Uspješni koktel visoke politike, novca i seksa, kakav je ponudila afera Dominiquea Strauss-Kahna, optuženog za napastovanje sobarice u njujorškom hotelu i dotadašnjeg direktora Međunarodnog monetarnog fonda, bio je jedan od onih slučajeva koji su generirali toliki medijski dosje da se sudski slučaj veoma brzo preobrazio u socijalni fenomen svog vremena.

Nakon sudskog epiloga afere u kojoj je njujorški sudac, na eksplicitni zahtjev tužilaštva, odbacio optužbe protiv francuskog političara zbog manjka kredibiliteta jedine svjedokinje te mršavih fizičkih dokaza, u Francuskoj se sakupljaju dojmovi koji uglavnom variraju između stroge osude pravde à l'américaine te rasprave o veoma specifičnoj kohabitaciji hipokrizije i moralnog ćudoređa u SAD-u.

Pisac Pascal Bruckner u Le Mondeu se analitički pozabavio moralnim kodeksom SAD-a i njegovim represivnim aparatom, koji se da osjetiti ne samo u sudskim procesima, već i u radnim sredinama. U denunciranju puritanskog mentaliteta SAD-a, Bruckner detektira naizgled nespojivu vezu između republikanske, konzervativne desnice i feminizma čiji je spoj, posebice od 90-ih godina, rezultirao efikasnim sredstvom političke propagande. U općoj atmosferi McCarthyjevog moralizma, koja se posebice da osjetiti u radnim sredinama SAD-a, ženama je tako strogo propisan odjevni kod u kojem valja izbjegavati otkrivajuće krojeve i pripijene tkanine, dok je, primjerice, muškim profesorima na fakultetu strogo zabranjeno da se nalaze sa studenticama iza zatvorenih vrata i mogu to učiniti jedino ako snime čitav razgovor.

Raspodjela uloga u represivnom sustavu američkog way of lifeu je kristalno jasna: svaki muškarac je potencijalni nasilnik, svaka žena potencijalna žrtva. Hipokrizija, koja se da detektirati između ćudorednog mentaliteta i fiksiranosti na eksplicitne detalje, poput onog o 'napadnutoj' vagini Nafissatou Diallo, što je bio jedan od argumenata njezinog odvjetnika, nastaje zapravo kao veoma prirodna posljedica neuobičajenog političkog amalgama. Jednako tako, Bill Clinton nepovratno je osuđen zbog seksualnog odnosa sa suradnicom Monicom Lewinsky, dok George Bush nije procesuiran zbog laganja o postojanju oružja masovnog uništenja u Iraku. Privatna domena danas postaje prvorazredno sredstvo političke ucjene, a bračni prestup se tako ne samo izjednačava, već, ovisno o okolnostima, i nadrasta čin nacionalne izdaje.

Pravde s dviju strana Atlantika

Američki pravni sustav drugi je aspekt koji je izazvao veliku pažnju francuske javnosti. S jedne strane bespoštedno se kritizira američki sustav dijeljenja pravde koji je opsjednut pronalaženjem krivca. Naime, u slučaju bilo kojeg zločina, počinitelj mora biti pronađen i osuđen. Očiti propusti u slučaju DSK, poput onog da su tužitelji došli do zaključka o manjku kredibiliteta jedine svjedokinje puno kasnije nakon što su prošetali optuženika u lisicama pred kamerama, pruživši tako fantastičan materijal tabloidima i svim vrstama spekulacija, idu na ruku svim kritičarima američkog sustava. Stoga, ponavlja se često, slučaj DSK nije išao u smjeru detektiranja nevinosti jedne ili druge strane, do koje nije došlo, već je posrnuo pred vlastitim nelogičnostima. S druge strane, tvrdi se da su ugled i bogatstvo DSK-a bili više uteg njegovom oslobađanju, unatoč raširenoj predrasudi da novac često igra presudnu ulogu u američkoj pravdi.

Tako se zapravo isti argument o tužiteljima koji su prekasno shvatili da nemaju čvrsti slučaj koristi upravo u obranu američkog sustava, u kojem do inkriminirajućih dokaza nisu došli privatni istražitelji financijski moćne obrane, već okružno tužilaštvo. Naravno, paušalne ocjene poput onih da je francuski sustav bolji u smislu zaštite privatnosti optuženika te više usmjeren na proces otkrivanje istine, za razliku od američkog, koji bi bio prije svega usmjeren na pronalaženje krivca, su neizbježne. Uostalom, nadolazeći slučaj nove optuže Tristane Banon protiv DSK za seksualno napastovanje bit će najuvjerljiviji pokazatelj funkcioniranja pravnog sustava s druge strane Atlantika.