Prvi krug izbora za novog predsjednika SDP-a, osim što sugerira uvjerljivu pobjedu Davora Bernardića u drugom krugu protiv Ranka Ostojića, otkrio je nekoliko jako nezgodnih istina o današnjem SDP-u. Na izbore je izašlo samo pola članstva, što je odraz dugogodišnjeg propadanja nekad perspektivne političke organizacije. Budući da su tri kandidatkinje zajedno osvojile manje od tri posto glasova, SDP je očito postao stranka u kojoj su žene samo ukras. A činjenica da je Orsat Miljenić osvojio manje od petine glasova iako je iza njega stalo dvije trećine partijskog establišmenta, dokaz je da se elita jako udaljila od članstva i da na njih više ne mogu utjecati. Sve u svemu, premijer Andrej Plenković mora biti zadovoljan
U subotu će Davor Bernardić postati novi predsjednik SDP-a. Nakon što mu je prije dva dana pobjeda već u prvom krugu izmakla za dlaku, za svega par stotina glasova – podržalo ga je 46 posto članica i članova stranke. Drugoplasirani Ranko Ostojić, koji je osvojio duplo manje glasova, nema se čemu nadati.
Pretrčavanja u pobjednički tabor započela su masovno već u nedjelju ujutro. Osim što sugeriraju sigurnu pobjedu Davora Bernardića, rezultati prvog kruga otkrivaju i nekoliko neugodnih istina o stvarnom stanju današnjeg SDP-a.
Propadanje nekad potentne organizacije
Za sve članove Partije, a pogotovo ljude koji su godinama u vodstvu stranke, potpuno poražavajuća mora biti činjenica da je na izbore izašlo samo 50 posto članova i članica SDP-a. To je svakako odraz dugogodišnjeg programskog i kadrovskog propadanja nekoć potentne političke organizacije. To je i odraz nepovjerenja polovine članova i članica SDP-a u bilo kojeg od sedam kandidata i kandidatkinja, koliko ih se natjecalo na izborima za novog šefa stranke.
Novo vodstvo SDP-a, koje će se izabrati sustavom delegatskog glasovanja tjedan dana nakon drugog kruga izbora za šefa stranke, mora obratiti pažnju na brutalnu istinu koju su u potpunosti razotkrili subotnji rezultati. Partijskaelita nema skoro nikakav doticaj sa svojim članstvom, stranačkim kolegama koji su im u subotu masovno pokazali srednji prst.
Dokaz za ovu tezu jest rezultat Orsata Miljenića iza čije je kandidature stalo najmanje dvije trećine SDP-ova establišmenta, a on je unatoč ogromnoj logističkoj pomoći stranačke elite osvojio samo tri tisuće glasova (17,5 posto). S obzirom na to da SDP ima oko 36 tisuća članova, ljudi koji su godinama drmali Partijom trebali bi se zabrinuti, jer ispada da nisu uspjeli nagovoriti ni svakog desetog SDP-ovca da glasa za Miljenića.
Treća bitna stvar koju su otkrili rezultati izbora za šefa stranke jest ta da su žene u SDP uglavnom ukras. Da one malobrojne koje sjede u Saboru svoje mjesto u parlamentu mogu zahvaliti sramu muškaraca koji pokoju ženu stave na visoko mjesto na izbornim listama samo zato što im je neugodno da ih se kasnije proziva u javnosti zbog potpunog izigravanja instituta ženske kvote.
SDP je danas ekskluzivni muški klub
U prvom krugu izbora za predsjednika SDP-a četiri kandidata osvojila su ukupno 97 posto glasova, a tri žene zajedno manje od tri posto. Taj ekstremni nerazmjer može se objasniti samo time da je SDP očito postao stranka u kojoj su žene dobre samo za predizborno agitiranje te za intervjue i naslikavanja u tzv. ženskim časopisima.
Svi nabrojeni problemi SDP-a, naravno, nisu od jučer. Za takvo stanje stranke velik dio krivice snosi Zoran Milanović koji je dugih devet godina bio na čelu Partije i koji je samim time i najodgovorniji – za sve dobro što se u tom razdoblju događalo, ali i za sve loše. Kriv je za to što su žene marginalizirane, kriv je i za to što su se on i pripadnici partijske elite udaljili od članova stranke, ali i od svojih tradicionalnih birača. Ali, da budemo sasvim jasni, barem pola krivnje za sve nabrojeno snose i svi oni koji su već skoro cijelo desetljeće u vrhu ili pri vrhu SDP-a.
A budući šef SDP-a Davor Bernardić cijelo je to vrijeme bio dio establišmenta, bez obzira na to što je posljednjih godina bio u timu ljudi koji su – nekad tobože, a nekad i stvarno – bili oporba šefa stranke Zorana Milanovića.
HDZ će vladati bez prave oporbe
Sve pobrojano sugerira i to da je budućnost SDP-a sve samo ne blistava. Novog šefa SDP-a čeka velik posao, a s obzirom na Bernardićev nedostatak političke karizme, ali i jasnog političkog programa, izgledno je da će glavnu opozicijsku rolu u Saboru barem još neko vrijeme imati Živi zid i zastupnik Ivan Pernar.
Za društvo je uvijek dobro kada vlast, bez obzira na to koja i kakva bila, ima jaku oporbu. Bez moćnog SDP-a od toga neće biti ništa, jer Pernar i Živi zid nisu dovoljni da budu korektiv i stvarna konkurencija Vlade Andreja Plenkovića. Šef HDZ-a zasad nema razloga za brigu.
