Nestrpljivi navijači SDP-a i HDZ-a, dobro raspoređeni po medijima, a i sami stranački asevi, krenuli rušiti Most. Kritiziraju, čemu stručnjaci u Vladi, nerealne su reforme koje traže, cirkusiraju bespotrebnim pregovorima, što čekaju-zemlja propada, pa foto-sačekuše, osobne diskvalifikacije, plasiranje glasina u medijima …Točno je, zemlja propada, ali ne zbog kojeg tjedna konzultacija unutar ustavnih rokova, već zbog njih samih, prethodnih vlada i stranaka koje nisu željele reforme, nisu znale, nisu htjele, bojale su se. Upravo je dirljivo gledati kako se Milanović i Kramarko i cijele čete iza njih postrojenih stranačkih i koalicijskih dužnosnika nadmeću tko će s više snishodljivosti istaći kako podržavaju reforme koje traži Most. Pa se licitira: 'u najvećoj mjeri suglasni', 'potpuno podudarni', '95% kompatibilni', 'to je bit i našeg programa' (uh, kojeg to?), 'stalno smo o tome govorili'...

Ipak, točno je, bez obzira što Most odlučio, od reformi teško može išta biti. Zašto? Zato što se mentalni sklop u strankama nije promijenio preko (izborne) noći. Prvo, utopija je Mosta vlada nacionalnog jedinstva. Ni SDP, ni HDZ ne žele dijeliti vlast. Nadaju se, ući ćemo s Mostom, a onda po svome, mi smo ipak stariji brat. Utopija je, ili možda samo politikantska kalkulacija Mosta, priča o tome kako neće u Vladu već će kroz Sabor nadzirati manjinsku Vladu. Niti je moguće, niti je pošteno prema biračima. Građani su dali mandat Mostu da provodi reforme, ne da s tribina (saborskih) gleda utakmicu i da, ako mu se ne sviđa, uleti u teren i prekine meč (sruši Vladu). Treće, koga god da izabere kao partnera, HDZ ili SDP, nakon formiranja Vlade strariji će brat učiniti sve da sebi neugodne reforme opstruira.

Možete li zamisliti Milanovića ili Karamarka koji su regionalizaciju označili maltene antidržavnom rabotom, cijepanjem Hrvatske, promijene ploču, makar maskiranjem regija u manji broj županija? Možete li zamisliti Milanovića ili Karamarka da pristanu reducirati nepotrebno nabujalu upravu koju su napunili svojim kadrovima? Možete li ih zamisliti kako odlučno mijenjaju pravosuđe i policiju, ona ista tijela koja, svima je vidljivo, revno politiziraju i nastoje ovako ili onako utjecati na njih? Ili možda kako smanjuju broj dužnosnika, uključivši i broj zastupnika u Saboru? Ili, vidte li ih kao one koji dugoročno, mimo predizborne propagande, štite ekonomski slabije i prezadužene građane? Potiču gospodarstvo skidanjem birokratskih barijera i odlučnom borbom protiv korupcije? Teško. A i one ozbiljne promjene koje bi buduća vladajuća koalicija trebala provesti, posebno one koje zahtijevaju ustavne promjene, ona će druga strana minirati, nadajući se da će se vladajući brod nasukati i time im otvoriti priliku da ponovo osvoje vlast na kritici loše politike i odsustva reformi.

Trbuhozborci HDZ-a i SDPa raspoređeni po medijima ipak su skupili malo više hrabrosti od svojih mecena. Opreza radi, možda u Mostu čitaju novine, ne pozivajući se ovaj put na 'visoke izvore', reforme koje traži Most pokušavaju prokazati. Kao, vlada stručnjaka je nedemokratska (!?), regionalizacija znači rastakanje Hrvatske i centralizam spušten na lokalnu razinu, pravosudna reforma je nemoguća.. I nije da ne uživam gledajući ponižavajuća izmotavanja HDZ-a i SDP-a, Milanovića i Karamarka, političkih blizanaca, kako sam ih opisao u jednoj od kolumni. Zašto? Zato jer većinu reformi koje sada tako gorljivo prihvaćaju imali su u mojim prijedlozima kroz prijedlog ustavnih promjena i kroz 20 mjera za suzbijanje dužničke krize, te u brojnim parcijalnim prijedlozima.

Istina je, građani mojoj stranci Naprijed Hrvatska! nisu dali mandat da provode reforme, dali su ih Mostu. Podsjećajući na strukturne reforme koje sam nudio, i za njih pripremio ustavnu podlogu, želim sav uspjeh Mostu, znajući da će se i oni, kako je to bio slučaj i samnom, tada predsjednikom države, suočiti s odbijanjem i otporima. Istina, oni imaju u rukama adut koji predsjednik nema: mogu uvjetovati HDZ-u i SDP-u mogućnost sudjelovanja u vlasti obećanjem reformi. Da li će se reforme zaista i provesti, tek će se vidjeti.

Radni tekst novog Ustava s ozbiljnom institucionalnom reformom sačinio sam uz pomoć najistaknutijih ustavnopravnih stručnjaka. Bili su to: profesori Branko Smerdel, Arsen Bačić, Sanja Barić, Petar Bačić, Zvonimir Lauc, Đorđe Gardašević, i danas posebno zanimljiv zastupnik Mosta Robert Podolnjak. Samoj izradi ustavne podloge za reforme, prethodili su stručno-politički okrugli stolovi po pojedinim temama u Uredu predsjednika kojima su nazočili stručnjaci s pojidinih područja, političari, predstavnici strukovnih i drugih nevladinih organizacija, sindikati, znanstvenici.

U višednevnim 'seansama' napravljen je radni tekst (ne do kraja izbrušen) koji je, između ostalog, sadržavao:

- regionalizaciju Hrvatske u kojoj 7 većih regija (zaista, možemo ih nastaviti zvati i županijama!) ima puno veće odgovornosti, ovlasti i više novca. Postavljeni su ustavni temelji za bitno manji broj gradova i općina. Naravno, uz snažan mehanizam Vlade da nadzire ostvarivanje općih interesa.
- reformu pravosuđa koja započinje promjenom sastava DSV-a
- reformu Državnog odvjetništva koje u kaznenom dijelu postaje javno tužiteljstvo, a građanski se odjel transformira u pravni servis vlade.
- promjenu u načinu izbora predsjednika i članova Ustavnog suda, uz korekciju njegove nadležnosti i i i mehanizam kojim predsjednica Republike može spriječiti da Ustavni sud kolabira zbog neizbora sudaca.
- novi izborni sustav mještovitog tipa u kojemu se pola zastupnika bira imenom u manjim izbornim jedinicama, ostatali s lista. Ustavom se šire prava neposrednog sudjelovanja građana u javnim poslovima i utvrđuju temeljna načela demokracije u političkim strankama, uz jačanje odgovornosti političara, posebno dužnosnika. Nove regije/županije postaju izborne jedinice.
- promijenjeni broj zastupnika koji se smanjuje na 113.
- postavljeni su temelji društveno odgovornog poslovanja koje uvažava poduzetništvo, ali i jamči socijalno partnerstvo i prava radnika.

U 20 mjera (s vremenom dorađivanih) i posebnim inicijativama predlagao sam između ostalog:

- pravednu i održivu podjelu rizika između dužnika i banaka u slučaju Franak, uz pomoć i sudjelovanje države, posebno uvažavajući socijalni aspekt slučaja
- zaštitu dužnika ograničenjem ovrhe nad jedinom stambenom nekretninom
- prestanak tijeka kamata kad one dosegnu glavnicu
- ograničenje pokretanja ovrha kada je trošak ovrhe jednak ili veći dugu, ili kad je dug nerazmjerno malen
- poticanje projekata socijalnog poduzetništva radi smanjenja nezaposlenosti i siromaštva
- upute za reporgram ili otpis dijela duga te propise o načinu ostvarivanja prava koja su dužnici dobili presudom po kolektivnim tužbama.

Za dodatno poticanje gospodarstva predlagao sam, uz ostalo:

- porezne olakšice za investitore posebne porezne olakšice za one koji doniraju znanost, obrazovanje i kulturu,
- odabir pojedinih grana gospodarstva koje su najperspektivnije, s posebnim poticajima za njih (turizam, poljoprivreda, pojedine grane prerađivačke industrije….)
- posebno poticanje digitalizacije u industriji, ali i u svim djelatnostima, posebno u upravi, radi nadzora i izbjegavanja korupcije te ubrzavanja rada
- liberalizaciju stjecanja trajnog boravišta, radnih dozvola i državljanstva za osobe koje znatnije investiraju u Hrvatsku
- za male i srednje poduzetnike širenje poslovanja u R-2 sustavu
- drastično dokidanje različitih dozvola, pravilnika i drugih uvjeta za pokretanje i obavljanje poslova. Za izgradnju objekata do 400 m2 tlocrtne površine i 2 kata prelazak na sustav prijave gradnje, umjesto sadašnjeg sustava građevinskih dozvola.
- mjere za jačanje funkcije znanosti i obrazovanja i njihovo povezivanje s tržištem rada.