Sjećate li se kad smo zabrinuto promatrali što se događa u Rusiji? Prije dvadeset godina zadržavali smo dah dok su u propalom pokušaju puča komunistički tvrdolinijaši pokušavali zadržati šapu nad Sovjetskim Savezom. Danas? Rusija je samo još jedna poremećena, gorivima bogata kleptokracija, piše Niall Ferguson, britanski povjesničar i predavač na Harvardu, u osvrtu za Newsweek
Glavna vijest prošlog tjedna bio je prvi veći debakl Ujedinjene Rusije, stranke Vladimira Putina, na parlamentarnim izborima. Unatoč brojnim izbornim neregularnostima, vladajuća stranka osvojila je manje od polovice glasova.
'Državna televizija, taj zloglasni propagandni organ Ujedinjene Rusije, prikazala je rezultate prema kojima je ukupni postotak glasova bio 128 posto. Rusi su nekada briljirali u matematici. Ne više', konstatira Ferguson.
Previše optimistične prognoze o Ruskom proljeću
Zapadni mediji s uzbuđenjem su pratili prosvjede u Moskvi, gdje su izborne manipulacije bile osobito flagrantne. Vlada je ugušila prosvjede angažirajući tzv. diviziju Dzerzhinsky ministarstva unutarnjih poslova.
'Zapanjujuće je što takva stvar uopće postoji: Felix Dzerzhinsky bio je Lenjinov mesar za vrijeme ruskog građanskog rata, prvi direktor strašne boljševičke tajne policije, Čeke', podsjeća Ferguson.
Nada međunarodne zajednice da će se dogoditi ruska verzija Arapskog proljeća bila je previše optimistična. New York Times može uvažavati sovjetskog čelnika Mihaila Gorbačova kada upozorava na nelegalnost izbornih rezultata, ali u Rusiji je Gorbačov sveden na razinu vica.
'Internet i Twitter neće spriječiti Putina u preuzimanju predsjedništva iduće godine, kao što su i predvidjeli ozbiljni promatrači Rusije kada je 2008. iznajmio Kremljin Dmitriju Medvedevu. Prošlotjedni loš rezultat Ujedinjene Rusije zapravo može pomoći Putinu tako što će kao gubitnika prikazati njegovog posilnoga (izbornu listu predvodio je Medvedev, a ne Putin)', navodi Ferguson.
Slom ruskog diktata
Koga briga? Rusija baš i nije 'Gornja Volta s projektilima' – što je legendarna fraza zapadnonjemačkog kancelara Helmuta Schmidta. No zasigurno je sjena svoje bivše hladnoratovske verzije. Američka ekonomija veća je od ruske čak 10 puta. BDP po glavi stanovnika nije mnogo veći od onoga u Turskoj. Očekivan životni vijek značajno je niži: 63, u usporedbi sa 71 na drugoj obali Crnog mora. Stanovništvo se smanjuje: danas je u Rusiji gotovo sedam milijuna manje stanovnika nego 1992, a Ujedinjeni narodi procjenjuju da će do 2055. Rusiju po broju stanovnika premašiti Egipat.
Putin je mislio da mu velike ruske rezerve plina i nafte, koje redom čine 24 posto i 6 posto svjetskih rezervi, omogućuju da se ponaša poput globalnog Don Corleonea, iznoseći ponude koje ustrašeni uvoznici energenata nisu mogli odbiti.
'Vijest koja je upravo stigla: u Sjevernoj Americi toliko je nedirnute nafte i prerađivačkih kapaciteta da će SAD nakon 62 godine postati pretežni izvoznik – s većom vrijednošću izvoza od uvoza – naftnih proizvoda. A do 2017. kurdski i kavkaški plin trebao bi početi napajati Europu kroz tursku dionicu plinovoda Nabucco, okončavajući diktat ruskog Gazproma na europskom tržištu', podsjeća Ferguson.
Tragedija se pretvorila u farsu
Rusija, nekoć jedno od najznačajnijih izvorišta zapadne književnosti i glazbe – zemlja Turgenjeva i Čajkovskog – sve više nalikuje Nigeriji pod snijegom, primjećuje britanski povjesničar.
Kao tinejdžer Ferguson je bio očaran ruskom kulturom. Još uvijek pamti uzbuđenje nakon otkrića Musorgskog i Čehova. Čeznuo je da vidi Skt. Peterburg, veličanstvenu prijestolnicu Petra Velikog, Veneciju Baltika.
'Privatno, Rusi su još uvijek očaravajući – iako pazite na tempo kada u nečijoj dači iza ponoći krenu teći votka i poezija. No ruski javni život i dalje je grozno, možda i neizlječivo, deformiran 70-godišnjom komunističkom vladavinom', pribojava se Ferguson.
Navodeći da je britanski povjesničar Orlando Figes naslovio svoj sjajan povijesni prikaz ruske revolucije 'Tragedija jednog naroda', Ferguson zaključuje da se - pod Putinom - tragedija pretvorila u farsu.
