'Veoma je jasno, kako prema Bečkoj konvenciji, tako i prema britanskom Zakonu o diplomatskim privilegijama iz 1964, da su diplomatski i konzularni prostori ono što nazivamo 'nepovredivima'. Lokalna policija može ući unutra samo uz dopuštenje šefa diplomatske misije', kaže Robertson za australski The World Today.

Međutim, britansko zakonodavstvo uključuje i Zakon o diplomatskim i konzularnim predstavništvima iz 1987, donesen nekoliko godina nakon što su meci ispaljeni iz libijskog predstavništva u centru Londona ranili nekoliko libijskih studenata. Prema tom zakonu, u slučaju zlouporabe ministarstva, britanska vlada može ukinuti njegov status, uključujući i pravo na nepovredivost prostora.

U pismu britanske vlade ekvadorskom veleposlanstvu stoji da može djelovati sukladno navedenom zakonu ukoliko zaključi da se veleposlanstvo zloupotrebljava.

Don Rothwell, profesor međunarodnog prava na sveučilištu Australian National University, napominje da se zakon primjenjuje u ekstremnim okolnostima, kada se može ukinuti diplomatski imunitet. U ovom slučaju, međutim, 'teško se može reći da je situacija s Assangeom dosegla tu razinu'.

Zakon se odnosi, tumači Rothwell, na situacije u kojima bi mogla biti ugrožena nacionalna sigurnost, poput aktivnosti povezanih s terorizmom.

Ukoliko bi uhićenje Assangea dospjelo pred međunarodni sud, britanski zakon bi teško mogao konkurirati međunarodnoj konvenciji. Michael McKinley, profesor međunarodnih odnosa i strategije na istom sveučilištu, upozorava da bi posljedice upada u veleposlanstvo mogle nadići samu Veliku Britaniju.

'Bio bi to radikalan korak u povijesti diplomacije. Odrazio bi se veoma, veoma negativno, ne samo u Velikoj Britaniji, nego u većini zapadnih država', kaže McKinley, upozoravajući na mogući zaključak da ako nešto takvo može učiniti Britanija, zašto ne bi mogle i ostale zemlje.