Navedeni uspjeh ujedno je i zaključak dokumentarnog filma UN-a i ICTY-a 'Kraj nekažnjivosti, seksualno nasilje pred Tribunalom', prikazanog u petak u zagrebačkom Branimir centru kao uvod u okrugli stol o kaznenom progonu i presuđivanju u predmetima seksualnog nasilja u ratu pred sudovima u Hrvatskoj.

Film u režiji Roba Barsonyja donosi stravična iskustava žrtava seksualnog nasilja u vrijeme raspada bivše Jugoslavije, a snažan dojam koji je film ostavio na gledatelje dodatno je osvijestio tektonski pomak koji je ICTY uspio ostvariti u međunarodnoj pravosudnoj praksi, omogućivši kazneni progon seksualnog nasilja kao ratnog zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida. Gotovo polovina osoba optuženih pred ICTY-jem teretila se i za zločine seksualnog nasilja.

Upozoravajući gledatelje na šokantne prizore koje će vidjeti u filmu, Christopher Fry, voditelj Ureda ICTY-a u Zagrebu, rekao je da se većina prikazanih slučajeva odnosi na zločine počinjene na području BiH.

Uvjeren sam da bi se stotine sličnih zločina počinjenih u Hrvatskoj ili s hrvatskim žrtavama u susjednim zemljama također trebale istražiti i progoniti, a žrtve obeštetiti', rekao je Fry. 

Najveće strahote

Uz strahote povezane s incestom, od kojih su neke rezultirale smrću, izmijenjeni glasovi svjedoka u filmu opisuju sakaćenje seksualnih organa (u okviru slučaja Duška Tadića, osuđenog na 20 godina zatvora), seksualno porobljavanje i godine silovanja stotina žena u Foči (slučaj Dragoljuba Kunarca, osuđenog na 28 godina zatvora, i ostalih).

Raluca Popa iz organizacije UN Women, tijela UN-a za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena uspostavljenog 2010. godine, istaknula je da je ICTY imao središnju ulogu u tome što je seksualno nasilje prepoznato kao namjerna ratna taktika i problem relevantan za međunarodnu sigurnost.

Kažnjavanje počinitelja i donošenje pravde žrtvama omogućile su i reforme u međunarodnom pravu, poput definiranja nasilja nad ženama kao povrede ljudskih prava u tzv. Istanbulskoj konvenciji. Riječ je o konvenciji Vijeća Europe koju su u regiji potpisale Albanija, BiH, Makedonija, Crna Gora, Slovačka i Turska.

'Nadamo se da će i Hrvatska potpisati i ratificirati Konvenciju Vijeća Europe', rekla je Popa.

Dok u Hrvatskoj još uvijek ne postoji statistika o broju žena žrtava ratnog silovanja i seksualnoga zlostavljanja, kao ni zakon koji bi im omogućio dobivanje statusa civilnih žrtava rata i ostvarivanje prava iz toga statusa, zakoni u BiH omogućuju žrtvama mjesečnu nadoknadu u iznosu od oko 80 posto tamošnje prosječne plaće.

Za razliku od BiH i Srbije, Hrvatska nije donijela ni nacionalni akcijski plan vezan uz Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a o ženama, miru i sigurnosti, pri čemu se osobita pozornost posvećuje sudjelovanju i zastupljenosti žena u svim aspektima izgradnje mira i sigurnosti; zaštiti žena kao grupe s posebnim potrebama i brigama te prevenciji seksualnog i drugog nasilja i sprečavanju sukoba.

Revolucionarna pravila ICTY-a

Zahvaljujući ICTY-u, silovanje je konačno prestalo biti tumačeno kao neobuzdano seksualno ponašanje pojedinaca i priznato je kao moćno oruđe rata, koje se koristi za zastrašivanje, progon i teroriziranje protivnika. Ključno je pritom bilo svjedočenje žrtava i svjedoka, kojima je trebalo osigurati sigurno okruženje. Mnoge žrtve silovanja svjedočenjem su riskirale izopćenje iz svojih društvenih zajednica, zbog čega je ICTY uveo niz novih procedura poput zaštitnih mjera za ranjive svjedoke, stručne psihološke podrške i specijalnih smjernica za izvođenje dokaza - zabranjeno je, primjerice, kao dokaz koristiti prethodno seksualno ponašanje žrtve

'Mislim da su pravila omogućila atmosferu za davanje iskaza koja ne postoji u nacionalnim pravosudnim sustavima. Pravilnik koji smo osmislili zaista sadrži najvažnije međunarodne standarde po tom pitanju', izjavila je u filmu Gabrielle Kirk McDonald, bivša presjednica ICTY-a, koja vjeruje da su zbog razvijene sudske prakse ratni vođe sada upozoreni da su se pravila promijenila.

Podsjetimo, ICTY je, između ostalog, bio prvi međunarodni kazneni sud koji je izrekao osuđujuću presudu za silovanje kao oblik mučenja, koji je kazneno progonio za zločin seksualnog nasilja počinjenih u ratu protiv muškaraca i koji je seksualno porobljavanje prepoznao kao zločin protiv čovječnosti.