Zastupnici Europskog parlamenta će u ponedjeljak predvečer raspravljati, a u utorak glasovati o prijedlogu rezolucije o ženskim pravima u sedam zemalja zapadnog Balkana - Hrvatskoj, Albaniji, BiH, Crnoj Gori, Kosovu, Makedoniji i Srbiji. Prijedlog rezolucije izglasan je na Odboru za ženska prava i ravnopravnost spolova 20. ožujka ove godine na temelju izvješća koje je sastavila nizozemska zastupnica Zelenih Marije Cornelissen.

U prijedlogu rezolucije, koja je pravno neobvezujući tekst, navode se preporuke za svaku od sedam zemalja te opće preporuke koje vrijede za sve zemlje.

Hrvatske vlasti se pozivaju "da u potpunosti provedu zakone koji određuju da 40 posto žena treba biti na izbornim listama za tijela lokalne i regionalne samouprave, nacionalni parlament i Europski parlament". U prijedlogu rezolucije navodi se da dvije trećine političkih stranaka na parlametarnim izborima 2011. godine nisu ispunile zacrtani cilj.

Hrvatsku se poziva da nastavi s usklađivanjem svoga zakonodavstva s europskom pravnom stečevinom u području ravnopravnosti spolova i nakon pristupanja Eurospkoj uniji. Pohvaljena je uspostava Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i mjere za jačanje svijesti o ravnopravnosti spolova te pozivaju ostale zemlje u regiji da razmotre mogu li slijediti taj primjer.

U nacrtu rezolucije pozdravlja se naglasak postignut u Hrvatskoj u postupcima policije u slučajevima nasilja prema ženama i spolne diskriminacije nakon ciljane obuke policijskih službenika u tom području te se ohrabruju vlasti da da nastave s tim. Istodobno se ističe da pravosuđe u takvim slučajevima ne reagira na odgovarajući način te se pozivaju vlasti da započnu s mjerama senzibiliziranja i obuke i u pravosuđu. Hrvatsku vladu se poziva da osigura besplatnu pravnu pomoć žrtvama spolno utemeljenog nasilja i diskriminacije.

Također se od hrvatskih vlasti traži da u Nacionalnoj strategiji o zaštiti od obiteljskog nasilja razjasni tko je nadležan za što i da osigura odgovarajuće financiranje vlastima i organizacijama civilnog društva za provedbu strategije.

U dijelu prijedloga rezolucije koji se odnosi na sve zemlje kaže se da su one u procesu približavanja Europskoj uniji prihvatile dobar dio europskog zakonodavstva, ali da to se zakonodavstvo u mnogo slučajeva ne provodi.

U obrazloženju prijedloga rezolucije, izvjestiteljica Cornelissen navodi izjavu neimenovanog predstavnika civilnog društva iz jedne od zemalja u regiji da su "na papiru ove zemlje raj za ženska prava i spolnu ravnopravnost, ali ne i u praksi". Stoga je naglasak u tekstu prijedloga rezolucije više na provedbi, a ne na donošenju zakona.

Izražava se zabrinutost što su žene na zapadnom Balkanu podzastupljene na tržištu rada te u tijelima u kojima se donose ekonomske i političke odluke. Od zemalja koje još nisu uvele ženske kvote u strankama i parlamentima traži se da ih uvedu, a od onih koje takve odluke već imaju da ih i provode.

Od vlada se traži da donesu mjere za smanjivanje razlike u plaćama i mirovinama žena i muškaraca, da se posvete visokoj stopi nezaposlenosti među ženama, posebice u ruralnim područjima, da se ukloni diskriminacija prema ženama koje se bave poduzetništvom.

U prijedlogu rezolucije osuđuju se svi oblici nasilja prema ženama i izražava zabrinutost zbog verbalnog vrijeđanja žena na Balkanu. Vlade se pozivaju da uspostave sigurne kuće za žrtve koje su pretrpjele ili koje trpe obiteljsko nasilje te da kod institucija koje provode zakone, vlasti i službenika treba povećati senzibilitet prema toj pojavi. Također se traže programi za podizanje javne svijesti o obiteljskom nasilju.

U tekstu se kaže da 30 posto žrtava prekogranične trgovine ljudima u EU dolazi iz balkanskih zemalja, od kojih su najveći dio žene i djevojčice. Naglašava se da su spolna ravnopravnost, kampanje za podizanje svijesti i mjere protiv korupcije i organiziranog kriminala vrlo bitne u sprečavanju trgovine ljudima i zaštiti potencijalnih žrtava.

Također se kaže da spolna ravnopravnost također počiva i na nediskriminaciji u pogledu seksualne orijentacije i rodnog identiteta, a od vlada se traži da u zakonima i u praksi suzbijaju homofobiju i transfobiju te da osude mržnju i nasilje temeljeno na seksualnoj orijentaciji i izražavanju rodnog identiteta