Živim u zapadnom dijelu Zagreba, ali svoje zastupnike u Hrvatskom saboru neću birati sa sugrađanima iz susjednog kvarta, nego s kolegom iz Viškova pored Rijeke, stanovnicima Ravne Gore i Mrkoplja, Duge Rese, pa čak i Novog Vinodolskog. Pruža mi se jedinstvena prilika i da biram zastupnike s lista regionalnih stranaka IDS-a ili Primorsko-goranskog saveza. Sedma izborna jedinica jedna je od četiri koje obuhvaćaju i područje Grada Zagreba i, uz VI., također djelomično zagrebačku, to je zasigurno najnakaradnije skrojena izborna jedinica. Iscrtao ih je još 1999. godine veliki politički arhitekt Vladimir Šeks sa samo jednim ciljem – da se poraz HDZ-a nakon smrti dr. Franje Tuđmana izbornim inženjeringom svede na najmanju moguću mjeru
Domislio se Šeks kako je najbolje da se Zagreb, u kojemu HDZ tada već dugo nije dobro stajao, razbije u čak četiri izborne jedinice, premda bi Zagreb, prema broju birača, trebao biti podijeljen na najviše dvije izborne jedinice.
Ali čak ni to nije bilo najgore po nas birače pri određivanju granica izbornih jedinica - one su, kako je upozorio i Ustavni sud 2010. godine, skrojene suprotno izbornom zakonu i naši glasovi ne vrijede jednako u svim izbornim jedinicama! Zakon izričito propisuje da u izbornim jedinicama mora biti jednak broj birača, uz dozvoljeno odstupanje od plus/minus pet posto, ali to, naravno, nije slučaj. Razlike u broju birača u nekim izbornim jedinicama su tolike da uopće ne možemo govoriti o poštenim parlamentarnim izborima.
Naši glasovi na izborima ne vrijede jednako
Najveća, IX. izborna jedinica ima čak 429,2 tisuće birača, VII. izborna jedinica 409,1 tisuću, a najmanja, IV. izborna jedinica, samo 333,8 tisuća birača - između najveće i najmanje razlika je gotovo 100 tisuća birača! U svima se bira jednak broj zastupnika – njih 14. Razlike su goleme i nedopustive jer u konačnici to znači da su neki birači podzastupljeni u Saboru, a neki previše zastupljeni te da za osvajanje mandata u nekim izbornim jedinicama treba daleko manji (nekoliko desetaka tisuća) broj glasova nego u nekim drugima. Kad pogledamo koliko nakon izbora bude tzv. graničnih rezultata/mandata, jasno je da postojeće izborne jedinice ne odražavaju stvarno raspoloženje hrvatskih birača i da zapravo nemamo poštene izbore.
Na početku ovoga teksta prozvala sam Vladimira Šeksa jer je skrojio takve izborne jedinice kakve imamo, ali daleko od toga da se njega 2016. godine uopće može smatrati krivcem. Nijedna Vlada koju smo imali nakon Tuđmanove smrti nije razmatrala promjenu Zakona o izbornim jedinicama, i HDZ-ove i SDP-ove uredno su se oglušile na ocjenu Ustavnog suda da je riječ o protuzakonitom zakonu. O tome u ovoj kampanji nismo čuli ni riječ. HDZ i SDP smatraju kako im ovaj politički kroj baš dobro pristaje i budući da iz njega izvlače maksimum, ne vide nikakvog razloga da ga mijenjaju, klasični gerrymandering.
Kako su nas nasamarili čarobnjaci političkog marketinga
Iscrtavanje zakonitih i pravednih izbornih jedinica samo je jedan u nizu supstancijalnih problema o kojima se u ovoj izbornoj kampanji izbjeglo prozboriti. Do koje su nas mjere nasamarili stranački marketinški čarobnjaci i politički lideri, možda najbolje pokazuje primjer potpunog izostanka rasprave o reformi javne uprave i lokalne samouprave, od koje su kao glavne teme odustali i mostaši. Profesor s Pravnog fakulteta, dr. Vedran Đulabić, koji je prvi primijetio da smo nasamareni, to smatra i najvećim 'uspjehom' ključnih aktera u ovoj kampanji.
A riječ je o reformi bez koje se nijedna druga, zapravo, ni ne može provesti. Dr. Đulabić za tportal kaže: 'Zapravo ne znamo kakvu državu želimo i kakva nam javna uprava treba da bismo to postigli. Teško je, zapravo nemoguće, biti uspješna država bez dobro organizirane države. To podrazumijeva racionalnu organizaciju, obrazovane službenike i tzv. javne menadžere te kvalitetne i odgovorne stranke u kojima struka može doći do izražaja. Bez toga imat ćemo društvo kojim vladaju suspektni likovi koji se nisu uspjeli nigdje realizirati, ali, eto, imaju privilegiju voditi državu. Na dugi rok to je recept za stagnaciju i nazadovanje. Od poslušnika ne možete očekivati inovaciju i kritičko razmišljanje, a to su preduvjeti za popravljanje stanja.'
Nisu ovo ni demokratski ni zakoniti ni pošteni izbori, ali na birališta bismo trebali
Hrvatska po deveti put izlazi na parlamentarne izbore, a sve predizborne ankete upućuju na ponavljanje tijesnog rezultata SDP-ove Narodne koalicije i HDZ-a. Izborne jedinice su skrojene baš tako da ta dva bloka odnose nadmoćne pobjede u pojedinim izbornim jedinicama i da imaju zagarantiran (gotovo podjednak) određeni broj mandata u parlamentu, pa ma kako mi glasali. Naši glasovi na izborima, baš kao ni pojedinačni parlamentarni mandati, ne vrijede jednako i zbog toga ih se ne može nazvati ni demokratskima ni poštenima, a ni zakonitima.
Stranke su, uglavnom, rekle svoje, sad je red na biračima da kažu svoje, ali naša građanska obaveza da budemo aktivni ne prestaje izlaskom u nedjelju na birališta. Bez obzira tko bude na kraju osvojio Banske dvore, morat ćemo smisliti način na koji da ih primoramo da hitno napišu nove izborne zakone (oni se donose dogovorom HDZ-a i SDP-a, bez obzira tko je trenutačno na vlasti) i da već na prvoj radnoj sjednici devetog saziva Sabora zastupnike na klupama dočekaju zakonski prijedlozi kojima će konačno krenuti reforma javne uprave i lokalne samouprave. Bez toga, mi u uređenoj državi, koja je preduvjet bilo kojeg razvoja i napretka, nikad nećemo živjeti.
