Iako se u Hrvatskoj ne može primijetiti veliki entuzijazam zbog konačnog ulaska države u Europsku uniju, situacija u Bruxellesu je donekle drugačija. Po cijelom gradu se mogu vidjeti ogromni plakati na kojima se Hrvatskoj želi dobrodošlica u Uniju, ispred Europskog parlamenta su postavljene monumentalne fotografije hrvatskih prirodnih ljepota, a u razgovoru s brojnim eurokratima se može čuti da je ulazak Hrvatske odlična stvar, naročito kada se usporedi spremnost Lijepe Naše s onom Bugarske i Rumunjske, koje su u EU ušle 2007. godine.

Umjereni optimizam koji vlada u Bruxellesu kad je riječ o hrvatskom pristupanju EU-u mogao se vidjeti i na velikoj plenarnoj sjednici Europskog ekonomskog i socijalnog vijeća (EESC), koja je održana 10. i 11. srpnja u zgradi Charlemagne. Sjednica je započela predstavljanjem hrvatskih članova EESC-a, od kojih je svaki dobio gromoglasan aplauz ostalih tristotinjak prisutnih, nakon čega je uslijedilo svečano intoniranje hrvatske himne, koju su svi prisutni odslušali stojeći i u miru, doduše bez ruke na srcu. Kasnije se pak u neformalnim razgovorima moglo višekratno čuti da su hrvatski članovi 'prvoklasan tim ljudi', a bilo je i lijepo vidjeti kako su se svi koji su došli u Bruxelles uvjerljivo snašli u novom kontekstu te uspostavili kontakte sa svojim kolegama iz ostalih 27 članica.

Hrvatsku u EESC-u predstavljaju sindikalisti/ce Vilim Ribić, Marija Hanževački i Anica Miličević-Pezelj, aktivisti/ce Marina Škrabalo (GONG), Toni Vidan (Zelena akcija) i Lidija Pavić-Rogošić (Odraz), te Dragica Martinović Džamonja (HGK) i Violeta Jelić iz Hrvatske obrtničke komore. Jedini koji se nije pojavio na plenarnoj sjednici EESC-a bio je Davor Majetić iz HUP-a, sa službenim objašnjenjem da ga je spriječio štrajk u Hrvatskoj, dok se neslužbeno iz više izvora moglo čuti kako je HUP smatrao da treba dobiti sva tri mjesta u skupini poslodavaca, pa je Majetićev nedolazak izraz uvrijeđenosti što su mjesta dobili i Hrvatska gospodarska komora i Hrvatska obrtnička komora. U svakom slučaju, domaćini iz EESC-a nisu zamjerili taj čudnovati nedolazak, obilno nahvalivši kompetencije onih koji su u Bruxelles došli i počeli raditi svoj posao u EESC-u.

EESC je inače osnovan još 1957. godine te se ubraja među najstarije institucije EU-a, koja je tada još bila savez nekoliko država utemeljen na ugljenu. Riječ je o savjetodavnom tijelu, čiji je zadatak zagorčavati život Europskoj komisiji, i to izradom mišljenja o njenim politikama, kao i predlaganjem novih i boljih u odnosu na one koje smisli EK. EESC se, inače, smatra 'jednom od manjih briselskih institucija', sa 'samo' 700 zaposlenih (od čega 500 otpada na prevoditelje, među kojima je i visokokompetentni hrvatski kontingent), no kada se prigovara briselskoj birokraciji od oko 35 tisuća službenika, vrijedi podsjetiti da se oni bave s 500 milijuna ljudi koliko ih je u EU-u, dok se u Hrvatskoj oko 120 tisuća službenika iz javnog sektora bavi sa 4,5 milijuna ljudi.

EESC je specifičan i po tome što na jednom mjestu okuplja poslodavce, sindikate te predstavnike civilnog društva, koji se tako vježbaju konstruktivnom konsenzusu te kompromisnom usklađivanju ponekad i dijametralno suprotnih interesa različitih društvenih skupina. Stoga je priličan šok bio razgovarati s predstavnicima poslodavaca iz starih članica EU-a, od kojih se nije moglo čuti da su sindikati najveće zlo, a radnici lijena stoka koju treba što brutalnije eksploatirati, nego ravnopravni čimbenik u društvu, bez kojega ništa ne bi funkcioniralo. Za razliku od javnog diskursa u Hrvatskoj na ovu temu, u EESC-u se njeguje međusobno poštovanje, pa se tako i od sindikalista mogu čuti pohvale za poslodavce koji svojim radnicima ne uskraćuju radnim zakonodavstvo zagarantirana prava.

Ipak, nije riječ o neuvjerljivoj idili, što se moglo vidjeti više puta tijekom plenarne sjednice EESC-a, kada su – ovisno o temi – žestoko polemizirali poslodavci i sindikati, poslodavci i aktivisti itd. Kada je pak bila riječ o mišljenju EESC-a o zabrani tankih i cigareta s dodanim okusom u EU-u, na isto strani su bili poslodavci i sindikati, dok su im se suprotstavljali brojni aktivisti za zaštitu potrošača. S obzirom na to da duhanska industrija u EU-u zapošljava oko jedan i pol milijuna ljudi, EESC je išao prema kompromisu koji bi uspješno 'balansirao između gospodarstva, zdravlja i radnih mjesta'. Raspravi na plenarnoj sjednici EESC-a prisustvovao je i povjerenik EK za zdravlje Tonio Borg, na čiji su račun iznijete i oštre kritike, a sve je na kraju odlučeno serijom glasanja o službenom mišljenju EESC-a, ali i nekoliko protumišljenja, koja ipak nisu prošla. Na kraju je sa 173 glasa za i 52 protiv od sveukupno 253 prisutnih izglasano da se manje-više podržavaju odluke EK o ovoj temi.

Ništa manje napeta nije bila ni rasprava o zaštiti voda u EU-u, što je ipak ni u jednom trenutku nije izbacilo iz takta potpredsjednika EESC-a Hans-Joachima Wilmsa, koji je vodio plenarnu sjednicu. Wilms je mijenjao predsjednika EESC-a Henrija Maloussea, koji je zbog smrti u obitelji neplanirano morao otići iz Bruxellesa. Potpredsjednik Wilms je suvereno smirivao ponekad uzburkane duhove pojedinih članova, rješavao u jednom trenutku i nastale tehničke probleme oko glasanja te uspješno dvodnevni susret poslodavaca, radničkih predstavnika i civilnog društva priveo kraju.

O tome da su se hrvatski predstavnici odlično snašli u EESC-u svjedoči i deklaraciju tzv. Skupine 2 (odnosno sindikalista) hrvatskoj Vladi da se ozbiljnije prihvati socijalnog dijaloga, čime se novinarima odmah pohvalio neumorni Vilim Ribić. U deklaraciji između ostaloga stoji da se od hrvatskih vlasti očekuje promjena politike prema radnicima i njihovim sindikatima'. U pitanju je, naravno, simbolična gesta, ali koja svjedoči o tome da su se hrvatski predstavnici u EESC-u vrlo brzo snašli i počeli koristiti institucije EU-a za dobrobit ljudi i skupina koje predstavljaju.