčića iz Hrasta (2930 glasova). Razlika između njih i spomenute četvorke Bandić-Kosor-Vrdoljak-Beljak je ta što dolaze s krajnjeg desnog političkog pola te im je neprihvatljiva suradnja sa SDP-om, stoga im je i prostor za trgovinu jako ograničen.
Na kraju krajeva, premda je član formalno HDZ-a, bivši član HČSP-a, aktualni ministar kulture Zlatko Hasanbegović u biti je marginalna politička figura koju je važnom učinio predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko. Spominjem ga ovdje zato što je on trenutačno najzaslužniji za ubrzani pad ugleda Hrvatske u razvijenim zapadnim demokracijama, što se uzaludno pokušava minorizirati i tako snažno želi proglasiti tek rezultatom 'politikanstva' i 'manipulacije domaćom i svjetskom javnošću'.
Ni Petrov ne zna koliko mostaša podržava Vladu
Tepeš, Ilčić i Ćorić su u ovom trenutku i najveći dobitnici sklapanja savezništva s Karamarkom i HDZ-om, iz minimuma su izvukli maksimum. Prvih dana nakon izbora činilo se kako će to ipak biti Most Bože Petrova, međutim oni su u kratkom roku izgubili podršku javnosti te velikog dijela svojih birača i sad se batrgaju u pokušaju da se što dulje održe na vlasti. HDZ ih je naprosto i očekivano usisao. Situacija u Mostu je takva da čak ni Božo Petrov više ne zna koliko zastupnika Mosta uopće podržava Vladu u kojoj igra na poziciji potpredsjednika. Vjerojatno nedovoljno. Da broj ruku u Saboru sigurno ide u korist Petrova i vlade Tihomira Oreškovića, Darinko Kosor, Milan Bandić i Krešo Beljak i dalje bi bili tek poželjni, ali ne i iznenadni presudni politički partneri, a Vrdoljak bi i dalje mogao usitno, ispod stola, trgovati s Karamarkom zaklinjući se na vjernost Zoranu Milanoviću.
Hrvatska u zakonodavnom okviru ne predviđa osnivanje političkih trgovačkih društava, ali to bi za udruženja koja u ovom trenutku vode Bandić, Kosor, Vrdoljak, Beljak i Petrov čak i bio pošteniji naziv od političkih stranaka (lista). Jer nitko od njih ne zastupa čvrsto konkretne političke ideje niti na njima temelje svoj politički utjecaj. Petrovu se na izborima posrećilo zato što je bio novo lice za birače razočarane SDP-om i HDZ-om. Ukazano povjerenje birača Petrov je prokockao i sadašnje mučno natezanje s Karamarkom i HDZ-om, praćeno namigivanjem Milanoviću i SDP-u, svodi se na pokušaj da se održe na vlasti i pokušaju ugrabiti što veći udio u vođenju državnih tvrtki i agencija. Šteta je što je tako jer Most ima u Vladi dvoje od troje dobrih ministara - Dubravku Alibegović Jurlinu i Vlahu Orepića - čije su reformske ideje i namjere u jednakoj mjeri neprihvatljive i HDZ-u i SDP-u, ali ih odobravaju građani.
Politička trgovačka društva vs. političke stranke
Uspon i jačanje pozicija Bandića i Kosora, Beljaka i Vrdoljaka, izborni uspjeh Bože Petrova, a potom i inflacija pojedinačne političke cijene zastupnika Mosta rezultat su prvenstveno slabosti HDZ-a i SDP-a jer nijedna od te dvije stranke nije uspjela osvojiti stabilnu većinu na izborima. HDZ je imao jači trgovački potencijal i domogao se vlasti. Ustav RH je takav da poslije pada izabrane vlade omogućuje stvaranje novih saveza i novih vlada bez održavanja izbora.
Unatoč prijetnjama o preuzimanju vlasti, lijenčine iz SDP-a ne koriste ustavnu mogućnost da zatraže izglasavanje povjerenja Vladi pa da svi javno vidimo ima li vlada Tihomira Oreškovića dovoljno ruku ili nema. Za sve nas i za Vladu bilo bi najbolje da se to utvrdi jer bi ovo mučno trgovanje barem na kratko palo u drugi plan. Ipak, malo je vjerojatno da su Petrov i Karamarko, ali i Milanović u ovom času spremni za tu vrstu političke avanture.
Koliko god nam se činilo da bi najpoštenije bilo raspisati nove izbore jer sve govori o tome da je postojeća vladajuća koalicija na klimavim nogama, zbog čega smo u stalnom stanju nestabilnosti i sve reforme kasne zbog toga, vjerojatnije je da ćemo još relativno dugo morati bespomoćno promatrati kako se odvija primitivna razmjena dobara među političkim trgovačkim društvima u kojoj interesi zajednice nisu ni u trećem planu.
