SPOMENICI OKO VRATA

Makedonija s Gruevskim u sigurnu propast

25.02.2012 u 12:07

Bionic
Reading

Nedugo nakon što je 2006. godine počela raditi vlada makedonskog premijera Nikole Gruevskog, provedena je anketa o stavovima Makedonaca prema susjedima, koja je pokazala čudne i neuvjerljive rezultate. Boje se Albanaca, najmanje vole Srbe i najnesigurniji su u Grčkoj. Natašu Dokovsku, istaknutu makedonsku novinarku, na povratku sa seminara iz Grčke na granici su tada zaustavili grčki televizijski novinari i tražili komentar

'Sat i pol vremena čekamo na ulaz u Makedoniju, isto kao i na ulasku u Grčku. Sve su to Makedonci koji rado odlaze u Grčku. Zar bi bilo tako da se ne osjećamo sigurno u vašoj zemlji?' izjavila je Dokovska.

Brojni Makedonci u Solunu, najbližem velikom grčkom središtu, kupuju odjeću, zabavljaju se i ljetuju, a pogranični Grci u Makedoniji se opskrbljuju jeftinijim prehrambenim namirnicama. U svakodnevnom životu građani osobito ne mare za spor oko makedonskog imena i na izletu s prekograničnim susjedima ne raspravljaju jesu li samo Skopljani ili upravo Makedonci, tako da im nije jasno odakle podaci iz sporne ankete.

Moglo se nagovijestiti da je to početak zatvaranja svega što u Makedoniji emitira argumentiranu kritiku politike zastrašivanja, izolacije i nazadovanja zemlje, koja je do tada imala perspektivnu europsku budućnost. Spor oko imena kulminirao je 2008. godine grčkom blokadom ulaska Makedonije u NATO, što je pogodovalo zaoštravanju nacionalističke politike vladajuće VMRO-DPMNE stranke, na čelu s aktualnim premijerom Gruevskim.

Donesen je Zakon o lustraciji, prema kojemu lustracijska komisija provodi tajne istrage protiv vodećih političara, klerika, novinara, nevladinih aktivista, radi utvrđivanja njihove suradnje s tajnim službama u bivšoj Jugoslaviji. Dvadeset godina nakon kraja SFRJ i nekoliko valova uništavanja dokumenata tadašnjih tajnih službi, Gruevskova vlada želi istinu o javnim osobama. Slučajno ili ne, istražuju se upravo kritičari vlasti i to na uznemirujući način.

Vladimir Milčin, direktor Fondacije Otvoreno društvo u Skopju, lani u srpnju bio je na putu u inozemstvu kada je saznao da je lustracijska komisija detaljno opisala osobu neodoljivo sličnu njemu. 'Odmah po povratku sazvao sam konferenciju za novinare na kojoj sam pokazao svoj dosije žrtve SDB-a, a ne suradnika', izjavio je Milčin za tportal.

Milčin se svog dosjea domogao još 2000. godine i saznao da ga je SDB od 1976. do 1987. godine pratio i prisluškivao radi 'sudjelovanja u studentskim demonstracijama u Beogradu 1968. godine i anarholiberalizma'. Na kraju se tvrdilo da je 'organizirao i sistematski radio na rušenju ustavnog poretka', a u jednom dokumentu i da nije surađivao s organima unutarnjih poslova.

Špijun nije, ali sada je dosljedan kritičar vladine politike, što ga stavlja u nemilost Gruevskovih istražitelja. U Makedoniji se, kaže, guše slobode, mediji, politizira sudstvo, širi korupcija, a vlast zemlju sve više izolira.

Krajem 2010. godine zatvoreni su posljednji kritički mediji, najveća privatna televizija A1 i tri lista Vreme, Špic i Koha e re. Zajedno s vlasnikom Velijom Ramkovskim uhapšeno je 16 novinara, koji se još uvijek nalaze u zatvorskom pritvoru pod sumnjom za 'antidržavno udruživanje' i izbjegavanje oporezivanja, iako do danas protiv njih nisu podignute optužnice.

Prema posljednjim informacijama, iz zatvorskog u kućni pritvor prebačena je novinarka Aneta Koccisski i programski direktor A1 televizije. Svi ostali i dalje su u pritvoru. Vlasnik Velija Ramkovski, njegova kći i nekolicina ljudi iz uprave i dalje su u Idrizovoj, poznatom zatvoru. Neki od njih boluju od kroničnih bolesti.

Nataša Dokovska bila je urednica jednih od više novina koja je izdavao Ramkovski i potvrđuje da je kritika vladine politike jedini razlog gašenja tih medija. 'Danas više ne postoje nezavisni mediji. Svi su pod kontrolom vlasti ili vlada autocenzura', objašnjava Dokovska.

Njene riječi potvrđuje i izvještaj Europske komisije o napretku zemlje 2011. godine u kojem se navodi da su 'makedonski mediji kontinuirano pod utjecajem političkih i poslovnih interesa' te da 'zabrinutost povećava zastrašivanje novinara i selektivna primjena zakona protiv medija'.

Organizacija International Crisis Group također je lani u izvještaju o Makedoniji izrazila zabrinutost zbog degradacije slobode izražavanja i vladavine prava. 'Rast makedonskog nacionalizma, država pod premijerom i njegovom strankom, nazadovanje medija i nezavisnosti sudstva, povećana segregacija u školama i spora decentralizacija stvaraju rizik za potkopavanje multietničke građanske Makedonije', tvrdi ova međunarodna organizacija koja se bavi prevencijom sukoba u svijetu.

Izvještaj dodaje da umjesto masovne potrošnje na grandiozne građevinske nacionalističke simbole po Skopju, vlada treba ulagati u obrazovanje, decentralizaciju, vladavinu prava i poboljšanje zakona.

Gruevski kao da sjedi na ušima. Okupio je poslušnu mlađahnu vladu, s nizom članova u ranim tridesetima, i glavni grad pretvara u svoj Disneyland. Spomenikom Aleksandru Makedonskom od 28 metara naljutio je Grke. Posjetitelju Skoplja jednako su iritantne također vrlo velike skulpture, njih 30, posvuda po glavnom trgu.

Desetak koraka od Aleksandra, na mjesečini se bijeli ganc novi isklesani car Samuil, ispred kafića su brončani narodni svirači, iza njih neki pjesnik, pa vođa otpora iz 2. sv. rata, paviljon s antičkim stupovima i kupolom. Prema Kamenom mostu opet pjesničko društvo.

Jadan Vardar. Dio obale upravo se zatrpava zbog gradnje goleme zgrade Ustavnog suda s jonskim stupovima, tek jedne u nizu novih zgrada vladine administracije, muzeja, raznih institucija. Konjanik je niknuo usred građevinskog otpada, a prelaskom mosta dolazimo do spomenika Ćirilu i Metodu. Sa suprotne strane u povijesnoj ravnoteži smješteni su njihovi učenici Kliment i Naum.

Ulaz u taj čudesni svijet poigravanja s poviješću, s preko trideset divovskih skulptura i pijanim trošenjem novca, mora biti jednako neukusan. U Trijumfalnim vratima može se dogovoriti vjenčanje, a na katu će se otvoriti kafić da bi građani mogli na kavi uživati u nacionalnom jedinstvu i ponosu.

Gruevski je u početku tvrdio da će troškovi tog razmetanja biti 80 milijuna eura, ali danas se procjenjuju na trostruko veću cifru. Međutim, iza nove kičaste nacionalne fasade, ljudi su u bijedi. Nezaposlenost je narasla na 30 posto, prošla godina završila je s proračunskim minusom od 187 milijuna eura, planirani rast BDP-a od 4,5 posto ispao je smiješan jer će svi biti sretni ako ostane na nuli. Ljude muči i struja, jer je mudrom odlukom privatizirana distribucijska mreža elektroprivrede, a državna ostala jedino proizvodnja. Cijenu određuju privatnici.

Od 2006. godine doslovce ništa nije učinjeno u smjeru pristupanja Europskoj uniji. Podsjetimo, Makedonija je te godine dobila status zemlje kandidata, a Hrvatska samo dvije godine prije toga. U međuvremenu je održan hrvatski referendum o EU i zemlja ima datum ulaska u zajednicu. Nije tome zaslužan samo spor s Grčkom, jer lošu vladinu politiku izravno kritizira Europska komisija.

'Vlast strahuje da državom neće moći vladati autokratski ako Makedonija postane članica NATO-a i počne pregovore s EU', tvrdi Milčin.

Stabilnost Gruevskove unutarstranačke demokracije održava se mrkvama i batinama, to jest ucjenama i funkcijama. Pavle Trajanov, jedan od parlamentarnih zastupnika VMRO-DPMNE, javno je objasnio da zastupnici pred mandat moraju potpisivati bjanko zadužnice i ostavke. Njih se aktivira otme li se zastupnik stranačkoj stezi. Potpisuju se iznosi od 300 do 600 tisuća eura, pa se nitko ne buni. Čime će ucijeniti narod?