Nakon debakla oko prošeka, na površinu je isplivao još jedan primjer nerada i loše obavljenog posla u procesu prilagođavanja Hrvatske procesima i pravilima rada u Europskoj uniji. U Hrvatskoj još uvijek nije profunkcionirao takozvani sustav VMS (Vessel monitoring system – Sustav praćenja brodova)
Riječ je o mehanizmu satelitskog praćenja aktivnosti ribarske flote s kojim mora biti povezana svaka zemlja članica Europske unije. EFCA (Europska agencija za kontrolu ribarenja) je u zadnjem tjednu ožujka objavila godišnji izvještaj za 2012. godinu u kojem se ponovno kritizira Hrvatska jer još nije odradila posao. Da trebamo ispraviti taj nedostatak, navodi se i u posljednjem izvješću o monitoringu. U izvještaju EFCA-e za 2012. godinu u poglavlju Suradnja se navodi da naš sustav VMS uređaja nije osposobljen slati nikakve podatke, tako da glavni kontrolni centar u Vigu u Španjolskoj ne može primati poziciju naših brodova i izvršiti kontrolu.
Drugim riječima, sustav uopće ne radi. Ispravan sustav VMS radi u stvarnom vremenu (real time), a odašiljanje signala softverski je riješeno da se može istovremeno slati na više adresa u kontrolne centre u Zagreb i Vigo. Po potrebi može se slati i pojedinačno za brodove koji uplove u tuđe more u ili na otvorenom moru. EFCA mora imati trenutačni nadzor nad svim ribarskim brodovima u EU-u, čim isplove iz luke. Sustav VMS služi za nadziranje ribarskih brodova dužih od 15 metara. Sukladno preuzetim obavezama u procesu pregovora, sva ribarska plovila duljine preko 15 metara moraju imati instalirane uređaje koji omogućavaju satelitsko praćenje. U Hrvatskoj ima 405 brodova dužih od 15 metara na koje je potrebno instalirati valjane sustave VMS.
U listopadu 2012. održan je sastanak između EFCA i Hrvatske na kojem je dogovorena puna suradnja Hrvatske i EFCA-a za uključenje Hrvatske u zakonodavni i praktični rad EU-a na nadzoru i suradnji u ribarenju, ali se, sudeći prema izvješću, od tada ništa nije promijenilo i sustav ne funkcionira. Problemi sa sustavom nisu od jučer te je i u posljednjem izvješću o monitoringu navedeno da 'Hrvatska mora ojačati napore kako bi dovršila posao u područjima nadzora i kontrole, postupnog ukidanja kategorije malog ribolova i uvođenja satelitskog sustava praćenja polovila u skladu s dogovorenim rokovima'.
Proces instalacije počeo prije četiri godine i nakon gotovo 10 raspisanih natječaja za instalaciju, preostalo je još instalirati 120 uređaja te je krajem prošle godine raspisan još jedan natječaj. Priča o instalaciji sustava VMS imala je sve što ima jedna dobra Hrvatska 'akcijska' priča vezana uz javne natječaje i strane ponuđače. Nakon što je na prvom izabrana slovenska tvrtka, pobunili su se hrvatski ponuđači koji su tvrdili da je njihov proizvod diskutabilne kvalitete te im je bilo problematično i što je u cijeloj priči korišten strani pružatelj usluga, pa su se podaci s brodova slali u Sloveniju i onda vraćali u naš kontrolni centar. Priča se iduće četiri godine rastegnula kroz brojne natječaje, a sustav još uvijek ne funkcionira.
Na stranicama Ministarstva poljoprivrede se navodi da sustav VMS obveza u europskom zakonodavstvu uvođena u razdoblju od 1996. godine kojom se uspostavlja sustav kontrola za osiguranje poštivanja propisa o zajedničkoj ribarstvenoj politici. Hrvatska ima obvezu podatke iz VMS-a dostavljati međunarodnim organizacijama u slučajevima kada njezina plovila ribolov obavljaju izvan teritorijalnog mora, a za neke oblike ribolova stalno, bez obzira na područje rada. Razvidno je iz izvještaja EFCA-e da Hrvatska to još uvijek nije u stanju. Nepostojanje odgovarajućeg sustava značilo bi i nemogućnost priznavanja ulova koje ostvaruju hrvatski ribarski brodovi kao legalno ostvarenog ulova. Takav način praćenja plovila uvelike olakšava kontrolu aktivnosti flote, generiranje statističkih podataka u svrhu razvoja održivog ribarstva i služi kao dodatna mjera u sprečavanju nezakonitih radnji na moru.
