Katolička crkva suočena je s velikim problemom. Emancipacija društva i pojedinca u političkom, kulturnom, društvenom, ekonomskom i duhovnom smislu dovela je do erozije katolicizma, smatra Vatikan. No katolički disidenti imaju svoje razloge. Umorni su od lažnih obećanja, hipokrizije, zataškavanja i nepriznavanja grijeha. Umorni su od kršćanstva
Katolička crkva u Njemačkoj dugo nije bila u ovakvoj krizi - sve više ljudi napušta je, prije svega zbog pedofilije i korupcije u svećeničkim redovima. Naime, više do 94 pripadnika svećenstva i laika osumnjičena su od 1995. za seksualna zlostavljanja u Njemačkoj, ali ih je zbog zastare samo 30 sudski procesuirano.
U samo jednoj biskupiji, Rottenburg-Stuttgart, sredinom prosinca 2010. godine 17.659 vjernika okrenulo je leđa Katoličkoj crkvi, što je zaista velik broj, pogotovo ako se usporedi s podatkom da su u cijeloj 2009. godini isti potez napravile 4.563 osobe.
Prema njemačkom zakonu, priznati član Crkve mora plaćati porez svojoj vjerskoj instituciji. U ovom slučaju to znači manji priljev novca u crkvenu riznicu.
MN: Debaptizacija se progresivno širi
No ne samo da velik broj katolika napušta svoju Crkvu, već Njemačka bilježi i vrlo velik postotak preobraćenja s katoličanstva na protestantizam. Prošle godine to je učinilo 20 posto katoličkih Nijemaca.
Dramatična brojka od čak 87.000 katolika koji su prošle godine napustili svoju vjeru odnosi se na konzervativnu Austriju, u kojoj se 2008. godine čak dvije trećine stanovništva izjasnilo katolicima. Radi se o znatnom povećanju ako znamo da je 53.269 osoba istupilo iz Crkve 2009. godine.
U istim problemima našla se i Katolička crkva u Belgiji. Sve više Belgijaca ne samo da okreće leđa crkvi, već traži da se njihovo krštenje opozove i da ih se ispiše iz crkvenih knjiga krštenih. Na globalnoj razini je taj pokret poznat pod terminom debaptizacija.
Mea culpa?
Pedofilija će u svakom smislu puno koštati Vatikan. Pedofilski skandali su predugo bili prekriveni velom šutnje, a onda su se jedan za drugim diljem svijeta počeli razotkrivati. Klupko se počelo odmotavati u Irskoj, gdje je za seksualno zlostavljanje 320 djece u razdoblju od 1975. do 2004. godine optuženo 46 svećenika, a raširena pedofilija u svećeničkim redovima razotkrivena je i u Australiji, Austriji, Italiji, Njemačkoj, Nizozemskoj i Velikoj Britaniji. Na drugoj strani Atlantika, u SAD-u, za pedofiliju je optuženo više od dvije tisuće svećenika. Dodatan šok bilo je otkriće da su mnogi pripadnici Crkve znali za svećenike pedofile, ali nisu ništa poduzimali. Štoviše, Vatikan je aktivno radio na prikrivanju pedofilije u svojim redovima.
Naravno, isprika iz Vatikana ukoliko i dođe, dođe prekasno. Sveta Stolica nije priznala vlastitu odgovornost, a žrtve (i javnost) su ostale razočarane. Crkva ih je izdala još jednom. Posipanje pepelom – to je princip Katoličke crkve.
Katolicizam vs. protestantizam
Bez obzira na politički sustav, bogatstvo ili siromaštvo, stupanj obrazovanja, čini se da se ovaj trend poprima sve veće razmjere, a nije zaobišao ni najsnažnije katoličko utočište, Latinsku Ameriku. Prelazak katolika u protestantizam i njegova ekspanzija budi veliku zabrinutost Vatikana. Podaci govore da u prosjeku 600.000 ljudi godišnje napusti katoličku vjeru i okreće se protestantizmu. Tako protestanti danas čine 20 posto latinoameričkog stanovništva.
Broj katolika je u neprestanom padu u Brazilu, dok protestanti čine gotovo trećinu stanovništva, baš kao i u Gvatemali. U Kolumbiji je unazad nekoliko godina pet milijuna vjernika napustilo Katoličku crkvu.
Katolička crkva u raskoraku sa suvremenim čovjekom
Katolička crkva svakako je pred izazovima i zadacima novog vremena. U vrijeme sve veće fragmentiranosti i otuđenja društva suvremeni čovjek ima potrebu za čvrstim uporištem. Katolička crkva očito mu to ne može pružiti. Vremena su sve zahtjevnija, a suvremeni čovjek kao vječni tragač doživljava nezaustavljive promjene. Katolička riječ sve više gubi na vrijednosti, devalvira. Crkva, s druge strane, ne čita znakove vremena, ne reagira na stvarnost suvremenog čovjeka, ne priznaje vlastite grijehe, ne napušta stari mentalitet, ostaje rezistentna prema modernitetu.
Potrebne su kardinalne promjene ukoliko Katolička crkva želi ponovno okupiti svoje stado i vratiti izgubljene ovčice. Za početak bi bilo dobro da se riješi narcisoidne brige za sebe samu i licemjerja, na što odavna upozoravaju i brojni tzv. katolički intelektualci. Možda je došlo vrijeme da čovjek odgoji religiju.
