'Nikada prije nije Europa bila pod pritiskom kao danas. Nikada prije se nije naglas postavljalo pitanje ima li uopće smisla nastaviti s europskim ujedinjenjem', konstatiraju u svojoj knjizi 'Za Europu' Daniel Cohn-Bendit i Guy Verhofstadt, koji odmah na početku teksta dramatično upozoravaju: 'Tresu se temelji Europe. Kriza eura divlja bez prepreka. Ali ta kriza je samo simptom mnogo dublje krize, krize s kojom se EU teško nosi. To je 'poli-kriza', da upotrijebimo izraz Edgara Morina: gospodarska, demografska, ekološka, politička i institucionalna. Nova, nadolazeća tržišta s drugih kontinenata dostižu nas vrtoglavo brzo, dok se mi mučimo jedva postići minimum rasta i inovacija.' Za Cohn-Bendita i Verhofstadta 'Europa izgleda kao stara, od života umorna dama' i 'marginaliziran kontinent'.

Unatoč svemu tome te pronicljivoj analizi i oštroj kritici aktualnog stanja u Europi, dvojica autora su svoju knjigu-pamflet jasno nazvali 'Za Europu' (koju je u Njemačkoj objavio Hanser Verlag), u kojoj vide i velike potencijale. Uostalom, i spajanje ove dvojice europskih političara na zajedničkoj knjizi pokazuje da zajedničkim djelovanjem različitih političkih frakcija Europa može ići uspješno naprijed.

Daniel Cohn-Bendit (rođen 1945) slavni je vođa pariške studentske pobune 1968, tada zvan Crveni Dany (Dany le Rougue), koji je nakon toga prognan iz Francuske te je sedamdesete proveo u radikalnim ljevičarskim krugovima Njemačke, kojima je pripadao i bivši njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer. Cohn-Bendit je u to vrijeme vodio vrtić i radio u knjižari Karl Marx u Frankfurtu (usput i centru njemačkog bankarstva), a osamdesetih se počeo angažirati u nastajućim Zelenima, čiji je već dugi niz godina zastupnik u Europskom parlamentu.

Belgijanac Guy Verhofstadt (rođen 1953) danas je također zastupnik u Europskom parlamentu, a političku karijeru za započeo institucionalno, kao predsjednik Liberalnih studenata na fakultetu u Ghentu. Sposoban i ambiciozan, već s 29 godina postao je predsjednik PVV-a, flamanske liberalne stranke, a mediji su ga prozvali 'baby Thatcher' jer je zastupao radikalnu neoliberalnu politiku osamdesetih godina. Nakon političkog poraza 1991. Verhofstadt se povukao iz politike, u koju se vratio nekoliko godina kasnije te 1999. postao premijer Belgije. Na toj je poziciji ostao do 2008, a nakon svojevoljnog odlaska Verhofstadta Belgija se već godinama muči sastaviti funkcionalnu koalicijsku vladu.

Ukratko, Daniel Cohn-Bendit i Guy Verhofstadt su dva vrlo različita čovjeka, politički revolucionar i politički štreber, zeleni aktivist i sistemski liberal, koje povezuje uvjerenje da Europu treba ujediniti. A da bi se EU spasila iz krize, potreban je 'frontalni napad', a ne sitni vez njemačke kancelarke Angele Merkel. Najveći problem aktualne EU i razlog trenutne krize je 'nevoljnost nacionalnih država da Europu pretvore u ujedinjenu i federalnu', odnosno, 'bolje rečeno, da takvoj Europi prenesu dio svoje političke moći'. Trenutno 'kurs određuje egoizam nacionalnih država', a ne 'interes svih građana i naroda Europe'. Izbor je između 'ujedinjene Europe i Europe posvađanih, nadiđenih nacionalnih država', pišu Cohn-Bendit i Verhofstadt, upozoravajući da je 'prijetnja ozbiljna' te da ljepša budućnost EU nije zagarantirana. Ukoliko se nastavi nacionalni egoizam, to bi bila 'strateška ludost ogromnog formata', zapravo 'samoubojstvo'. Autori napominju da je krizu izazvalo ponašanje nacionalnih država, a ne EU, no ona je predugo bila slijepa za sve što se sprema.

Zeleni i liberal ističu da, donekle paradokslano, europske države svoj politički i ekonomski suverenitet u globaliziranom svijetu mogu ostvariti i očuvati isključivo u ujedinjenoj Europi, uključujući i trenutno moćnu Njemačku, u kojoj sve jače vlada mišljenje u javnosti da više nema koristi od Europske unije.

Na stav da bi Njemačkoj bilo bolje da nije unutar EU, Cohn-Bendit je u intervjuu za Die Tageszeitung upozorio na sljedeće: 'Njemačka će 2060. godine imati oko 60 milijuna stanovnika. Što će onda biti od Njemačke? Čak i ako se poboljša odnos prema emigraciji, Njemačka bez Europe neće imati ni gospodarsko ni političko značenje. To je naša teza.'