Iako je rat završen u listopadu, Tauerga je postao grad duhova. Kuće su devastirane, opljačkane i spaljene. Ulice su razrovane, nema čitavoga prozora, posvuda vlada tišina. Nitko nije ostao u ovome mjestu na zapadu zemlje koje su temeljito u osvetničkom pohodu počistili susjedi iz Misrate, jer su oni iz Tauerge, kažu ovi iz Misrate, pomagali Gadafiju.

Zato su devastirali grad i zato se u njega ne smije vratiti nijedan od prethodnih 35.000 stanovnika koji su danas razbacani po mnogim izbjegličkim kampovima unutar Libije. U tom osvetničkom pohodu nema samo političke mržnje, već i rasizma, jer osim što su bili uz Gadafija, stanovnici Tauerge su crne puti.

Koliko se etničko čišćenje i divljanje oružanih bandi može isprepletati, govori slučaj Atije al Majuba. Kaže da su morali napustiti Tauergu zbog brutalnosti milicije iz Misrate. Na dan kada je napuštao svoj dom na ulici je pobrojao četrdeset leševa svojih susjeda. Kada je u rujnu stigao u logor za izbjeglice, koji je montiran u bivšoj mornaričkoj akademiji u Tripoliju, mislio je da je najgore prošlo. Teško se varao.

Prije dva tjedna, 6. veljače, jedna je oružana skupina upala u kamp koji navodno čuvaju snage reda i sigurnosti. To nije bilo prvi put. U prethodnim upadima su pokupili 85 muškaraca između 14 i 60 godina i ništa se o njima više nije čulo. Onda su krenuli protestirati, ali su iz bande zapucali po njima. Bilo je sedmero mrtvih i ranjenih.

Ubijen je i 13-godišnji Atijin sin, Mohamed. Atija kaže da je situacija grozna, da 'nema države, ni reda, ni zakona'.

Stanovnici Misrate, ponosni trgovci, prezirali su Gadafija dok su mu ljudi Tauerge bili zahvalni jer su bili nasljednici robova koji su stigli u Libiju u XVIII. stoljeću, a pukovnik im je znatno poboljšao uvjete života, omogućio im je pristup školama i fakultetima te im je otvorio put do visokih položaja u oružanim snagama i javnoj upravi (treba kazati, i u kontekstu manipuliranja jednim plemenima protiv drugih, op. D.P.).

Ne treba se čuditi onda što su se borili protiv pobunjenika ili što su Gadafijeve snage raketama GRAD gađale Misratu, luku velike komercijalne važnost i treći grad po veličini u Libiji.

U kolovozu, kad su probili obranu Gadafija, već legendarni borci Misrate prešli su preko Tauerge kao termiti. No nije bilo nikakva opravdanja za mučenja i za vješanja stanovnika Tauerge za noge da bi se u njihova tijela ispraznili okviri kalašnjikova.

Zanimljivo je da Zliten, još jedan lokalitet čiji su se stanovnici borili uz Gadafija, a blizu je Tauerge, nije taknut. Oni nisu tamnoputi.

Osim toga, kažu u Misrati, ovi iz Tauerge su silovali neke žene iz Misrate i to se ne oprašta. No malo tko u to vjeruje, već se misli da je to medijska kampanja da bi se opravdalo etničko čišćenje.

Organizacije za ljudska prava i UN nisu našli nijedan dokaz koji bi potkrijepio optužbe za silovanja počinitelja iz Tauerge.

Vlast namjerava relocirati stanovnike Tauerge u Sirtu, rodno mjesto pukovnika Gadafija, ili u pustinju kod oaze Jalu, ali oni to ne žele jer hoće natrag, doma. To je, međutim, teško: grad je potpuno razoren i nije siguran. Osim toga, toliko je proširena mržnja prema ljudima iz Tauerge da nitko ne želi maknuti prst za njih. To je osjetljiva tema jer bilo tko kaže nešto u njihovu korist, taj izgori u čas posla, postaje politički mrtvac, a izbori su jako, jako blizu.

Godinu dana nakon pobune Libija nema atribute koje treba imati jedna država, ni pravu vojsku, ni policiju, ni javnu upravu, ni pravosuđe. Krha stabilnost i haranje bandi ugrožavaju demokratski proces zakazan za lipanj. Slobodni i regularni izbori su jako izvan dosega i čine se daleka stvarnost. Ono što je stvarno jest to da tisuće ljudi jure Libijom s prstom na okidaču.