Kriza eurozone iz dana u dan postaje sve ozbiljnija. Drastično je palo povjerenje u europske banke, a europske tvrtke spremaju se na najgori scenarij. Ne samo da nove valute vire iza ugla i da je ekonomski rast došao do ruba i ne može dalje, već su se bogate europske tvrtke odlučile na dramatičan potez: povlače svoj novac iz europskih banaka, piše The Economist
Financije su, dakako, područje u kojem su europske tvrtke najranjivije. Shell, anglo-nizozemski naftni gigant ima tri scenarija za eurozonu: postojanje unatoč problemima i poteškoćama, produbljenje europske monetarne unije ili raspad.
'Svaka dobrostojeća tvrtka trebala bi imati razrađen plan i pripremiti se za najgori mogući scenarij, kakav god da bude tijek događaja', izjavio je Leif Johansson, bivši izvršni direktor Volva i sadašnji šef Ericssona, švedske tvrtke za telekomunikacije.
Bogate tvrtke suočene su s još jednim problemom: gdje pohraniti svoj novac dok čekaju bolju ulagačku klimu? Mnogi su položili svoj novac u njemačke i francuske banke. Siemens, najveća njemačka tvrtka, taj potez smatra previše riskantnim, stoga je prošli mjesec odlučila povući 500 milijuna eura iz francuske banke Societe Generale i pohraniti ih na sigurnije mjesto – u Europsku središnju banku.
Francuski poslovnjaci smatraju to velikom uvredom. Sličan pothvat napravila je i francuska tvrtka Match.com, inače u američkom vlasništvu, koja je naredila da se novac povuče iz francuske banke i premjesti u američku.
LVMH je pak poslao svoje novčane zalihe dioničarima u Bulgari, poznatu talijansku tvrtku, čime su zatvorili kupnju ove trgovine luksuznom robom i ne moraju brinuti u kojoj bi europskoj banci njihov novac bio najsigurniji.
The Economist piše kako bi u svakom slučaju najbolja strategija za europske tvrtke bila ta da se što manje izlažu europskom tržištu.
Investitori i banke zauzeti su crtanjem lista onih tvrtki koje imaju najviši udio u prodaji u zemljama izvan europskog kontinenta. To su, primjerice, loše vijesti za France Telecom koji 92 posto svoje prodaje ostvaruje u Europi, a za već spomenuti LVMH to je dobra vijest s obzirom na to da 34 posto svojih prihoda zarađuje u Europi, zahvaljujući beskrajnom apetitu azijskih potrošača.
Drugi cilj na listi prioriteta europskih tvrtki trebao bi biti taj da smanje širenje na najproblematičnije periferne zemlje eurozone. Umjesto toga, The Economist savjetuje da se što prije okrenu novim rastućim ekonomijama, a ne da ostanu odane europskom tržištu i očajne zbog stanja u eurozoni.
