'Na nacionalnoj razini, tema 2012. će svakako biti Europska unija, referendum o pristupanju Uniji, vjerojatno i nekakva informativna kampanja vezana uz njega koja će možda konačno ponuditi i barem ponešto ozbiljnih odgovora na pitanja koja EU članstvo sa sobom nosi, a onda vjerojatno i nastavak otkrivanja raznih začkoljica i promjena koje će nam puno članstvo u Uniji donijeti za koju godinu', navodi Tabak.

Pritom, vrlo je nezgodna okolnost da Hrvatska u EU, kao i u NATO savez 2009. godine, ulazi gospodarski potresena, financijski ogoljena i strukturno uzdrmana. Upravo te okolnosti, konstatira Tabak, gotovo jamče da će i 2012. godina biti jako zanimljiva – u skladu s onom navodnom kineskom kletvom: 'Dao ti bog da živiš u zanimljiva vremena'.

Kosovo: Povratak na točku erupcije

Regionalno, tema 2012. bit će Kosovo. Status odnosa oko Kosova je neizvjestan, a na njega jako utječe i odnos EU - Srbija, te predstojeći parlamentarni izbori koji Republiku Srbiju čekaju sredinom iduće godine, poručuje Tabak.

Prema njegovom mišljenju, otvoreno je pitanje hoće li Srbija uspjeti uskladiti svoje međunarodne ciljeve i apetite sa stanjem na terenu – koje posljednjih godina faktički obuhvaća i Republiku Kosovo, državu priznatu od popriličnog broja drugih država, uključujući Hrvatsku.

'Hrvatska se, doduše, proteklih godina ponešto izmakla iz centra čitavog kolopleta krize na prostoru bivše Jugoslavije – krize koja polagano ipak ostaje koncentrirana u točku u kojoj je i počela svoju erupciju, prije više od 30 godina', primjećuje Tabak.

Izbijanje potisnutih sukoba u Iraku

Globalno, predviđa Tabak, tema 2012. godine nedvojbeno će i dalje biti krize koje su započele proteklih godina – ekonomske, a onda i političke – te njihove posljedice. Pritom, financijska previranja izgleda da još nisu završila, SAD i EU nisu na jasnome putu gospodarskog oporavka, dok izgleda da je njihova nestabilnost počela dodirivati i Kinu, posljednjih godina čvrstu 'globalnu tvornicu'.

'Sve to ima svoj odraz i na području sigurnosti, gdje nestašice te mjere štednje dovode do javnih prosvjeda, nemira, pa i otvorene pobune. U tom kontekstu nema mnogo razlike između prosvjeda kod Wall Streeta, demonstracija u Grčkoj, štrajkova u Italiji i, ponešto radikalnije, pobuna u okviru tzv. arapskog proljeća, koliko god zapravo neodgovarajući taj naziv bio. No, ono što razlikuje pojedine dijelove te iste protestne skale je stupanj stabilnosti društva u kojem se događaju, ali i stupanj naivnosti umiješanih igrača (domaćih i međunarodnih)', navodi Tabak.

'Dok je jasno da država u Libiji ipak neće nastati sama od sebe, kao i da Egipat ima vremena igrati se sa i oko demokracije sve dok im opadajuće devizne rezerve države još uvijek postoje, dobar je primjer međunarodne naivnosti Irak – zemlja koja od 31. prosinca 2011. ponovo kreće u samostalniju budućnost', precizira Tabak.

Vojni analitičar smatra vrlo vjerojatnim da će 2012. godine, s odlaskom pretežite većine stranih okupacijskih trupa, ondje izbiti 'svi oni unutarnji sukobi koje se proteklih godina na jedvite jade suzdržavalo'.