Deseci tisuća prosvjednika u Madridu, Barceloni, Valenciji, Malagi i drugim španjolskim gradovima ustali su u nedjelju protiv mjera štednje koje zagovaraju Europska komisija i sjeverne članice eurozone. Ljevičari koji se protive Paktu za euro pozvali su prosvjednike na pripremu generalnog štrajka, a njihove poruke popraćene su uzvicima 'Neka dugo živi radnička klasa!'. Prema procjenama organizatora i španjolskih medija, diljem Španjolske marširalo je oko 200 tisuća prosvjednika svih dobi i zanimanja.

Analitičari se slažu da političari neće moći ignorirati pokret za demokratske reforme, koji je mobilizirao mase. U nedjelju je održano oko 60 prosvjeda, ujedinjenih zahtjevom za korjenite promjene političkog i ekonomskog sustava, koji sada servisira samo vlastodršce i njima bliske osobe.

Nenasilni španjolski prosvjedi, nazvani i 15-M - 'pokret 15. svibnja' po prvom u nizu marševa - usmjereni su protiv dviju vodećih političkih stranaka i politike koja je dovela do razine nezaposlenosti od 21 posto i rekordne nezaposlenosti mladih – bez posla je gotovo svaka druga osoba mlađa od 25 godina. No nakon tri godine recesije i stagnacije, Španjolcima je dozlogrdila kriza za koju krive vladu, kapitaliste i velike banke.

Prosvjednici, koji se nazivaju 'ogorčenima' ili 'gnjevnicima', ne pristaju na niz mjera kojima se suzbija ekonomska kriza, a koje uključuju zamrzavanje plaća, povećanje dobnog praga za umirovljenje i poreza, ograničavanje socijalnih prava. Kriza ujedno produbljuje povijesne političke podjele između ljevice i desnice. Prosvjednici na transparentima poručuju: 'Mi nećemo platiti za ovu krizu', 'Mi mijenjamo percepciju stvarnosti', 'Nemamo svoje predstavnike u vlasti'.

Sve je manje političkih opcija u skladu sa zahtjevima prosvjednika – i vladajući socijalisti i oporbeni narodnjaci odlučni su smanjiti proračunski deficit ograničavanjem javnih troškova, čime bi se unaprijedila vjerodostojnost Španjolske na međunarodnom tržištu državnim obveznicama i dokinula potreba za financijskom pomoći poput one koju su Grčkoj, Irskoj i Portugalu pružile Europska unija i Međunarodni monetarni fond.

Na regionalnim i lokalnim izborima krajem svibnja slavile su stranke desnice i krajnje ljevice – Narodna stranka (PP) i Izquierda Unida – a osvojile su glasove na račun vladajuće Socijalističke stranke premijera Josea Louisa Rodrigueza Zapatera. Desničari, uključujući čelnike PP-a, tvrde da ulične prosvjede organiziraju ekstremni ljevičari, dok ljevičari poručuju da su nekoliko incidenata u Barceloni inscenirali desni provokatori kako bi uprljali sliku prosvjeda.

Oko 200 intelektualaca upozorilo je da se ne smije dopustiti da incidenti 'kriminaliziraju' pokret. U svom manifestu objavljenim u Barceloni, nazivaju 15-M 'šampionom demokracije' koji želi vratiti moć ljudima.

Iako pridobiva sve više poklonika, pokret 'ogorčenih' nema jedinstvenu organizacijsku strukturu ni službene čelnike. Neki analitičari stoga prognoziraju da će se pokret rasplinuti, a konzervativni dnevnik El Mundo opisuje neke od ciljeva prosvjeda - pokušaj utjecanja na politiku EU-a i poziv na generalni štrajk bez suradnje sa sindikatima - 'djetinjim'.

Mnogi, međutim, drže da je 15-M značajni fenomen i glasnik povijesnih promjena, jer se pokret širi Europom i američkim kontinentima.

Nastanak pokreta signalizira 'kraj jednog ciklusa' i pokretanje 'političke obnove', rekao je sociolog Lorenzo Navarrete.

'Važno je izaći na ulice zbog niza mjera koje poduzimaju oni na vlasti - poput Pakta za euro, primjerice - predajući Europu u ruke bankarima, umjesto narodu', izjavila je jedna prosvjednica BBC-ju.

'Kapitalistički sistem ne funkcionira - koristi ima samo nekolicina, dok većini nanosi štetu', rekla je mlada prosvjednica agenciji dpa.

Pokret 15-M predstavlja budućnost, rekao je 94-godišnji pisac Jose Luis Sampedro, jedan od ideoloških čelnika pokreta.

'Želim da uvidite da (postojeći) sistem nema ništa za ponuditi, osim novca i logike koristi.'