Iako u politologiji ne postoji opći konsenzus oko toga kako se definira tzv. failed state (odnosno propala država), svi se slažu kako je riječ o državi koja je izgubila monopol sile na svom teritoriju. Srbija je odavno izgubila monopol sile na Kosovu (a dok ga je imala, služio je za teror i zločine a ne zaštitu građana), no to je posebna i komplicirana priča. Ono što još više treba zabrinjavati sve građane Srbije jest da je njihova država izgubila monopol sile u samom glavnom gradu, dvomilijunskom Beogradu, u kojem su od policije očito jači huligani, razne naci-pravoslavne i slične ekstremističke skupine. Njima nekoliko godina za redom uspijeva onemogućiti Ustavom zagarantiranu slobodu okupljanja, temelj svake demokratske države, pa je tako i sinoć – u posljednji trenutak – opet zabranjeno održavanje beogradske Povorke ponosa. Srbija se tako svjetonazorski ponovno pridružila Rusiji, a odmaknula od Europske unije za kojom deklarativno žudi.

Premijer i ministar policije (jedinstvena kombinacija Srbije) Ivica Dačić izjavio je beogradskim medijima da to 'nije poraz države pred huliganima', što je istina jedino ako je Srbija huliganska država. U to ipak ne bismo željeli povjerovati.

Ako je ugrožena javna sigurnost, gdje su hapšenja?

S obzirom na to da je premijer Srbije Ivica Dačić, kojemu su najdraži gosti na izbornom partyju pripadnici ekstremne navijačke skupine Alkatraz, jasno je zašto dotični nešto tako izjavljuje – on se, naime, posve slaže s nasilnim ekstremistima kada je riječ o beogradskoj Povorci ponosa (koju u Srbiji nazivaju Parada), pa za njega suspendiranje ustava i zakona definitivno ne predstavlja poraz, nego u najboljem slučaju nedovoljno elegantno ostvarenu pobjedu.

Uostalom, nije to ništa novo od Dačića. I prijašnjih godina tvrdio je da se na Povorku ponosa spremaju razni napadi, stalno su se spominjale košnice pčela koje bi trebale biti bačene na aktiviste, ali nitko nije uhapšen! Pa tako ni ovoga puta, iako je službeno objašnjenje da 'nitko ne može garantirati sigurno održavanje Prajda i da postoje ozbiljne prijetnje za ugrožavanje javnog reda i mira'. Ako je tako, onda već danas možemo očekivati spektakularne akcije Dačićeve policije i hapšenja svih onih koji su spomenuta 'ozbiljna prijetnja', zar ne? Doduše, onda bi se lisice možda prvo trebale staviti Dačiću na ruke...

Ništa boljim se nije pokazao ni od prekjučer veliki europejac Aleksandar Vučić, koji je, uostalom, formalno predsjedao sjednici 'Biroa za koordinaciju bezbedonosnih službi', gdje se službeno donijela odluka o zabrani beogradske Povorke ponosa. Najmoćniji političar Srbije je najnovijom zabranom beogradskog Pridea pokazao da su od njega moćniji huligani, pravoslavni fundamentalisti iz Dveri, srbofašističke organizacije poput Naših, odnosno cijela koalicija retrogradnih snaga koja Srbiju želi držati u srednjovjekovnom mraku, ali Vučiću zapravo treba vjerovati u taj omjer snaga, jer je i sam njihov dio, iako se pravi da ga je nekoliko knjiga Maxa Webera čudotvorno emancipiralo.

Ponoćni Pride - pobuna protiv državne zabrane

Stoga je bila posve ispravna, iako i posve neočekivana, odluka skupine aktivista da zabrani unatoč prošetaju Beogradom kasno sinoć, u duhu pobune protiv terora huligana i terora države. Naime, sada se jasno pokazalo da se u Srbiji za LGBT prava mora boriti i protiv države, baš kao što su se u njujorškom Stonewallu 1969. gejevi, lezbijke i trans ljudi pobunili protiv američke države, utjelovljene u lokalnom policijskom aparatu.

Za razliku od Hrvatske, u kojoj su državne institucije ipak dio rješenja problema homofobije i diskriminacije LGBT građana, u Srbiji su one – utjelovljene trenutno u Dačiću i Vučiću – dio problema, možda i najveći. A sve zajedno je svjetlosnim godinama daleko od Europske unije, demokracije, ljudskih prava i jednakosti za sve građane. Srbija se i dalje ne može zaustaviti u proždiranju same sebe i trenutno su na meniju LGBT-ovci, ali apetit destrukcije je toliki da se svi trebaju zamisliti kada će i zbog čega oni doći na red.