Upozorenje dolazi uoči UN-ove konferencije o održivom razvoju (Rio+20) koja će se idućeg tjedna održati u brazilskom Rio de Janeiru.

U zajedničkom izvještaju stručnjaci su pokušali podsjetiti političare da naseljenost i potrošnja određuju razmjere u kojima se eksploatiraju prirodni resursi, odnosno da utječu na sposobnost Zemlje da zadovolji potražnju čovjekove vrste za hranom, vodom, energijom i drugim potrebama – sada i u budućnosti.

Ovi problemi ne zvuče posebno novo – teorije hiperpopulacije bile su aktualne i 70-ih te 80-ih godina prošlog stoljeća, no znanstvenici smatraju da je danas riječ o tabu temama međunarodne zajednice koja će u Riju raspravljati kako da se smanji globalno siromaštvo i preokrene trend uništavanja okoliša, ali neće otvoreno uprijeti prstom u ključne probleme.

'Predugo su prenaseljenost i potrošnja bili zanemarivani zbog političkih i etičkih osjetljivosti. Postoje problemi koji slično pogađaju kako bogate, tako i zemlje u razvoju', izjavio je za Guardian Charles Godfray iz londonskog Royal Societya. Ova institucija upozorava na nužnost rebalansa pristupu izvorima kako bi se smanjilo siromaštvo i pritisci na okoliš koji guraju stanovnike svijeta u sve veću nejednakost i netrpeljivost.

Znanstvenici angažirani oko ovog problema smatraju da bogate zemlje trebaju smanjiti ili radikalno promijeniti neodrživi stil života svojih građana, dok vlasti siromašnih zemalja trebaju opskrbiti kontraceptivima sve one ljude koji to žele.

Kada se govori o siromašnim zemljama s ekstremno rastućom populacijom, mnogima prve na pamet padnu Indija, Bangladeš i druge azijske države s masovno rasprostranjenim, ekstremnim siromaštvom. No na UN-ovoj listi najvećih stopa rasta populacije među prvih deset samo su tri azijske zemlje: Afganistan, Istočni Timor i 'palestinski teritoriji'. Među prvih dvadeset još ih je nekoliko iz bliskoistočne regije i Arapskog poluotoka, a premoćni ostatak čine male i najčešće vrlo siromašne države Afrike: Liberija, Niger, Burundi, Eritreja...

No znanstvenici tvrde da ne žele pretvoriti raspravu u međusobno optuživanje i upiranje prstom, ograničavajući ju na statističke argumente. U nekim kulturama i podnebljima, naime, veće su obitelji nužne kako bi se osigurala obrada zemlje, a tu je i cijeli niz socioekonomskih faktora.

Očekuje se da će sadašnja svjetska populacija do 2050. godine narasti sa sedam milijardi do osam, ili čak 11 milijardi.

U međuvremenu, stvaranje kapitalističke srednje klase u napučenim civilizacijama generira rapidni porast potrošnje, eksploatacije i zagađivanja resursa te stvaranja donedavno nezamislivh količina smeća. Tu je, naravno, i 'lokomotiva' takvog konzumerističkog društva: sve globalnija klasa raskalašenih bogataša spremnih kupovati otoke, betonirati šume i obale, vaditi uran, zapošljavati robove, uništavati ekosisteme, protjerivati čitave narode iz privatnih i poslovnih razloga.

Zanimljivo, na summitu Rio+20 SAD je pokušao izmijeniti nacrt teksta u kojem se govori o 'neprikladnim obrascima proizvodnje i potrošnje' i navodi da bi razvijene zemlje trebale preuzeti vodeću ulogu u reformama. Zlatno tele ekonomskog rasta, kao brojčanog dokaza 'pravog puta', također nitko ozbiljnije ne dovodi u pitanje: ovakav ekonomski rast, naime, prijeti skorom ekološkom, a time i civilizacijskom katastrofom.

Neodgovorni modeli proizvodnje i potrošnje u razvijenijim zemljama, u kombinaciji sa socijalnim i ekonomskim problemima zemalja u kojima se multiplicira siromašno stanovništvo, uzrokuje gubitak bioraznolikosti u širokim razmjerima – upozoravaju znanstvenici.

Kako bi se tome suprotstavili, znanstvenici su pokrenuli Future Earth, novu inicijativu povezivanja akademija, fondova i međunarodnih institucija kako bi se provodila zajednička istraživanja o održivom razvoju u proizvodnji hrane te promjenama u klimi, geosferi i biosferi.