Zbog sukoba i predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i predsjednika Vlade Zorana Milanovića, hrvatska vanjska politika potpuno je dezorijentirana, a diplomacija nekoordinirana. Sukob dvoje najviših dužnosnika u zemlji datira od prvog dana izbora predsjednice na dužnost, a predizborna kampanja za parlamentarne izbore jaz između dvoje čelnika samo je produbila. U posljednjoj epizodi premijer Zoran Milanović žestoko je kritizirao posjet predsjednica Kolinde Grabar Kitarović Mađarskoj, ona mu je uzvratila kazavši da Hrvatska trenutačno nema dvije vanjske politike nego jednu nedefiniranu
Predstojnik centra za europske studije s Fakulteta za političke znanosti Hrvoje Špehar kazao je za tportal.hr da naš Ustav predviđa koordinaciju između Vlade i Predsjednika, a ona je do sada u više navrata loše funkcionirala. 'Najčešće je to bilo loše funkcioniranje uslijed trulih kompromisa za imenovanje veleposlanika. Sjetite se samo sukoba Mesić - Sanader i odnosa prema Rusiji, Libiji, nesvrstanima', podsjeća Špehar. Pokazuje se, nastavlja, unatoč ustavnom optimizmu, da nacionalni akteri ne uspijevaju koordinirano djelovati u vanjskim poslovima, jer je to državni interes, a oni vrlo teško surađuju.
Naravno, situacija sada na prvi pogled pomalo eskalira jer su blizu izbori pa je riječ o dodatnom problemu. 'Iako začuđuje ta SDP-ova vlada koja zaoštrava retoriku prema susjedima što je nezabilježen slučaj u našoj povijesti. Jedan od glavnih doprinosa Račanove vlada bilo je relaksiranje odnosa s brojnim akterima u međunarodnim odnosima', naglašava Špehar. S druge strane, objašnjava da u Vladi postoje dva aktera, tako da sve skupa imamo tri aktera vanjske politike. S tim da je i Špehar primijetio kako je ministrica vanjskih poslova prilično neprimjetna u posljednje vrijeme, posebno tijekom narušavanja odnosa s Mađarskom.
'Mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto gotovo svakodnevno reagira na izjave hrvatskog premijera, međutim ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić koja mu je al pari do sada se gotovo ni jednom nije oglasila po pitanju odnosa s Mađarskom', kaže nam Špehar.
Sada se nalazimo u neobičnoj situaciji, navodi Špehar, u kojoj ne znate tko je stvarni ministar vanjskih poslova, tko stvarno vodi vanjsku politiku kad se ona usuglasi, to bi morao biti ministar vanjskih poslova prema instrukcijama Vlade i predsjednika Republike, i druge strane očito jednu nekoordiniranu mrežu diplomatske službe koja naravno zbunjena ovakvim stajalištima aktera vjerojatno ni ne može neposredno djelovati u državama gdje su imenovani. 'Činjenica je da smo doista u jednoj zaista mizernoj situaciji vanjske politike i da će se to razriješiti na izborima tko god pobijedio jer tako stanje nije zdravo i to je jedna neprirodna situacija odnosa prema inozemstvu', smatra Špehar.
Profesorica međunarodnih odnosa s Fakulteta političkih znanosti Lidija Čehulić Vukadinović navodi zatportal.hr da je na žalost hrvatska vanjska politika već dugo vremena u sjeni unutarnjih političkih borbi, bilo među strankama, bilo između različitih aktera hrvatske političke scene. 'To samo potvrđuje tezu da je vanjska politika nastavak unutarnje politike neke zemlje', objašnjava Čehulić Vukadinović.
Predsjednica RH, kaže Čehulić Vukadinović, završila je magistarski studij iz Međunarodnih odnosa, pohađala Diplomatsku akademiju u Beču, ona zna jezike i ima bogato međunarodno i diplomatsko radno iskustvo. Logično je, nastavlja, da naglasak stavlja na hrvatsku vanjsku politiku, uspostavlja brojne međunarodne kontakte te naglasak daje diplomatskom pregovaranju. Otvoreno se zalaže, nabraja, za aktivniju hrvatsku ulogu u NATO-u i, EU i UN-u, dobre hrvatske odnose sa velikim državama, uključujući i SAD, inicira novi pravac hrvatske vanjske politike (Baltičko-jadransku uspravnicu) ali i traži rješavanje otvorenih problema Hrvatske sa susjedima. 'Premijer pak ima previše nagomilanih problema unutar zemlje i logično da se skoncentrirao na pokušaj njihovog rješavanja', smatra Čehulić Vukadinović i dodaje da uz to živimo u predizborno vrijeme kada običnog građanina vanjska politika gotovo i ne zanima.
Da je Hrvatska ukupno uređenija, uljudnija, sređenija, obrazovanija zemlja, mišljenja je, donosioci vanjskopolitičkih odluka manje bi se bavili međusobnim izvlačenjem skandala i ukazivanjem na stvari koje su loše u društvu. Tada bi i profesionalni aparat zadužen za provođenje hrvatske politike bio zadovoljniji jer bi se učinkovitije mogao baviti svojim poslom 'a akteri koji određuju hrvatsku vanjskopolitičku strategiju davali bi im ujednačenije i konkretnije smjernice. Na žalost svih onih koji se na bilo koji način bave vanjskom politikom, takvo vrijeme još dugo ćemo svi morati čekati', zaključila je Čehulić Vukadinović.
Uključivanje vanjske politike u dnevnopolitičke obračune pričinja veliku štetu zemlji u međunarodnim odnosima. Hrvoje Špehar kaže da je vanjska politika u svakoj državi osjetljiva politika i zahtjeva vrhunske, najbolje aktere i usklađeno djelovanje. 'Odvija se na dugi rok i podrazumijeva ponekad i dugotrajne skrivene radnje koje se usmjeravaju prema određenim aktivnostima. U tom smislu svako ponašanje poput slona u staklani u vanjskoj politici nije dopušteno', poručuje. Vanjska je politika, naglašava, za razliku od drugih politika mnogo senzibilnija. 'U tom smislu, ako ništa drugo, zbog imidža zemlje, zbog odnosa s drugim državama i na neki način s čitavim svijetom ona treba biti usklađena', zaključio je Špehar.
