Kad mu je propao plan da zagrebački Filozofski fakultet spoji s Katoličkim bogoslovnim fakultetom, dekan dr. Vlatko Previšić izgubio je konce i svakim potezom, koji je uslijedio nakon poraza što ga je pretrpio od studenata i profesora fakulteta kojim ravna, čini nemjerljivu štetu akademskoj zajednici, ali i društvu u cjelini. Tvrdoglavo odbijanje da odstupi, unatoč želji Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta da ga smijeni zbog niza promašenih poteza, evoluiralo je u do sada neviđeno iživljavanje nad procedurom, pri čemu dekan Previšić ne bira sredstva kojima će braniti svoju poziciju
Dr. Vlatko Previšić ima se pravo, kao i svaki građanin, braniti od napada, ali sredstva policijske države kojima se poslužio nisu primjerena dekanu jednog od najuglednijih zagrebačkih fakulteta. Zaključavanje ulaznih vrata Filozofskog fakulteta, angažiranje zaštitara, koji u deklarativno demokratskoj Hrvatskoj zabranjuju prosvjedno okupljanje studenata u fakultetskim prostorijama, sumnjičenje studenata za terorizam - dostojno je najmračnijih vremena hrvatske političke povijesti.
Koji god bili razlozi studentskog prosvjeda, uključujući nezadovoljstvo dekanom Previšićem, studentima se ne može osporiti ustavno pravo na prosvjed, što je Previšić zaštitarskom okupacijom Filozofskog fakulteta ovih dana pokušao učiniti. Tim više što je riječ o studentima koji do sada nisu održali nijedan nasilan prosvjed te nije bilo nikakvog razloga da se vjeruje da će ovoga puta biti drukčije.
Previšić je osramotio zagrebačko Sveučilište
Umjesto da iziđe pred studente i profesore fakulteta koji vodi, suoči se s njihovim nezadovoljstvom, odgovori na pitanja koja mu oni postavljaju, na pitanja na koja od njega i opća javnost očekuje odgovore, pri čemu bi vjerojatno zadobio i simpatije javnosti, dr. Previšić odlučio je silom braniti svoju fotelju. Jer angažiranje zaštitara protiv studenata koji nenasilno prosvjeduju i nije ništa drugo nego gruba primjena sile.
Zar je to sve čega se mogao domisliti dekan središnje nacionalne institucije na kojoj se poučavaju humanističke znanosti?
Pokušao je, doduše, raznim proceduralnim smicalicama zaustaviti postupak smjenjivanja, ali kad je shvatio da mu ni to neće pomoći, poziciju moći iskoristio je na najneinteligentniji način. Pored svega, Previšić je prošle godine u listopadu napunio 70 godina, a to znači da mu 1. listopada ove godine, znači za 8 dana, ne samo prestaje mandat dekana, nego i mora u mirovinu po sili zakona. Ali ne haje on.
Prizori kojima svjedočimo ovih dana na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, prizori u kojima zaštitari priječe put studentima čak i u referadu te ih ispituju koji su razlozi njihovog boravka na fakultetu (?!) dovoljan su razlog za konačan odlazak dekana Previšića i da ne mora u penziju.
Sve i da je sto puta u pravu, a nije, sramota koju je time nanio ugledu fakulteta, ali i čitave akademske zajednice, ugledu zagrebačkog Sveučilišta, posve su dovoljan razlog za nečasno udaljenje dr. Previšića s Filozofskog fakulteta. Zbog njega je morala reagirati i pučka pravobraniteljica, ovih dana na Filozofskom je i policija, pokazao je Previšić da ne razumije Ustav RH, da ne razumije demokraciju i da je spreman na sve samo kako bi sačuvao formalnu poziciju moći
Ako nije u stanju riješiti problem na FF-u, Boras mora otići
Osobine koje je pokazao jesu uobičajene na domaćoj političkoj sceni i možda bi, da je na nekoj političkoj funkciji, dr. Previšiću ovakvo ponašanje donijelo i napredovanje u karijeri, ali on je pripadnik akademske zajednice koja je, unatoč povremenim pogreškama, do Previšića uspješno zadržavala zavidnu razinu političke kulture. Sad je posve jasno kako autokrat dr. Vlatko Previšić neće sam odstupiti s dekanske dužnosti te da smatra kako je umjesno gaziti prava studenata i profesora na Filozofskom fakultetu, ali to sada više nije problem dekana Previšića i studenata Filozofskog fakulteta nego problem rektora zagrebačkog Sveučilišta, dr. Damira Borasa i sveučilišnog Senata.
Nakon svega viđenoga rektor Boras se više ne može ponašati kao da dekan Previšić i Filozofski fakultet u Zagrebu nisu pitanje kojim bi se on zamarao. Oni su od početka ovoga tjedna njegov problem broj jedan i nema više pravo pilatovski prati ruke.
Propisi kažu da dekan nekog fakulteta može biti razriješen dužnosti prije isteka mandata ako sam zatraži svoje razrješenje, ne ispunjava dekanske dužnosti, krši odredbe Statuta Fakulteta, Statuta Sveučilišta i drugih propisa, zlouporabi položaj dekana, svojim ponašanjem naruši ugled Fakulteta ili mu svojim činjenjem, odnosno nečinjenjem nanese štetu u većem opsegu ili pak izgubi sposobnost obavljanja dužnosti dekana. Također, rektor Sveučilišta može suspendirati dekana zbog nepoštivanja zakona, drugih propisa, Statuta Sveučilišta ili na njemu utemeljenih sveučilišnih odluka, a rektorovu odluku o suspenziji potvrđuje Senat dvotrećinskom većinom ukupnog broja članova u roku od 30 dana od rektorove odluke. Ukoliko Senat potvrdi suspenziju, smatra se da je dekan razriješen svoje dužnosti danom donošenja odluke o potvrdi suspenzije.
Ako rektor Boras smatra da je u demokratskoj državi prihvatljivo zaključavanje vrata fakulteta studentima, zaštitarska okupacija prostora fakulteta kako bi se studentima onemogućilo slobodno kretanje, ako smatra da je u demokratskoj državi prihvatljivo onemogućavati mirni prosvjed studenata i opstruiranje zakonske procedure, ako smatra da je normalno pobunjene studente nazivati teroristima, onda nije vrijeme samo da dekan Previšić ode s Filozofskog fakulteta, vrijeme je da nečastivi napusti zgradu Rektorata zagrebačkog Sveučilišta.
