'Prva stvar koju valja reći jest da je potpuno pogrešno napade u Parizu zvati običnim terorizmom. To je opasna zabluda. Ovdje se radilo o nekonvencionalnom obliku ratovanja, koji lako možemo promatrati kao ratni sukob, ali asimetrični. To znači da se nadmoćnog neprijatelja napada na neočekivan način i da mu se nanosi velika šteta. Druga je stvar mit da se radi o visokoobučenim napadačima. Za takav tip napada važna je samo dobra indoktrinacija i motivacija, dok se u operativnom smislu ne može govoriti o osobitom profesionalizmu ili posebnoj obuci. Napad poput ovog u Parizu može izvršiti bilo tko, pod uvjetom da mu se osigura logistika, to jest oružje i eksploziv', kaže Gvozdanović.

Smatra da se radi se o istoj matrici kao i u prethodnim napadima u Europi, odnosno napadima na europske državljane u sjevernoj Africi.

Iako mnogi govore da se takvi napadi teško mogu spriječiti, Gvozdanović smatra da je potpuno zakazala obavještajna služba. 'Apsolutno je neshvatljivo da francuski obavještajni sustav nije napravio iskorak i podigao pripravnost nakon masakra u redakciji Charlie Hebdoa. I uopće ne govorim o onom što se dogodilo nakon što su napadi počeli, jer kad napad počne, ne možete puno toga učiniti osim reagirati, napasti i nadati se najboljem. Jedino što je u ovom slučaju važno jest prevencija. Obavještajno-sigurnosna struktura francuske države je potpuno podbacila. Oni su dio američke koalicije u napadima na Bliskom istoku, predvodili su napad na Libiju i neprestano dobivaju prijetnje. Imali su veliki teroristički napad u srcu Pariza u siječnju ove godine', ističe Gvozdanović.

Napominje da je važno znati kako se ovaj novi napad dogodio dok su francuska policija i obavještajne službe bile u najvišoj pripravnosti zbog Samita o klimatskim promjenama koji se uskoro održava u Parizu. Napadi su izvedeni iznimno blizu lokacije francuskog predsjednika.

Žica kao obrana od terorista? Besmislica!

‘Francusku je pogrešno gledati izdvojeno iz tijela Europske unije. Cijela Europa ima ozbiljan problem i unatoč ogromnim ulaganjima, vrlo je ranjiva na terorističke napade. Novac se ulaže u birokraciju, a reže se trošak koji se trošio ‘terenski’, na obavještajni rad. Uzmimo kao primjer Frontex, agenciju koja se se nominalno brine o europskim granicama. Oni nemaju ni jednog svog agenta, nego samo birokrate. Tako se ne mogu čuvati granice’, govori Gvozdanović. Komentirao je i činjenicu da se mnoge europske zemlje ograđuju žicom, što neki mediji pogrešno ističu kao potuterorističku mjeru, a ne kao običnu tehničku zapreku koja pomaže kanaliziranju migranata prema kontroliranim graničnim prijelazima.

‘Ideja dizanja ograda za obranu od terorizma je besmislica. Žica bi eventualno imala nekakav minimalni smisao na granici Turske i Europe, a ovako ima tek tehničku funkciju usmjeravanja kolona prema točkama na kojima se može vršiti kontrola migranata. Da je novac koji su europske države ulupale u dizanje ograda uložen u obavještajni rad i sprečavanje nastanka izvora terorizma, bio bi to smislenije utrošen novac. U smislu borbe protiv terorizma, taj novac je bačen’, kaže taj stručnjak za antiterorističke operacije.

Smatra da je potpuno pogrešno nazvati ove napade terorizmom, a valjalo bi i redefinirati pojam terorizma u svjetlu sadašnjeg sukoba s Islamskom državom, koji je i Papa nazvao Trećim svjetskim ratom.

'To svakako nisu obični teroristički napadi, nego imaju sva obilježja klasičnog ratnog sukoba. To je asimetrični rat. Zapad nema klasičnog protivnika s kojim se može obračunati na bojišnici. Neprijatelji Zapada imaju mogućnost napadati samo tako jer su vojno inferiorni i treba se prestati pretvarati da je to išta drugo osim otvorena rata', govori Gvozdanović.

Ne treba se zavaravati da se radi o nekakvom neobrazovanim i zaluđenim teroristima, kaže on i dodaje da se tu radi o ozbiljnom protivniku. 

Indoktrinirani amateri i izgubljene duše

'Nešto nije u redu u našem društvu. Kada govorimo o napadačima u Parizu, nitko me ne može uvjeriti da dečki koji su odrasli u Parizu ili u Francuskoj vjeruju da ih čekaju u raju 72 djevice, pa su zato spremni žrtvovati svoj život. Sve počinje od socijale, to zna svatko tko se bavio policijskim poslom. Religija je za takve razočarane osobe savršen instrument za manipulaciju. To su ljudi poput nas, ali očito su jako razočarani u društvo i visoko indoktrinirani. Oni žele biti prihvaćeni negdje, to su izgubljene duše. Ipak, pogrešno je reći da se radi o ljudima visoke vojne ili kakve druge obuke. No iza njih stoji dobra i profesionalna organizacija, mozak operacije i nečiji novac. Psihologija takvih ljudi nije ništa novo. Niži socijalni slojevi, solidno obrazovanje i besperspektivnost te prijezir prema dekadenciji društva, odlična su podloga za ispiranje mozga i ‘regrutiranje’ među vjerske fanatike. Sada ih regrutiraju islamističke organizacije, ali u sličnim slojevima tražili su se i teroristi za ‘Crvene brigade’ ili ‘Frakciju Crvene armije'', kaže Dubravko Gvozdanović.

Ističe da je Islamska država ipak neusporediva s ljevičarskim teroristima koji su harali Europom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. 'Razlika je u brojkama, financijskoj moći i snazi, ali i današnjem i ondašnjem društvu. Za vrijeme napada tih ljevičarskih organizacija Europljani su bili u većem strahu nego sada, iako su njihovi napadi bili slabiji. Danas, kada su pripadnici Islamske države spremni na višestruko ubojitije napade, strah je znatno manji i to je potpuno neopravdano. Islamska država je toliko opasnija od klasičnih terorista da se njeni napadi mogu i trebaju smatrati ratom', ponovno ističe Gvozdanović.

Smatra da i za Hrvatsku postoji realna opasnost od takvih napada, tim više što Hrvatska, poput europskih susjeda, živi u, kako kaže, iluziji potpune sigurnosti. 'Mi smo oguglali na nasilje i naviknuti smo na nasilje, a mislim da ljudi i u Hrvatskoj i u Europi podcjenjuju prijetnju', zaključuje Gvozdanović.