Ako/kad Britanija pokrene proces razdruživanja od EU-a, sigurno je da će u jednome trenutku ostati bez sredstava. Međutim, ona potpada pod razvijenije države koje se još nazivaju i 'prijateljicama boljeg trošenja' pa će pitanje fondova njima biti sekundarna stvar, uzevši u obzir sve ostalo što će ih snaći u narednome razdoblju.

Prijateljice boljeg trošenja, naime, imaju pravo na manje novca iz fondova EU, a plaćaju veću članarinu, za razliku od država 'prijateljica kohezije' koje imaju pravo na veće iznose financiranja iz fondova EU u odnosu na članarinu koju plaćaju.

Rat dva bloka

Cilj takve raspodjele jest osigurati da manje razvijene države članice koriste EU sredstva kako bi potaknule razvoj i dosegle one razvijenije, a hoće li takva platforma zaista rezultirati jačanjem navedenih država, ostaje za vidjeti, iako skeptici smatraju da neće.

Problemi koji bi se mogli dogoditi između ove dvije grupacije država odnose se na pitanje kapaciteta manje razvijenih država da koriste EU sredstva, ali i traženja koja dolaze od strane razvijenih država da se ta sredstva od strane manje razvijenih troše racionalno i u skladu s pravilima.

Svojevrsni politički rat između ova dva bloka na navedenu temu vodio se prilikom usvajanja proračuna EU-a za financijsku perspektivu 2014. – 2020. prilikom kojega su uvedene posebne mjere za manje razvijene države, od kojih se jedna odnosila i na skraćivanje roka za korištenje godišnjih financijskih alokacija.

Srećom, Hrvatsku je ova mjera zaobišla zbog kasnijeg pristupanja Uniji. Druge mjere su se odnosile na uvođenje tzv. plafona za određivanje alokacija koji također nije dobro sjeo manje razvijenim državama, a na razini proračuna dogodile su se i druge turbulencije koje pokazuju da razvijene države nisu zadovoljne onime što u segmentu fondova EU-a rade one manje razvijene.

Upravo će ta tema biti jedno od gorućih pitanja koja će se postavljati prilikom planiranja sljedeće financijske perspektive, a ono će svakako propitkivati i model planiranja i korištenja EU sredstava koji danas funkcionira.

Muke s pripremom za korištenje fondova

Naime, bez obzira na Brexit i jasnu polarizaciju Unije pod vodstvom Njemačke, jasno je da modeli EU financiranja kako su sada zamišljeni predstavljaju veliko opterećenje za države članice, a posebno one koje taj novac najviše trebaju. Manje razvijene države muku muče s pripremom za korištenje, planiranje i uspostavom administrativnih kapaciteta, a tek onda dolaze problemi s nedostatkom pripremljenih projekata i kompetencija za provedbu ozbiljnih i zahtjevnih projekata.

Takva praksa rezultira time da čak i države koje, prema statističkim pokazateljima, najbolje troše EU novac, iskoriste velike iznose, ali u postotku to iznosi malo više od 50 posto ukupnih godišnjih alokacija, što nije neki rezultat. Niski postoci iskorištenosti sredstava mogu ukazivati na lošu pripremu države članice, nedostatak velikih projekata, ali u konačnici znači da se državi na raspolaganje stavlja prevelik kolač koji ona ne može progutati, a kamo li probaviti, zbog čega razvijene države inzistiraju na tome da se ti iznosi ograniče ili smanje.

Srećom, Unija će se u sljedećem razdoblju zabavljati Brexitom pa će EU fondovi na razini javnih politika pasti u drugi plan, što je za države poput Hrvatske dobra vijest jer će moći raditi svoj posao, dobro ili loše, bez velikih turbulencija, no činjenica je i da će nas u narednim godinama dočekati europski bič koji će nas opaliti po prstima ako budemo tražili mnogo novaca, a statistike kažu da ih nismo u stanju iskoristiti.